Prodaja peleta i ogrjevnog drveta zbog blage zime, ali i krize u Europi, posljednja tri mjeseca bilježi rekordne minimume, skladišta su puna robe, a proizvođači tvrde kako su u veoma nezavidnom položaju i da jedva servisiraju obveze pa su pojedini primorani obarati cijenu ispod proizvodne.

Tajnik Udruženja šumarstva i prerade drveta u Privrednoj komori RS Igor Andrić kaže kako je na tržištu Republike Srpske trenutno velika ponuda peleta, te je došlo do znatnog pojeftinjenja.

“Cijena peleta po toni se kreće od 400 do 500 KM, ovisno od proizvođača, a negdje je čak moguće naći i ispod 400 KM, što ovisi od kvalitete ogrjeva”, rekao je Andrić.

Prema njegovim riječima, pad cijena uvjetovala su puna skladišta uslijed smanjene potrošnje jer je i prethodna zima bila blaga, ali i činjenice da su uslijed energetske krize u zapadnoj Europi nabavljene velike količine ogrjeva koje su ostale neprodane.

“I kod ogrjevnog drveta je došlo do pojeftinjenja, paleta cjepanica košta od 180 KM do 210 KM”, kazao je Andrić.

Predsjednik Asocijacije certificiranih proizvođača peleta u BiH Goran Ivanović rekao je za Glas Srpske kako su peletari praktično na ivici propasti i da se hitno mora reagirati ako se želi sačuvati ova grana industrije.

“Izvoz i prodaja u posljednja tri mjeseca su katastrofalni. Dosta je parametara utjecalo na to, a najveći je blaga zima i smanjena potražnja u EU, gdje je novca uslijed krize sve manje. U nezavidan položaj dobrim dijelom su nas gurnule mjere zabrane izvoza koje su na snazi bile pretprošle godine. Predugo su trajale pa smo izgubili kupce u Europi. Također, i značajan broj domaćih potrošača se okrenuo drugim energentima, pa je ove zime i njih manje među našim kupcima”, priča Ivanović.

Dodaje kako pojedini proizvođači jedva servisiraju redovne obveze.

“Skladišta su prepuna, ogromne količine peleta imamo i to je razlog zašto pojedine kolege obaraju cijene ispod proizvodnih. Ljudi su prinuđeni na to jer moraju vraćati kredite, plaćati radnike, a nekako se mora preživjeti krizno razdoblje jer su uložena velika sredstva u mašine i opremu. Smanjenje broja radnika nije rješenje jer, ako nekog otpustimo zbog manjka posla, teško ćemo ga kasnije vratiti, otići će u inozemstvo”, navodi Ivanović dodajući kako za stabilizaciju tržišta treba proći najmanje godina, te da dio tvrtki neće uspjeti preživjeti to razdoblje.

Planiraju uputiti apel vlastima i nadležnim institucijama kako bi im pomogli da spase i očuvaju proizvodnju.

“Drvna industrija je strateška grana i ako se ugasi samo dio proizvodnje, loptica s problemima će se nastaviti prebacivati na druge sektore jer smo svi povezani”, rekao je on.

Ista situacija je i u tvrtkama koje proizvode cijepano ogrjevno drvo.

“I prodaja i proizvodnja su stale. Lageri su nam puni, uopće nemamo ideju što da radimo. Izvoz u siječnju je u padu za 70 posto, a kada se promatra čitava prošla godina, plasman u Europu je prepolovljen. Svega tri kamiona robe sam izvezao ovog siječnja, a kada se radilo dobro, tovario sam po 22 kamiona. Potez BiH, kada je spustila rampu, je bio katastrofalan. Hrvatska, Litvanija, Poljska su nam preuzele kupce u EU. Tek nekolicinu smo zadržali koji su, srećom, revnosni i redovno plaćaju preuzetu robu”, priča potpredsjednik Udruženja drvoprerađivača drvnih sortimenata niže vrijednosti RS Đorđe Brkić.

Sirovina

Sugovornici ‘Glasa’ tvrde da problema s plasmanom imaju i domaće šumarije jer su prerađivači smanjili odvoz trupaca.

“Kompletna drvna industrija kuburi s padom narudžbi za finalne proizvode, što se reflektira i na “Šume RS” jer opada potražnja za sirovinom, odnosno trupcima. Međutim, bez obzira na te probleme krovno poduzeće i dalje drži visoke cijene, a mi zbog preskupih ulaznih sirovina nismo konkurentni u odnosu na Poljsku, Češku, Hrvatsku”, rekao je Goran Ivanović.