Vran planina, osim po legendi o Mijatu Tomiću i Divi Grabovčevoj, javnosti je poznata i po stvarnim pričama i događajima onih koji su, noseći duhan na leđima iz Hercegovine u Bosnu, pokušavali nešto zaraditi za svoju obitelj.
U to vrijeme vladala je represija jugoslavenske milicije i prodaja duhana na taj način bila je teški grijeh. Glavni putovi (točnije rečeno staze) iz Hercegovine prema Bosni, tada su vodili preko Vran planine. Osim milicije, opasnosti su bile brojne, od nevremena do snježnih oluja u kojima se vrlo lako stradavalo, piše Rama-Prozor.info.
Prešavši Vran planinu, moralo se odlučiti kojim putom ići, zbog čestih kontrola, patrola, ali i izdaja bilo je više nego rizično.
U znak sjećanja na te ljude, kojih je svake godine sve manje, u nedjelju je na Kedžari, već desetu godinu za redom služena sveta Misa za sve poginule duvandžije, kao i za sve one koji su poginuli čuvajući stada, braneći dom.
S ciljem da se na neki način sačuva sjećanje na te ljude, kolege s portala Rama-Prozor.info snimile su na Kedžari kratku priču s Ivanom Mihaljom – Ifom i Vinkom Zlomislićem – Žuljićem iz Rakitna.
4 komentara
Samo da se obitelj ne bi bila gladna
Mučili se jadni ljudi svakako samo da prižive.Partizani i komunisti nisu dali mira narodu po Hercegovini.Koliko su zla učinili u ratu tako su radili i u ,miru,.Neka im Bog sudi.
UVJEK KAD SMO TREBALI ICI ZA BOSNU NITKO NIJE ZNAO KADA KUDA, IMALI SMO PLAN B UVJEK.
KRETALO SE S NEPOZNATOG MJESTA PREMA UNUTRASNJOSTI.
UVJEK SMO IMALI IZVIDNICU, CUVARE NAPRID I ODZADA.NISTA SE NIJE PREPUSTALO SLUCAJU.
I DANAS POSTOJI ISTI PUT KO NEKAD OMLADINA PROLZA TIM PUTOM,A I STARIJI PRENESU PAR PAKETICA SKIJE I TD.
I danas polako dolazi borba za priživit