Pjevač Marinko Rokvić preminuo je danas u Beogradu u 68. godini.

Podsjetimo, nedavno su se u javnosti pojavile informacije da je Marinko hospitaliziran i da je njegovo zdravstveno stanje kritično.

Rođen je 27. siječnja 1954. godine u Bosanskom Petrovcu. Marinko i njegov brat od malih nogu su pokazivali zanimanje za glazbu i svirali harmoniku.

Pored glazbe, Marinko je volio i da trenira fudbal. Po završetku osnovne škole došao je u Beograd, u želji da upiše glazbenu školu. Međutim, sva mjesta su bila popunjena, osim za klarinet, ali se Marinko ipak odlučio za elektrotehničku školu i učlanio se u kulturno-umjetničko društvo “Nikola Tesla” u kom je pjevao.

Prvu ploču snimio je 1974. godine 1977. godine imao je veoma zapažen nastup na festivalu Ilidža, na kom je pjevao pesmu skladatelja Budimira Buce Jovanovića “Momak veseljak”, 1978. na istom festivalu nastupio je sa pjesmom “Zanela me svetla velikoga grada”, a onda i 1980. sa pjesmom “Snegovi beli opet veju”, koja je postala veliki hit.

Sljedeći veliki hit bila je pjesma “Da volim drugu ne mogu”, koja je prodata u tiražu od 600.000 primjeraka.

Uslijedili su hitovi: Potražiću oči zelenije, Jedina moja, Svađalice moja mala, Samo me potraži, Pusti me da je vidim, I pijan i trezan za tebe sam vezan, Podeli sa mnom dobro i zlo, Zamiriši na brazdu, Ljubav stara srce para, Polomio vetar grane, I kad me svi zaborave, Koliba, il’ dvor, Tebe nema, Ko ukrade noći boje, Jelena, Ti za ljubav nisi rođena, Pravo na ljubav, Skitnica, Tri u jednoj, Gatara.

Takođe, snimio je i album sa sevdalinkama, kao i trajne snimke za Radio Beograd. Pojavio se u seriji Kamiondžije opet voze iz 1983. godine, u kojoj je otpjevao pjesmu “Divne imam komšinice”.

Njegovi sinovi Nikola i Marko takođe su popularni pjevači srpske pop-folk glazbe.

Koncertom u beogradskom centru “Sava”, 2015. godine obilježio je četrdeset godina karijere.

Dobitnik je Estradno-glazbene nagrade Srbije za životno djelo (2019. godine) koju dodeljuje Savez estradno-muzičkih umetnika Srbije