Mislav Patrlj, trener Ženskog košarkaškog kluba RHEA iz Imotskog, osvrnuo se na alarmantno stanje sporta u Imotskom.

Patrlj je nepopravljivi entuzijast koji vlastitim snagama na životu održava ovaj klub i s nadom gleda u bolju budućnost. No, u posljednje vrijeme čak i Patrlj gubi nadu za boljom budućnošću sporta u Imotskom. U opsežnom istupu komparirao je stanje sporta u Imotskom i susjednom Posušju, javio je Dalmatinski portal.

Za početak osvrnuo se na nekadašnje stanje.

Posušje… Nekada hercegovačko mjesto u blizini Imotskog, tretirano kao neka od naših današnjih općina. Nekada… Čovjek nekada kroz sport, živu tvar koja kola među živim ljudima, nepogrešivo vidi promjenu u društvu. Vidi mudrost, otvorenost, sebičnost, plemenitost, jal…

Uglavnom sve odlike i stanja društva u kojemu živimo. Sada… Slobodno mogu reći da Imotski postaje mjesto pored Posušja! Naravno, mislim na ljudski razvoj i potencijal. Posušje ima nekoliko puta veći proračun od Imotskog, raste i razvija se puno brže i kvalitetnije, zabrinuto je konstatirao Patrlj.

Patrlj za sadašnje, alarmantno stanje u imotskom sportu, ali i u gospodarstvu, kao glavnog krivca označava imotske gradske vlasti. Sadašnje, ali i prošle.

‘Uzrok? Ljudi! Ne idealizirajući, kod naših susjeda sigurno ima nepravde i negativnosti. Ali, primjetno je da je pozitiva prevladala ! U njih lopov kada ukrade bar ti vrati jaketu… Za razliku od naših! Kako rekoh, ljudi su pragmatičniji i širokogrudniji od ovih naših, misleći pri tome na vlast. Onaj tko ne zna… Posušje ima nogometni klub u prvoj ligi BiH s preko 500 djece u pogonu! Imaju prvoligaša u košarci s preko 300 djece!

S ostalim sportovima, sigurno je preko 1500 djece u sportu… A mi? Umjesto jednog, gradić od niti 10.000 stanovnika financira 3 nogometna kluba, a najbolje plasirani je u 4.,predzadnjoj ligi! Nešto djece ima u borilačkim sportovima i u košarci koja ne da ne igra niti jednu seniorsku ligu nego jedva opstaje s mlađim uzrastima.

I tu ga sveži! Zato imamo boćanje, kuglanje i ostale igre koje okupljaju mladost u zlatnim godinama. Također, imamo veliki broj uhljebničkih udruga koje ničemu ne služe, a kojima su na čelu stranački kadrovi smješteni za dodatne beneficije, detektirao je Patrlj glavne uzroke propasti sporta u Imotskom.

Patrlj na kraju konstatira uzaludnost kritike aktualnog stanja. Najveći je problem, kako kaže, što nitko ne može prihvatiti i shvatiti kritiku. A kada nema kapaciteta za samokritiku nema ni nade u bolje sutra.

Ne kritiziram s ovim vlast već samo utvrđujem činjenično stanje. Davno sam shvatio da se kritiziranje ovakvih likova jednostavno svodi na pišanje uz vjetar! Uzaludno je kritizirati nekoga tko nema širinu da shvati, a nije dobronamjeran. Kako sport da shvate ljudi koji se poslije svakih izbora vesele pobjedama u drugome krugu nad polovicom grada koja ne podupire nikakve stranke već žele samo bolji život za sve?!

Uz svu mašineriju i novac jedva pobjeđuju i slave! A što? Da su dobronamjerni davno bi učili od boljih od sebe. Stariji su uvijek govorili da nije sramota ne znati nego je sramota ne pitati… Ali i sram je pozitivan ako ga imaš jer će te neka greška natjerati da se promijeniš i ispraviš propust. Ali kada srama nemaš…Tada pričaš o običnom rotoru kao da je nuklearna elektrana! Ili šutiš kao pizda, oštro je zaključio Mislav Patrlj.