Naknade za obnovljivu energiju koje plaćaju građani vlada koristi za otkup struje iz solarnih elektrana po deset puta skupljoj cijeni od tržišne. U nadležnom ministarstvu ne znaju kako su obračunate visoke cijene za otkup struje.

Građevinskog poduzetnika Miru Tomasa sunce grije i po kiši. Njegove solarne elektrane u Hercegovini donose visoke prihode, čak i u ovoj pretežno kišovitoj godini.

On je jedan od 16 vlasnika solarnih elektrana (solara) u Federaciji Bosne i Hercegovine (FBiH) koji prodaju struju elektroprivrednim preduzećima po poticajnoj cijeni deset puta većoj od tržišne. Troškovi otkupa padaju na teret građana i ostalih potrošača.

Prema istraživanju Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) iz Sarajeva, u posljednje dvije i po godine vlasnici solarnih elektrana su dobili 1,82 miliona KM za isporučenih 2.679 megavata (MW) električne energije. Ta količina je dovoljna za potrebe oko 300 domaćinstava, od ukupno 721.199 koliko ih ima u FBiH.

Otkup struje po visokim tarifama omogućila im je prije četiri godine Vlada FBiH posebnom uredbom. Iako su se u međuvremenu pravila promijenila, to ne utječe na njih, nego na graditelje solarnih elektrana koji tek treba da steknu ovakve povlastice.

Investitori su prijavili izgradnju više od 230 solara, a izgradili su tridesetak. Od toga 16 prodaje struju uz poticaje koji obezbjeđuju isplativost ulaganja, a ostali čekaju na ovu privilegiju.

Građani plaćaju skupu struju

Uredba za korištenje obnovljivih izvora energije i kogeneracije donesena je sredinom 2010. godine u mandatu Vahida Heće, ministra energije, rudarstva i industrije FBiH. Ovim aktom federalna vlada je ovlastila javna preduzeća – Elektroprivredu BiH u Sarajevu i Elektroprivredu HZ HB u Mostaru – da potpisuju ugovore sa vlasnicima solara o garantovanom otkupu struje na 12 godina. Uredbom je propisano i da se uz mjesečni račun za električnu energiju od potrošača naplaćuje i dodatna naknada za obnovljive izvore energije koja u prosjeku iznosi 30 feninga po domaćinstvu. Naknade se slijevaju na poseban račun na kojem se godišnje skupi više od šest miliona maraka.

Elektroprivrede plaćaju struju iz solara po garantovanoj cijeni od 736 do 920 KM po megavatu, zavisno od snage elektrane. Garantovana cijena se sastoji od referentne cijene koju plaćaju elektroprivrede i ona iznosi 81 KM po megavatu, dok se ostatak isplaćuje sa računa za obnovljive izvore.

To je deset puta skuplje od megavata struje dobivene primjerice na ugljen.

Podaci do kojih je došao CIN pokazuju da Parlament FBiH nije odlučivao o Uredbi, iako je prema Ustavu FBiH oblast energetike u njegovoj nadležnosti. Također, otkupne cijene propisane ovom uredbom formirane su bez Regulatorne komisije za električnu energiju FBiH (FERK) koja je nadležna za njihovo kreiranje. Na koncu, u resornom ministarstvu ne postoji dokument koji objašnjava metodologiju formiranja cijene.

Ipak, Vlada FBiH je usvojila Uredbu.

Vijest o isplativosti solara brzo se širila, pa je već 2011. i 2012. godine u registar Ministarstva bilo upisano 110 projekata za izgradnju elektrana na sunce. Prvi kilovati iz solara isporučeni su potrošačima početkom 2012. godine.

Prva gradnja

Prvu solarnu elektranu u BiH izgradili su Sadik Fatić i njegov sin Selmir, vlasnik fime Eko Energija u Kalesiji. Postrojenje od 120 kilovata (kW) snage gradili su dva mjeseca na krovu lokalnog sportskog centra, a od marta 2012. godine priključili su ga na sistem Elektroprivrede BiH.

U razgovoru sa novinarima CIN-a Selmir Fatić kaže da on i otac često putuju u zemlje Evropske unije, gdje su naučili puno o solarnim elektranama. Ipak, otkupne cijene u BiH bile su presudne da ulože 800.000 KM u izgradnju elektrane. U početku su računali da će uloženo vratiti za osam godina.

Prošle godine su od Elektroprivrede BiH za struju naplatili 112.000 KM. S obzirom da je proizvodnja veća za 30 posto od očekivane, uloženo će vratiti već za šest godina, objašnjava Selmir Fatić. Ostalih šest godina povlaštene prodaje imat će čistu dobit.

Dodaje i da izgradnja i održavanje solarne elektrane nije zahtjevno ni skupo. Za razliku od hidroelektrana, za solare se ne plaća koncesija. Fatići plaćaju godišnju rentu od 1.000 KM Općini Kalesija za korištenje krova sportske hale. Do sada nije bilo problema u radu elektrane, a Selmir Fatić kaže da nemaju puno posla ni oko održavanja.

„Malo kiša spere od ptica, a ja sam malo čistio zimi.“

Tri mjeseca nakon kalesijske počela je raditi i solarna elektrana u Ilijašu kod Sarajeva. Izgradio ju je nekadašnji federalni premijer i direktor Elektroprivrede BiH Edhem Bičakčić na svom imanju. On ima firmu za projektovanje i pomoć u izgradnji obnovljivih izvora energije. Njegova elektrana ima snagu oko 10 kW i spada u red mikropostrojenja.

Struju iz ove elektrane otkupljuje Elektroprivreda BiH po cijeni od 920 KM za megavat. Po tom osnovu Bičakčić je naplatio 12.300 KM prošle godine.

Novinarima CIN-a je rekao da ga je gradnja koštala oko 40.000 KM i da će uloženo isplatiti za 3 godine. Bičakčić je prijavio izgradnju još dviju elektrana iste snage u mjestima Kiseljak i Visoko te jednu malo veću – od 30 kW – u Hodovu kod Stoca.

Na upit jesu li političari imali povlaštene informacije o visokim otkupnim cijenama i isplativosti izgradnje solarnih elektrana, rekao je: „Ima ljudi koji prate to revnosno i prije su ostalih i onda im ovi ostali zavide”.

U 2012. godini izgrađene su i solarne elektrana u Grudama i Stocu u vlasništvu Mire Tomasa, odnosno njegovog Građevinskog preduzeća Toming iz Gruda.

Tomas je novinarima CIN-a objasnio da su njegove elektrane tehnološki naprednije od drugih. Za razliku od ostalih solara u BiH, koji se uglavnom grade na zemlji i okrenuti su u jednom pravcu, Tomingovi se nalaze na betonskim stubovima i uz pomoć motora automatski se okreću prema suncu, tako proizvodeći više električne energije.

Od njega struju otkupljuje Elektroprivreda HZ HB-a koja mu plaća 736 KM za MW. Njegove solarne elektrane imaju snagu od po 150 kW. Prošle godine su mu donijele više od 430.000 KM, a približno isti iznos može očekivati i ove godine. U izgradnju solarnih elektrana Tomas je uložio nešto više od dva miliona maraka i očekuje povrat uloženog za sedam godina. Prihodi pokazuju da bi investiciju mogao vratiti i ranije.

Struja kao paradajz

Aktuelnom ministru energije, rudarstva i industrije FBiH Erdalu Trhulju, koji je resor preuzeo u proljeće 2011. godine, nisu se svidjele otkupne cijene koje je naslijedio.

„To je isto kao da propišeš uredbom o paradajzu da ćeš otkupljivati sve što se proizvede u toku godine po 10 maraka, a paradajz je na pijaci marka.“

Period otkupa struje po visokim tarifama u periodu od 12 godina postavljen je da bi investitori mogli vratiti uloženi novac, ali analize u Ministarstvu pokazuju da će to biti u periodu od 4 do 6 godina. Period nakon toga osigurava ekstra prihod vlasnicima.

Prema riječima ministra Trhulja, neki od njih se obogate za 3-4 godine.

Trhulj tvrdi da u Ministarstvu nije pronašao dokument koji pokazuje metodologiju prema kojoj su cijene izračunate. Službenici su mu, kaže, objasnili da su cijene formirane na bazi „nekih iskustava“ koja su iznijeta na sastancima ministra Heće i ljudi iz elektroprivrede.

Hećo u razgovoru za CIN kaže da su cijene formirane na osnovu iskustava iz okruženja te na osnovu „više ulaznih parametara“. Objašnjava da su cijene kreirali stručnjaci iz Ministarstva te da u njegovom mandatu i nije postojao veliki interes za gradnju solara.

Kaže da zbog toga nisu korigovali cijene, iako je u međuvremenu vrijednost opreme za izgradnju solara pala, jer se pojavila jeftina kineska oprema.

Njegov nasljednik Trhulj navodi da nije mogao promijeniti propise kako bi uskratio pravo koje su stekli vlasnici 16 solarnih elektrana.

„Ako sada prekinete, kasnije ćete platiti i naknadu i kamatu“, objašnjava ministar Trhulj.

Međutim, nisu mogli nastaviti ni po tadašnjoj uredbi i uvoditi u sistem poticaja nove obnovljive izvore enregije, uključujući i solare. Objašnjava da bi u suprotnom došlo do probijanja godišnjeg budžeta od 6,5 miliona maraka i neminovno do povećanja računa za električnu energiju, pa bi građani morali platiti i do 5 KM za poticanje obnovljivih izvora energije. Zbog toga su promjenom propisa zamrznuta dalja potpisivanja ugovora do donošenja zakona koji bi konačno uredio sistem obnovljivih izvora energije.

[box type=”shadow” align=”alignright” width=”300″ ]KONCESIJE KOČILE GRADNJU U RS – Vlasnici solarnih elektrana u Republici Srpskoj (RS) tek su od marta ove godine počeli dobijati vladine poticaje za struju. Takvu privilegiju trenutno uživa 10 elektrana. Ugovori o otkupu struje po poticajnim cijenama sklapaju sa na 15 godina, a cijene su za oko 40 posto niže nego u Federaciji BiH. Unatoč tome, interes za solare postojao je i ranije, ali su procedure za dobijanje poticaja bile komplikovanije nego u FBiH. Investitori u RS-u ovakve elektrane češće grade na objektima, jer su otkupne cijene u tom slučaju povoljnije nego za one instalisane na zemlji. Međutim, do maja prošle godine poticaje su mogli dobiti samo oni koji su imali koncesiju. Zakon o obnovljivim izvorima energije i efikasnoj kogeneraciji RS-a, koji je donijet u maju prošle godine, ukinuo je ovu obavezu za elektrane do 250 kilovata, kažu u Regulatornoj komisiji za električnu energiju RS-a..[/box]

Početkom 2012. godine Vlada FBiH je uvela obavezu izdavanja energetske saglasnosti kojom se utvrđuje da li će energetski objekat steći pravo na poticaj proizvodnje. Uspostavljeni su i novi kriteriji za korištenje sredstava za poticanje obnovljivih izvora energije koji propisuju da će se za poticaje davati onoliko koliko se skupi na računu. Utvrđeno je da novca ima za 7 solarnih elektrana do 150 kW, zatim za 25 do 30 kW te za 50 mikrosolara do 10 kW. Tokom iste godine već su bile rezervisane sve pozicije za poticanje elektrane do 150 kW. To su najisplativiji solari za vlasnike, ali i najskuplji za državu koja ih potiče.

Ovim promjenama su zaustavljeni planovi potencijalnih investitora, među kojima su i političari. CIN saznaje da su solare iste snage pokušali izgraditi Adnan Terzić, bivši predsjedavajući Vijeća ministara BiH, i Amer Jerlagić, predsjednik Stranke za BiH, dok je Ivica Jurčić, bivši federalni poslanik Narodne stranke Radom za boljitak, planirao podići jednu od 330 kilovata. Sva trojica su kazala da ih je u planovima izgradnje omelo to što je Vlada promijenila Uredbu i uvela nova pravila.

Vladine nove odluke najviše su utjecale na planove GP Toming. Kompanija je još 2011. godine započela procedure za dobivanje dozvola za gradnju 17 solarnih elektrana – 14 u poslovnoj zoni Hodovo kod Stoca i tri u Grudama, kupivši i zemlju na kojoj je planirana izgradnja. Sve elektrane trebale su imati po 150 KW snage, a uspjeli su izgraditi samo dvije.

Tomislav Prkačin iz Službe za graditeljstvo Općine Stolac kaže da je više od 70 firmi kupilo zemljište na Hodovu za solare. Izgrađeno je pet elektrana od po 150 kW, no uz Toming poticaje naplaćuju još elektrane firme Solar Max i MK Group iz Stoca. Preostale dvije, solari preduzeća HE Energy i Veliko Sunce u Stocu, struju prodaju po deseterostruko nižoj cijeni. Ove firme se nalaze u proceduri za dobivanje poticaja. Nakon isteka ugovora o garantovanom otkupu struje, struju će po tako niskoj cijeni prodavati i vlasnici solara koji se danas nalaze u sistemu poticaja.

Miro Tomas kaže da takva cijena nije dovoljna ni za pokrivanje troškova obezbjeđenja njegove dvije elektrane.

Plan vlade u korist solara

Nove mogućnosti za Toming i ostale firme koje su prijavile gradnju solarnih elektrana otvorene su u proljeće 2014. godine, primjenom Zakona o korištenju obnovljivih izvora energije i efikasne kogeneracije FBiH. U isto vrijeme otvoren je i ured Operatora za obnovljive izvore energije u Mostaru koji je od septembra preuzeo pravo od elektroprivreda da potpisuje ugovore i isplaćuje poticaje. Zakon je ukinuo ograničenja za potpisivanje novih ugovora, a federalna vlada je u maju donijela i Akcioni plan za korištenje obnovljivih izvora energije do 2020. godine.

Početkom ljeta vlada je formirala nove cijene otkupa struje koje su od 30 do 40 posto niže od ranijih. U kreiranju cijena ovaj put je sudjelovao FERK.

Prema planu, vlada će u narednih šest godina poticati 12 megavata u solarnim elektranama, što je deset puta više nego prošle godine.

Ministar Trhulj najavljuje novu vladinu politiku da znatno više nego ranije potiče mikroelektrane koje se grade na krovovima porodičnih kuća. Iz plana se vidi da je za njih rezervisana trećina ukupnih kapaciteta za poticanje, dok ostatak ipak ostaje elektranama od oko 150 kilovata i onim veće snage koje su najisplativije investitorima.

„Nadam se da ću izgraditi još koju“, kaže Miro Tomas koji planira još 15 elektrana.

Centar za istraživačko novinarstvo (CIN)