Carinici na graničnom prijelazu Vinjani Donji kod Imotskog su 30. svibnja ove godine, pri povratku iz Hercegovine, zaustavili 52-godišnjeg Miroslava Marića zvanog Bušo, poduzetnika iz Zagreba te su mu, zbog toga što nije prijavio da sa sobom u Hrvatsku, odnosno EU, unosi više od 10 tisuća eura, izdali prekršajnu kaznu od pet i pol tisuća eura, piše Slobodna Dalmacija.

Prema rješenju o prekršaju, Bušo je 29. svibnja iza 21 sat došao na granični prijelaz te, po papiru, nije prijavio unos veće svote deviza, a nakon što je izdvojen sa strane i nakon što je novac prebrojen, privremeno mu je oduzeto 20 tisuća eura uz zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta koji on, pak, nije htio potpisati.

U razgovoru nam otkriva da nije želio dati svoj pristanak na izbrojanu svotu jer smatra da je novca bilo puno više, barem duplo više… Carinici su izbrojali i oduzeli jednu novčanicu od 500 eura, 4 od po 200 eura, 12 od sto eura, 78 novčanica od 50 eura, 259 od po 20 eura, 541 novčanicu od 10 eura, 330 novčanica od pet eura, 443 kovanice od dva eura, 708 kovanica od 50 centi i 600 kovanica od 20 centi.

– Ovako, ja sam čovjek koji ima po Zagrebu praonice automobila i kad sam išao na svadbu u Hercegovinu ponio sam sa sobom utržak iz mojih praonica tog dana, nisam stigao staviti to na banku. Drugi razlog je bio što mi je tjedan dana prije netko provalio u tetkin stan i opljačkao ga, pa sam se bojao da se i meni isto ne dogodi. Kad sam izlazio iz Hrvatske nitko me nije ništa pitao niti zaustavljao. Od tog novca što sam nosio tamo plaćao sam što sam trebao, a kad sam se vraćao, posudio sam od rođaka dio novca.

HTIO SAM JA SVE PRIJAVITI…

Mislio sam to prijaviti na carini, zato sam, kad sam se vraćao u Mercedesu zagrebačkih registracija, cariniku kad me je pitao imam li što prijaviti i rekao da nemam ništa osim nekoliko tisuća eura. Na podu suvozačevog sjedišta bile su vreće s kovanicama, a u prtljažniku sam imao još kesa s papirnatim novcem. Ništa nisam skrivao, sve je bilo vidljivo. Rekao sam mu da idemo izbrojiti, pa koliko ima, nek’ me kazne ako moraju i okej. Njemu su oči, što se ono kaže, “zinile” kad je vidio vreće s novcem. Onda su njih petorica ušli u prostoriju, sve stavili na stol i počeli ručno brojiti ispred mene, nisu imali niti aparat za brojanje papirnatih, a niti za kovanice – govori nam Bušo, dodajući da nije mogao pogledom pratiti njih petoricu kako broje te je u jednom trenutku rekao da ide u auto sjesti jer mu nije dobro, a da ga oni pozovu kad brojanje bude gotovo.

– Dok sam sjedio u automobilu nekoliko mi je puta dolazio taj jedan carinik i govorio mi da on ima petero djece i da u 31 godinu radnog staža nije vidio toliko para, da prodaje med i sl… Shvatio sam iz priče da od mene traži da mu dam neki postotak i da će me pustiti iako, napominjem, nije to od mene izričito tražio, al nisam glup da ne shvatim zašto mi sve to govori. Dolazio je do mene sam, bez ikog od svojih kolega. Plašio me je pričom da je ovo gore nego da su me uhvatili s heroinom, a ja sam govorio da su to moji novci, pošteno zarađeni.

Neka zna da ja znam kako se on zove i spreman sam to reći ako me tko od organa bude to pitao, ako ikoga bude zanimalo. U svakom slučaju, oni su izbrojili dvadeset tisuća eura, a po mojoj je procjeni bilo duplo više i zato nisam htio potpisati – govori naš sugovornik i dodaje da je preko odvjetnika uložio prigovor na carinsko rješenje o prekršaju.