Čini se da je barem dio velikih poslodavaca u turizmu za ovu godinu našao jednostavno rješenje za problem nedostatka radne snage: povećali su plaće! Uz ostale nagrade, 13. plaću, stimulacije, nuđenje besplatnog smještaja i prehrane sezoncima koji dolaze iz drugih sredina, njihova ukupna primanja bit će tako od 10 do 15 posto veća nego lani jer su radnici za turističku sezonu postali kao suho zlato.

Ono što je do jučer bilo nezamislivo, već ovih dana postaje stvarnost: najveće hotelske tvrtke u Hrvatskoj gotovo se utrkuju koja će dati bolje stimulacije svojim radnicima koji će raditi u ovoj turističkoj godini. Uskrsnice, božićnice, 13. plaće, darovi za djecu, jubilarne nagrade, biranje djelatnika godine uz novčanu nagradu, sve su to mamci kojima se ovih dana poslodavci naveliko hvale u želji da pridobiju radnike za turističku sezonu, a kojih još uvijek nedostaje oko 15 tisuća.

Najprije je “Valamar”, kao najveća hotelska grupacija u zemlji, najavio radnicima dati 13. plaću u iznosu od 5000 kuna, uz već otprije jamstvo minimalnih neto primanja u iznosu od 5000 kuna za sve zaposlenike koji odrade puni mjesečni fond sati i niz drugih novčanih stimulacija, od božićnice do nagrada, da bi potom “Jadranski luksuzni hoteli” nastavili utrku objavom kako će oni svojim djelatnicima uz redovitu plaću isplatiti i iznos od 8300 kuna, od čega 7500 kuna kroz neoporezive isplate i 800 kuna oporezivo.

Nema sumnje da će i drugi turistički poslodavci, barem oni najveći, morati slijediti taj smjer u pogledu boljih uvjeta koje nude radnicima i tu nakanu valja pozdraviti. No, jesu li to sve mogli učiniti i ranije, ne dopuštajući da im najkvalitetniji kadar zbog mizernih plaća ode izvan granica Hrvatske baviti se istim poslom u inozemstvu za znatno bolju plaću, pitaju se mnogi.

Gledajući i slušajući proteklih godina stalno rastuće brojke u izvješćima hrvatskih turističkih kompanija o poslovanju, novim ulaganjima u milijardama kuna, stalno novim akvizicijama i širenju, o prijavljenom rastu poslovnih prihoda u posljednjih nekoliko godina do 15 posto, koliko je rasla i konsolidirana operativna dobit hotelsko-turističkih tvrtki, logično je zapitati se je li u tom rastu bilo prostora i za ranija ulaganja u kadrove.

Naravno da jest, reći će vam privatno svaki ozbiljan menadžer iz hotelijerstva koji zna da plaće mogu biti i veće, ali će u miru svojeg ureda radije zbrajati prihode i tako potvrđivati svoju uspješnost vlasniku.

Istina je da je Vlada cijelu priču stimulirala omogućavanjem davanja radnicima neoporezivih 7500 kuna, ali plaće zaposlenih, s iznimkom rijetkih turističkih poslodavaca u Hrvatskoj, uvijek su bile na posljednjem mjestu po važnosti i na njima se prvima štedjelo.

S druge strane, dok su najveći poslodavci u turizmu u zemlji javno demonstrirali da imaju prostora za povećanje plaća, a da ne ugroze svoju zaradu i prihod, oni mali i srednji sada ulaze u neravnopravnu utakmicu s njima jer su im mogućnosti znatno manje.

No, izbora nemaju pa nam tako konobar s dubrovačkog područja koji je lani sezonski radio za 7000 kuna neto plaće kaže da je ove godine kod istog poslodavca dogovorio plaću od 9000 kuna. Naravno, pri tome je službena plaća 5500 kuna, ostalo je “stimulacija” ili “poseban aneks ugovora”, koji zapravo znači dio novca “na ruke”.

– Domaći radnici u turizmu sada su najugroženiji jer su poslodavci odlučili učiniti sve da dovuku strance i iskoriste ovu kvotu uvoznih dozvola za radnike. Stižu nam Filipinci i Ukrajinci u Dalmaciju, dobivaju stan i hranu plus plaću istu kao i mi domaći.

Time su oni zapravo bolje plaćeni i za 40 posto nego mi koji nakon posla odlazimo kući, plaćamo račune, hranimo obitelj i ostalo, a plaća nam je ista. Oni ne troše ni na hranu ni na smještaj, sve im je plaćeno i to nije pravedno prema domaćima, za koje poslodavci znaju da su im ionako tu i da neće pobjeći, kolika god da im je plaća mala – žali nam se kuhar iz hotelske kuće na otoku.

U sektoru turizma kvote za uvoz radne snage povećane su za više od sto posto, a lani ih je bilo 6900, što je broj sezonaca dovoljan tek za jednu veliku hotelsku kuću na Jadranu, kaže predsjednik Sindikata turizma i trgovine Eduard Andrić.

– Nije rješenje za nedostatak radne snage u povećanju uvoznih dozvola jer se time ništa ne postiže, nego u poreznim rasterećenjima poslodavcima, koji onda imaju više prostora za povećanje plaća, što se sada najbolje vidi na primjerima velikih hotelskih kuća.

Mora se naći način da se izjednače prava domaćih radnika i onih “uvoznih”, jer sada bolje uvjete dobivaju sezonci koji dolaze sa strane nego domaći radnici, što je nedopustivo. Povećanje plaća i zapošljavanje na neodređeno vrijeme jedini je način sprječavanja odlaska radne snage izvan Hrvatske – kaže Andrić.