Deseti simpozij “Stopama pobijenih” održan je u nedjelju u Širokom Brijegu u organizaciji Vicepostulature postupka mučeništva “Fra Leo Petrović i 65 subraće” na čelu s fra Miljenkom Stojićem.

Svrha ovoga simpozija je osvjetljavanje jugokomunističkog ubojstva 66 hercegovačkih franjevaca te povijesnih okolnosti u kojima se to sve dogodilo.

Miklenić u propovijedi: Zašto ni danas nema traženja oprosta?

Simpozij je započeo svetom misom u samostanskoj crkvi koju je, uz vicepostulatora fra Miljenka Stojića, vikara Hercegovačke franjevačke provincije fra Ivana Ševu i gvardijana fra Tomislava Puljića, predslavio don Ivan Miklenić, glavni urednik Glasa Koncila.

U svojoj propovijedi don Ivan je istaknuo “kako svaki čovjek ima u sebi urođeno svjetlo koje mu omogućuje razlikovanje dobra i zla i svaki čovjek ima, kad-tad, iskustvo gubljenja toga svjetla i popuštanja zlu”, navedeno je na stranici Pobijeni.info.

Osvrnuo se i na počinitelje strašnih zločina u Širokom Brijegu.

I počinitelji strašnih zločina nad širokobriješkim franjevcima izgubivši duhovni “očinji vid” i postajući izvršitelji boljševičke ideologije i komunističke revolucije, upali su u strašnu tamu, ali, vjerujemo, nisu izgubili svijest da postoji svjetlo. Možda su mnogi počinitelji zločina u svojim neizbježnim i tjeskobnim nemirima pokušavali, poput Bartimeja, doći do obnove svjetla, no službena javnost, službena ideologija i politika to im je branila i onemogućavala, istaknuo je don Ivan Miklenić.

Kako je dodao, može se razumjeti da je takva javna klima postojala dok su komunisti bili i formalno na vlasti, ali ne teško je razumjeti zašto je i danas takva klima da nema javnih svjedočanstava o kajanju za te zločine, o priznavanju teškog lutanja.

Ne možemo razumjeti zašto ni danas nema javnih traženja oproštenja jer to je jedini put oslobođenja, jedini put do svjetla i mira, i jer je to jedini način da se to strašno bolno iskustvo ne ponovi na novim pokoljenjima. Svi oni koji u politici i medijima podržavaju i obnavljaju takvu klimu, čine strašnu nepravdu počiniteljima zločina, ali i sadašnjim i budućim pokoljenjima kao i povijesnoj istini, zaključio je Miklenić u propovijedi.

Prostrana samostanska crkva bila je dupkom ispunjena. Svojim čitanjem sv. misu su uveličali članovi Franjevačkoga svjetovnog reda koje predvodi fra Dane Karačić, a svojim pjevanjem veliki župni zbor pod ravnanjem s. Mire Majić.

Predavanja na simpoziju

Drugi dio simpozija nastavljen je u samostanskoj dvorani gdje su održana tri predavanja. Simpoziju je također nazočio velik broj slušatelja.

Prvo izlaganje održao je povjesničar dr. Jure Krišto na temu “Mržnja prema vjeri u jugokomunističkoj ideologiji“. Između ostaloga, Krišto je istaknuo da su komunisti odmah nakon preuzimanja vlasti zabranili sve katoličke organizacije.

Ukinuli su sve odgojno-obrazovne i karitativno-humanitarne ustanove u okrilju crkvenih redova, mnogi samostani časnih sestara, kao i biskupijske i župne zgrade, djelomice ili u cijelosti oduzete su i dane na korištenje drugima, vjerska pouka bila je dopuštena samo u crkvenim prostorima, agrarnom reformom te konfiskacijom i nacionalizacijom Crkvi je oduzet velik dio zemljišta i drugih posjeda, a svećenici na župama su opterećivani prekomjernim porezima, većina škola i učilišta za spremanje svećeničkih kandidata bila je zatvorena ili pred zatvaranjem, zabranjen je gotovo sav vjerski tisak. Uveden je sustav doušništva, tako da su svi svećenici bili pod neprestanom paskom, istaknuo je u izlaganju povjesničar Krišto.

Profesorica i aktivistica Maja Runje govorila je na temu “Jugoslavenski komunizam i hrvatska mladež“.

Istaknula je da se jugoslavenski komunistički režim održavao silom.

Nasiljem je grubo nasrtao na mlade ljude. Najdublju ranjenost osjetimo kad mislimo na Bleiburg. Žrtvoslovi, koliko ih postoji, pokazuju zastrašujuće veliki broj žrtava rođenih u razdoblju 1920. – 1925., dakle mladića, pa i djevojaka, s tek navršenih 20 godina života, istaknula je Maja Runje.

U trećem izlaganju don Ivan Miklenić je govorio o “Lustraciji prema pisanju Glasa Koncila“.

U svojem nastupu istaknuo je posebno proces detuđmanizacije, tj. proces rashrvaćivanja na svim područjima društvenoga života.

Službena politika, koja tobože ne utječe na državno odvjetništvo i pravosuđe, sve do naših dana spriječila je da u Hrvatskoj bude procesuiran jedan jedini okrivljenik s partizanske i komunističke strane za zločine iz Drugoga svjetskog rata ili poraća. Dvojicu visoko pozicioniranih pripadnika Udbe do sada je za atentat na hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića pravomoćno osudio tek njemački sud, naglasio je Miklenić.

Miklenić je za kraj rekao: Premda je u doba vladavine nacionalnog pomirenja Glas Koncila zagovarao odustajanje od lustracije, nakon razmahivanja procesa detuđmanizacije Glas Koncila je odlučno zagovarao i zagovara potrebu lustracije u Hrvatskoj.

Simpozij je završio zahvalom svim posjetiteljima i predavačima te pozivom da se svi koji imaju bilo kakvu informaciju o ubojstvu fratara jave u Vicepostulaturu te na taj način doprinesu njezinu uspješnom radu.

Moderirao ga je povjesničar Hrvoje Mandić.