Poznato je kako je “bijela kuga” polako, ali sigurno ušla na vrata BiH. Prema podacima Agencije za statistiku BiH, u prva tri mjeseca ove godine umrlo je 3566 osoba više nego što je rođeno. Taj “trend” stalno se pogoršava. Razlozi su različiti, ali nerijetko su u pitanju financije i nebriga države za rodilje. U nekim županijama FBiH rodilje uopće nemaju naknade, a u drugima kasne nekoliko mjeseci. U RS-u prvi mjesec naknade isplaćuju poslodavci, dok Javni zavod za dječju zaštitu plaća ostalih 11, odnosno 17 mjeseci (u slučaju blizanaca).

Neredovite naknade

U RS-u ova naknada ne može biti manja od 50 posto prosječne plaće koju je radnica ostvarila u određenom prethodnom razdoblju ili od plaće koju bi ostvarila da je bila na radu. Nezaposlene rodilje imaju pravo na rodiljski dodatak koji mogu ostvariti pod uvjetom da osobna primanja od pokretne imovine i katastarski prihod ne prelaze cenzus od 100 KM po članu obitelji. Ova naknada iznosi 30 posto od prosječne plaće ostvarene u gospodarstvu u RS-u u prethodnoj godini. U Federaciji je opći kaos. Naknade se kreću od 100 KM, koliko iznosi jednokratna pomoć u Hercegbosanskoj županiji, do 480, koliko iznosi dvokratna pomoć rodiljama u SBŽ-u. To je slučaj za nezaposlene rodilje, dok se naknade za zaposlene kreću od 50 do 90 posto prosječne plaće županije ili plaće radnice, odnosno rodilje. U nekim županijama, poput HNŽ-a, majke nemaju nikakvu naknadu ni pomoć. Nažalost, uz veliki postotak nezaposlenosti, skupu hranu, dodatke za prehranu, pelene i lijekove koji se plaćaju za djecu, rijetki parovi odlučuju se postati roditelji. “Zašto bih bila protiv toga da npr., kao u Berlinu, imamo radni staž od tri godine na jedno dijete ili da, primjerice, kao u Švicarskoj, svako dijete ima plaćeno školovanje (knjige, izleti, hrana, ekskurzije). Na koncu, država valjda ima koristi od toga ako na kraju dobije što više školovanih ljudi, ali, eto, kod nas je sve nenormalno normalno”, rekla je Azmira za Klix.ba. Majke muči i to što dosta lijekova moraju plaćati unatoč tome što plaćaju zdravstveno osiguranje. Posebno su zbog toga zabrinute majke iz Tuzlanske županije koje kažu da, unatoč markicama kojima redovito plaćaju zdravstveno osiguranje, dosta lijekova moraju kupiti.

“Kad izračunam, mjesečno za bebu potrošim 300 KM otkako smo krenuli s kašicama. Ja u Tuzli ni marke nisam dobila, a stalno ti izvlače iz džepa. Kada smo bili u bolnici, unatoč markici, morali smo kupiti sve za bebu i donijeti. Tu su i odlasci privatnim pedijatrima jer su kod nas loši. A gdje je tek odjeća i sve ostalo? Mnogo novca treba za pripremu dolaska bebe. Svaka čast majkama koje se usude imati više djece, ja se brinem hoću li ovom jednom moći pružiti barem pola toga”, rekla je Tuzlanka Alma za Klix.ba.

“Zaduženje” za dijete

U razgovoru s mnogim majkama doznaje se kako ih dosta ne bi moglo financijski izdržati bez pomoći svojih roditelja i bližnjih te da s pripremama za dolazak novog člana obitelji kreću mnogo prije poroda kako bi lakše podnijeli financijski “teret”. Naglašavaju da bebe ne smatraju troškom, ali da u BiH nezaposlena rodilja treba biti “mađioničarka” da bi se obitelj prehranila i opskrbila beba. Nažalost, pojedine županije s naknadama od 100 KM, koje nisu redovite, ne pomažu previše niti su motivacija da se stanje u vezi s “bijelom kugom” poboljša. “Ima nas koji smo se zadužili dok smo dobili bebu, jer država nije u stanju financirati parovima izvantjelesne oplodnje. BiH ne utječe na klinike koje rade ovdje da, prema standardu, određuju cijene oplodnje, da snize cijene lijekova koji su preskupi za razliku od susjedne Hrvatske, pa sve ostalo za rođenje i odgoj djece. U Mostaru nema naknada, već jednokratna pomoć koju znaju isplatiti čak i nakon bebinog prvog rođendana, a standard je visok”, kazala je Armela uz razgovoru za Klix.ba. “Pričaju o padu nataliteta, a ne rade ništa konkretno da ga spriječe. U Srbiji trudnice imaju besplatne karte za gradski prijevoz. Toliko se toga može, treba i mora uraditi”, naglasila je Selma. Zbog svega navedenog, sve više parova odlučuje se imati samo jedno dijete. Ako se uzme u obzir da potrošačka košarica za četveročlanu obitelj, koja se sastoji od minimalne količine prehrambenih artikala, košta blizu 700 KM, a da su plaće ostale na istoj razini godinama, razumljiva je ta odluka.

Mnoge obitelji žive od samo jedne plaće, a nerijetko ta plaća iznosi i 400 KM u nekim dijelovima BiH. Za bebe je potrebno kupiti mlijeko (ako majka ne može dojiti), AD kapi, čajeve za grčeve, pelene, kozmetiku, odjeću itd., a to sve zna koštati i više od 300 KM mjesečno.