Ono o čemu se nagađalo više od 12-13 godina, od 2005., službeno je objavljeno 5. veljače rano ujutro na stranicama Zagrebačke burze – jedan od najvećih hrvatskih hotelijera Anđelko Leko (85), prodao je većinski udio u svojoj tvrtki HUP Zagreb moćnoj Adris grupi na čelu s Antom Vlahovićem (68). Zagrebačka burza objavila je to kompliciranim, ekonomskim rječnikom, pa su tako naveli da je Adris grupa potpisivanjem ugovora o kupoprodaji udjela i strateškom partnerstvu postala vlasnikom 77,78 posto udjela u tvrtki Expertus koja je s udjelom od 56,8 posto većinski vlasnik HUP-a Zagreb, a da Anđelko Leko ostaje vlasnik 22,22 posto Expertusa, piše Jutarnji list.

Jednostavnije, kupnjom većinskog udjela u tvrtki Expertus, koji u HUP-u Zagreb drži 58,6 posto dionica, Adris grupa postaje vlasnik 44 posto udjela HUP-a Zagreb, a Anđelku Leki ostaje udio od 12 posto.

Nije poznato koliko je Vlahović u ime Adris grupe platio Leki za 44 posto HUP-a Zagreb, no prema tržišnoj vrijednosti kompanije koja iznosi 1,5 milijardi kuna i uobičajenoj praksi može se nagađati da se radi o oko 800 milijuna kuna.
Već dan poslije, 6. veljače, Adris grupa najavila je ponudu za preuzimanje preostalih dionica tvrtke HUP Zagreb, za što sada čekaju suglasnost Hanfe. Tu je riječ o malim dioničarima kojih ima oko dvije tisuće te o dva mirovinska fonda Raiffeisen banke koji imaju oko 12,3 posto tvrtke. S udjelima RBA fondova iz čijih krugova se čuje kako se nadaju dobroj ponudi, Adris grupa – već sada uz Valamar i Lukšić grupu jedan od tri najveća hotelijera u Hrvatskoj – može postati većinski vlasnik HUP-a Zagreb, piše Jutarnji list.

Uvijek iza prijatelja

Adris grupa posljednjih je godina u turizam uložila ukupno četiri milijarde kuna – u rovinjske hotele Monte Mulini, Lone, Eden, Adriatic, Istra, Amarin, Katarina, ex Park, zatim u vrsarski hotel Pineta, resorte Belvedere, Petalon, Funtana, apartmane Riva, Koversadu, dubrovački Imperijal… Osim toga, Adris ne krije ambicije za preuzimanje hotela Marjan u Splitu.

Kupnjom tvrtke HUP Zagreb postali su suvlasnici u šest zagrebačkih hotela – Westin, Sheraton, Four Points by Sheraton Panorama, International, Jadran i Zagreb na Bundeku, te u tri hotela u Župi dubrovačkoj – Sheraton Dubrovnik, Mlini i Astarea. HUP Zagreb ima oko 500 zaposlenih, a 2016. okončao je sa 262,9 milijuna kuna prihoda i 64,9 milijuna dobiti.

– Anđelka Leku poznajem više od 40 godina, upoznao sam ga preko zajedničkih prijatelja još kada sam bio novinar na TV Zagreb. U životu sam zbog svoga posla upoznao na tisuće ljudi i stekao stotine prijatelja, a za njega mogu reći da je najmudriji, najpošteniji, najispravniji, najmoralniji i najsposobniji čovjek kojeg znam. Mislim da bi on ovu državu doveo u red kada bi je vodio šest mjeseci – započinje legendarni TV urednik i Lekin intimni prijatelj Miroslav Lilić.

– Prije velikih događaja u mom životu uvijek sam išao kod njega tražiti savjet. On se s nikim nije sprijateljevao zbog funkcije, niti se prijatelja odricao kada bi silazili s funkcije, već je uvijek stajao iza njih. On je radoholičar, koji radi po 10-15 sati na dan, ali je i veliki veseljak, organizator večera, svirki tamburaša… Voli zabave, ali se nikada nije napio. Ja sam poznat po tome da volim fešte i da volim ostati na njima do dugo u noć, ali bih ja otišao doma u dva ili tri ujutro, a Leko bi ostajao do četiri ili pet. Ali bi se i sljedećeg jutra, kao i svakoga dana, dignuo u sedam i krenuo na posao – govori Lilić, koji ističe kako je Leko imao nekoliko zainteresiranih kupaca za HUP, ali da se još jednom pokazao kao veliki domoljub, biznismen i vizionar jer je dionice prodao hrvatskoj tvrtki. Kaže i da je značajan paket dionica ipak ostavio u svojem vlasništvu – jer namjerava ostati raditi u tvrtki, te da će kombinacija Vlahović-Leko biti dobitna za hrvatsko hotelijerstvo i turizam.

U znaku ovna

Anđelko Leko rođen je 1933. – u znaku Ovna – u selu Donji Mamići kod Gruda u Hercegovini (BiH), od majke Matije koja je živjela do 94. godine i oca Lazara, koji je umro od upale pluća kada je Anđelko imao tri godine. Ima starijeg brata Karla, koji se prije mirovine bavio kamionskim prijevozom, i mlađu sestru. Iz njegova rodnog sela potječu zagrebački gradonačelnik Milan Bandić (1955.), sudac Ustavnog suda i bivši predsjednik Sabora Josip Leko (1948.), bivši nogometaš Dinama Jerko Leko (1980.), pokojni general Blago Zadro (1944.-1991.)…

– Nakon završetka osnovne škole u Mamićima, Anđelko je u Mostaru tri godine išao u srednju ugostiteljsku školu. Kao kvalificirani ugostiteljski radnik u hotelu Biokovo u Širokom Brijegu odmah se zaposlio kao konobar, a istodobno je vodio i recepciju. Tada je upoznao svoju današnju suprugu Ivanku s kojom je započeo vezu. Ona je rođakinja nekadašnjeg ministra obrane Gojka Šuška, što će se u jednom periodu njihovih života, tijekom 90-ih, pokazati iznimno važnim. Nakon toga je 1959., sa 26 godina, bez Ivanke otišao u Zagreb, na Zagrebački velesajam koji je trajao dva tjedna – otkriva njegov prijatelj iz mladosti.

Tada je Anđelko Leko ostao u Zagrebu, upisao je hotelijersku školu te se prvo vrijeme samo vikendom zaposlio kao konobar u restoranu Zagrebačke pivovare u Ilici na Črnomercu koja je tada bila dio Ugostiteljskog poduzeća (UP), danas HUP-a Zagreb.

– Već nakon godinu dana vratio se u Hercegovinu po Ivanku, s kojom se 1960. oženio i odveo je u Zagreb. Prvog sina Miroslava dobili su u Zagrebu nakon godinu dana braka, 1961. Miroslav je diplomirao na pravnom fakultetu 1986., odvjetnik je od 1988., te ima odvjetničku kancelariju Leko i partneri – govori blizak obiteljski prijatelj.

Kada je Anđelko Leko u prvoj polovici 60-ih završio srednju hotelijersku školu, uz rad se upisao na Ekonomski fakultet. Nije ga završio, no stekao je diplomu Više ekonomske komercijalne škole.

– Kuću površine devet puta osam metara u elitnoj zagrebačkoj četvrti Zelengaj, nedaleko hotela AS, gradio je od 1963., tadašnjim stambenim kreditima, u vrijeme dok je još radio kao konobar u restoranu Zagrebačke pivovare – otkriva obiteljski prijatelj koji priča kako u njoj živi i danas sa suprugom i mlađim sinom Ivanom (40), jednim od dva člana Uprave HUP-a Zagreb, koji je završio ekonomiju, smjer turizam.

Želio je uspjeti

No, prije desetak godina kuću na Zelengaju temeljito je renovirao i proširio, a tijekom mjeseci radova s obitelji je živio u staroj kući svog prijatelja Ivice Todorića na križanju Zelengaja i Pantovčaka, budući da su se Todorići dvije, tri godine prije preselili u svoj novi dom, u Kulmerove dvore.

U komunizmu je Anđelko Leko, nakon kuće u Zagrebu, u zadarskom zaleđu na području Kruševa, 20-ak metara od mora, sagradio i ne pretjerano atraktivnu obiteljsku vikendicu iz koje su mu za vrijeme rata Srbi sve odnijeli.

– Nekako u isto vrijeme s početkom gradnje kuće na Zelengaju u Zagrebu i završetkom školovanja, u Ugostiteljskom poduzeću Anđelku su povjerili vođenje restorana Marjan na križanju Klaićeve i današnje Ulice Republike Austrije. Restoran Marjan radio je s minusom, a mladi Anđelko išao je na živce starijim konobarima. No, bio je uporan i želio je uspjeti. Tada je počeo obilaziti direktore zagrebačkih poduzeća i uspjelo mu je dogovoriti gablece za radnike Šavrića, Željeznice, Pastora i Ine. Tako je krenuo njegov put uspjeha – priča dugogodišnji prijatelj obitelji Leko.

Sredinom 60-ih Anđelko Leko postavljen je za komercijalnog direktora Ugostiteljskog poduzeća, 1971. za direktora OUR-a, a 1979. i za generalnog direktora.

– Čuo sam da je Milan Bandić spavao kod njega kad se iz Gruda 1974. doselio u Zagreb – otkrio je svojedobno jedan od najbližih Bandićevih suradnika, do pred koju godinu pročelnik najvećeg gradskog ureda za graditeljstvo, Davor Jelavić. Bandić je to kasnije demantirao, no…

Kao generalni direktor HUP-a Anđelko Leko 1989. nije dozvolio održavanje skupa HDZ-a u hotelu Panorama. Taj skup zabranila je policija i rješenje o zabrani su dostavili HDZ-u i HUP-u. Leko zbog toga kasnije nije imao problema, no neki HDZ-ovci neslužbeno su mu to znali spočitavati. Naime, on je, kao većina rukovodećeg kadra u komunizmu, bio član partije, no od 1990. nije bio član ni jedne stranke, a otkriveno je kako je mnogo godina kasnije, 2008., HDZ-u u doba Ive Sanadera donirao 840 tisuća kuna.

Nakon stvaranja hrvatske države, Leko se dobro snašao u pretvorbi i privatizaciji i 1995. uspio je dobiti kredit od čak 6,076.200 njemačkih maraka te je na natječaju Fonda za privatizaciju kupio 60.762 dionica ili oko 25 posto tvrtke HUP Zagreb, a time je stekao mogućnost da je kontrolira. Dionice je kupio preko tvrtki Tuh-invest, Invest-val i na svoje osobno ime, a nakon desetak godina većinski paket držao je preko tvrtke Expertus, čijih 77,78 posto je sada prodao Adrisu.
Tri su priče o tome kako je Anđelko Leko 1995. mogao dobiti tako golemi kredit. On sam tvrdio je da je za višemilijunski kredit založio svoju obiteljsku kuću na Zelengaju i dionice HUP-a, no tu se postavljalo pitanje kako je mogao založiti dionice koje nije imao u vlasništvu nego ih je kreditom tek kupovao. Zatim je objavljivano da je dionice platio “starom deviznom štednjom u Dubrovačkoj banci”, a kasnije su ga optuživali i kako je izvlačio novac iz tvrtke putem cesija, čime je navodno njegova rodbina otplaćivala dionice.

– Anđelko je često pričao kako je zaradio inicijalni novac za kupnju HUP-a. On je za 50 tisuća njemačkih maraka kupio dionice Zagrebačke banke, a prodao ih je za 700 tisuća njemačkih maraka i sve uložio u kupnju dionica HUP-a još 1993. Naime, on je najveći udio dionica kupio 1995., ali ih je kupovao od 1993. do 2001., koliko ja znam, a vjerojatno je nastavio i kasnije. Nakon posla i sjajne zarade s dionicama Zagrebačke banke, s Lekom su u HUP uložili današnji predsjednik Nadzornog odbora HUP-a Miroslav Marčinković, njegova supruga Dušanka i njegova sestra, koji su zajedno kupili više od 10 posto dionica – objašnjava njihov bliski prijatelj, bivši dioničar.

HUP Zagreb je pod Lekinim nadzorom od 1994. do 1999. od 46 objekata prodao 21 objekt za ukupno 16,6 milijuna njemačkih maraka. Riječ je o nekretninama u Bregani, motela Ježevo, samoborskog hotela Lavica, poslovnih prostora Jarun i Ciglenica, zagrebačkog hotela Park…

Tijekom godina u pitanje se dovodila zakonitost pretvorbe, posljednji put prije 15-ak godina, kada se tvrdilo da je tvrtka HUP Zagreb bila podcijenjena s argumentom da je hotel Park bio procijenjen na oko 3,3 milijuna DEM, a da ga je Leko 1998. prodao gradu Zagrebu i državi za oko 9,5 milijuna DEM. Leko se pravdao da je hotel Zagreb prodan s opremom i brojnim drugim dodatnim ulaganjima – u lift, krov i instalacije, te da je od procjene do trenutka prodaje došlo do rasta cijena nekretnina u Zagrebu.

Neke objekte, poput restorana Trnjanka dao je u najam zaposlenima, kako je tvrdio, pod uvjetom da nitko ne dobije otkaz. Mjesečna cijena najma po ugovoru sklopljenom 1996. bila je čak 14 tisuća maraka, a do 2000. spuštena je na 10 tisuća maraka mjesečno. Restoran Trnjanka bio je važan Leki, jer se u njemu dugo godina nalazio sa svojim društvom koje su činili TV urednik Miroslav Lilić, doktori Ivan Kuvačić i Mirko Đurašin, poduzetnik Franjo Bubalo, bivši dioničar HUP-a Josip Gotovac…

Kako je luđak postao vizionar

– Nakon što je 1995. postao najveći dioničar HUP-a Zagreb, Anđelko Leko je 1996. dionice koje je posjedovao preko tvrtke Invest-val prenio ljudima s kojima je u tvrtki radio. Zatim je 2001. kupio oko 24.000 dionica za devet milijuna kuna koje je platio kreditom Hypo banke, a razliku od 290 tisuća kuna platio je s osobnog računa u Zagrebačkoj banci. Nakon toga, krajem 2001. ukupno je imao oko 32 posto dionica HUP-a – objašnjava njegov prijatelj i bivši dioničar.

– Kada je tijekom rata gradio veliki hotel s pet zvjezdica na križanju Draškovićeve i Ulice kneza Borne, mnogi su govorili da je Anđelko poludio. On je istodobno, još od 1989., pregovarao o brandu Sheraton prvo s velikom američkom korporacijom ITT, a zatim s američkom hotelskom grupacijom Starwood koju je sada preuzela grupacija Marriott. Sve mu je uspjelo pa su se oni isti ljudi koji su ga nazivali luđakom počeli diviti njegovom vizionarstvu – priča bivši dioničar blizak Leki.

– Anđelka sam upoznao kada smo još u bivšoj državi zajedno išli u Beograd zbog nekih kredita za Sheraton, on kao direktor HUP-a, a ja ispred Zagrebačke banke – govori jedan od dioničara i do danas predsjednik Nadzornog odbora HUP-a Miroslav Marčinković, koji je početkom 2000-ih bio predsjednik NK Zagreb, pa je u to vrijeme i Leko bio član Upravnog odbora NK Zagreb.

– Anđelko je uvijek zazirao od kredita, a mnogi koji su se opekli s kreditima znaju da je imao pravo. Mi u HUP-u dizali smo brojne kredite, ali oni nikad nisu bili toliki da ih ne bismo mogli vratiti. No, pogrešno je kazati da su njegove metode rada bile konzervativne, to je samo privid. On je uvijek bio inicijator i kreator zamisli, a ja sam mu bio samo suport. On je i sada pokazao veliku odgovornost prema društvu i prema radnicima s obzirom tko preuzima tvrtku. Jer nije svejedno preuzima li je netko prolazan ili stabilna tvrtka poput Adrisa. A činjenica je da on nikada ne bi prepustio većinski udio da nije došao u ove godine… – kazuje Marčinković.

Tri besane noći

Hotel Sheraton otvoren je 1995., a dok se gradio po 50 posto vlasništva imali su HUP Zagreb i INA, koja je svoje vlasništvo prenijela na DAB – Državnu agenciju za sanaciju banaka i štednih uloga – odnosno na državu. HUP Zagreb i DAB osnovali su tvrtku H.B.I. d.o.o., a DAB je za svoj udjel od 1996. do 2010. tražio oko 200 milijuna kuna. Na kraju su se dogovorili i temeljem ugovora s DAB-om u travnju 2011. HUP Zagreb preuzeo je cijelu tvrtku H.B.I., koja se u studenome 2011. pripojila HUP-u.

– Uoči otvorenja hotela Sheraton čula sam da nije spavao tri noći. I nakon toga, u Sheratonu je imao sve pod kontrolom, često je išao po hotelu s metrom i nešto mjerio. On je radoholičar i posao mu je sve – govori jedna njegova dugogodišnja zaposlenica.

– Gospodin Leko je sposoban, tajnovit, radišan, on može biti uzor svima, a njegov poslovni model treba kopirati – govori vlasnik hrvatske mesne industrije Lijanović Stipe Ivanković, koji kaže kako je njegov djed, osnivač hercegovačke mesne industrije Lijanović, poznat kao Stari Lijan, s Anđelkom Lekom zajedno išao u vojsku. Stipe Ivanković Lijanović upoznao je Leku 2001., od tada je jedan od njegovih dobavljača mesa, a nedugo kasnije postao je i njegov najmoprimac – frizerskog salona u Sheratonu.

– Sheraton je naš drugi dom već 13 godina, a gospodin Leko zaista je fascinantna osoba. Često pričamo i on me uvijek u svemu oduševi – govori mladi Lijanović.

– Anđelka Leku upoznao sam kada smo preuzeli vlast 2000. te kada smo počeli rješavati problem izbjeglica i ogromnih dugova koji su se do tada nakupili na ime njihova smještaja. Nama je cilj bio da izbjegnemo plaćanje kamata i da dugove svedemo u realne okvire. U tim razgovorima shvatio sam da je Anđelko komunikativna, normalna i realna osoba – govori bivši potpredsjednik SDP-ove Vlade Slavko Linić.

– Zainteresirao me taj čovjek pa sam vidio da je pretvorba HUP-a napravljena dobro i kvalitetno te da su radnici pošteno zbrinuti. Nakon toga spojio se s velikom korporacijom i podigao kvalitetu svojih hotela na pet zvjezdica. Zatim je kazao da želi krenuti u sezonski, a ne ostati samo u gradskom turizmu, a naravno da su ga zanimali hoteli u Dubrovniku koji su bili oštećeni i razrušeni. Mojem oduševljenju nije bilo kraja. Tada sam kao predsjednik NO HBOR-a, u vrijeme kada je direktor bio Antun Kovačev, predložio da na kredite za turizam i poljoprivredu poček umjesto tri bude 15 godina. Tada je ponovno krenuo naprijed. I sada je itekako razmišljao kome da tvrtku proda i izabrao je Adris grupu koja svoje dividende ne troši nego ih ulaže u hrvatske kompanije. Anđelko je izvanredna osoba, ima ogromno iskustvo, neumoran je poslovan čovjek, ima socijalnu notu, ne priznaje godine, a više puta pokazao je kako je odgovoran prema državi. Ljudi s takvim kvalitetama ima u Hrvatskoj, ali nema puno tako značajnih – govori Linić koji za Leku kaže da mu je postao prijatelj na osnovu respekta prema njegovim poslovnim uspjesima i ljudskim kvalitetama.

Do prve velike akvizicije HUP-a Zagreb došlo je 2002. kada su za 34,9 milijuna kuna kreditom od Agrokora kupili 31 posto dionica hotela Opera (bivšeg Intercontinentala, a današnjeg Westina). Zatim su još tri posto dionica kupili u javnoj ponudi te su stekli oko 34 posto dionica hotela. Tada je 25 posto ostalo Agrokoru, 25 posto držali su Dom fond i Središnji nacionalni fond, a oko 16 posto u vlasništvu su imali mali dioničari.

– Todorić je prvo želio prodati svoj cijeli udio u hotelu, ali se predomislio jer nije mogao postići višu cijenu od 125 kuna po dionici koliko mu je ponudio Leko. A Leko je bio svjestan da hotel Opera Agrokoru donosi vrlo mali dio ukupnih korporativnih prihoda, oko jedan posto. Do tada su jedni drugima rušili cijene, a slični hoteli u regiji imali su dvostruko više cijene.

Agrokor je imao loš ugovor s Intercontinentalom koji je puno uzimao a ni za što nije odgovarao. Zato je hotel u vrijeme Agrokora nazvan Opera, a brzo nakon što ga je preuzeo HUP, Leko je potpisao ugovor o upravljanju sa Starwoodom – s kojim je već imao ugovor za Sheraton – te od 2003. nosi ime Westin. Istovremeno je sa Starwoodom potpisao ugovor o upravljanju i za hotel Panorama koji je također 2003. dobio naziv Four Points by Sheraton Panorama – objašnjava Lekin nekadašnji blizak suradnik.

HUP Zagreb 2004. uredio je sve sobe i druge prateće prostore hotela Four Points by Sheraton Panorama, a zatim je obnovljen hotel Jadran u Vlaškoj ulici.

Krajem 2005., nakon tri godine i investicije od 15-ak milijuna eura, obnovili su sve sobe, instalacije, interijer, namještaj u hotelu Westin. Zatim su 2006. postavili nove krevete, tepihe i tapete u sobama, te obnovili javne prostore u hotelu Sheraton. Krajem 2006. završena je nadogradnja i preuređenje Internationala, a sjeverni dio hotela prodan je za poslovne prostore.

Konačna odluka

Na preuređenje pet zagrebačkih hotela u tri godine investirali su ukupno oko 60 milijuna eura.
– Ivica Todorić posljednjih godina nema ni jedan posto vlasništva hotela Westin, ni tvrtke HUP Zagreb. No, svojedobno su zajedno bili uključeni u dokapitalizaciju adriatika.neta, a Todorić je četiri godine bio predsjednik Nadzornog odbora HUP-ove tvrtke Dubrovačka rivijera. To ga je Leko zamolio kada je kupio zemljište u Mlinima i Todorić mu je napravio uslugu, a od toga nije imao nikakve koristi – objašnjava bivši Lekin suradnik.

Ugovor s HFP-om o kupnji dva hotela u Mlinima u Župi dubrovačkoj obvezao je HUP Zagreb da u dvije godine u njih investira 166 milijuna kuna, ali to nije napravio. Zatim je od HFP-a 2004. kupio i hotelski kompleks u Srebrenom. Na natječaju HFP-a tvrtka Geobos ocijenjena je sa 155 bodova, a HUP sa 107,8 bodova.
– Konačnu odluku donio je Upravni odbor HFP-a u kojem su sjedili Damir Polančec i Andrija Hebrang. Tko je onda odlučio: struka ili politika? – pitao se tada predstavnik Geobosa Milan Jelenić.

HUP Zagreb ugovorom s HFP-om obvezao se renovirati kompleks u Srebrenom i do 2007. investirati u njega 320 milijuna kuna, ali ni to nije napravio. Ugovor mu nije raskinut, ali je prema prijavi saborskog zastupnika Dragutina Lesara USKOK pokrenuo istragu. Leko se kasnije branio kako su urbanističke planove čekali sedam godina, da su imali probleme s imovinsko-pravnim odnosima i sudskim sporovima o povratu imovine s bivšim vlasnicima koji su onemogućavali realizaciju projekta, te da im je u Srebrenom država prodala zemlju koja nije imala sređene papire jer ni jedna parcela nije bila službeno uknjižena.

Stoga su u Mlinima 2005. samo kozmetički uredili hotel Astarea: u sve sobe uveli su klima-uređaje, riješili grijanje, izmijenili tepihe, kupili dio kuhinjske opreme te otplatili dio kredita. U hotel Mlini doveli su tek 15-ak starih kreveta i nekoliko svjetiljki iz zagrebačkog hotela Westin, kojeg su tada preuređivali, a koje su bile u dobrom stanju.
Hotel Astarea u Mlinima zaista je obnovljen 2013., a hoteli Mlini s četiri zvjezdice i Sheraton Dubrovnik u Srebrenom otvoreni su 2015. Investicija u ta tri objekta koji posluju u sastavu Hotela dubrovačka rivijera s gotovo 750 soba iznosila je 48 milijuna eura, a ukupna investicija 70 milijuna eura. HUP Zagreb sam je, bez kredita, uložio 12 milijuna eura.

Cipele za 25 kuna

U posljednjem razdoblju HUP Zagreb investirao je još oko 30 milijuna eura u uvođenje tehnologije u svim hotelima, na novo cjelovito preuređenje hotela Jadran i Sheraton, te na preuređenje javnih prostora i dio soba te zamjenu stolarije u hotelu Westin, a pred dovršetkom je projektna dokumentacija za preuređenje Panorame.
– Nakon ovog preuređenja Westin izgleda kao hotel u Širokom Brijegu. Pogledajte taj stil, te boje… Bože sačuvaj. Tako je već 15-ak godina, od kada ga je preuzeo Leko – potpuno oprečno od naših ostalih sugovornika govori poznati hrvatski redatelj, stalni gost hotela posljednjih 40-ak godina.

Zanimljivo, do 2007. njegova supruga Ivanka vodila je caffe bar Centar u zagrebačkoj Petrinjskoj ulici, preko puta policije. Na cjeniku njezina caffe bara bila je jedna nelogičnost: uz cijene svih pića i napitaka pisalo je i: tvrdo kuhano jaje – 3 kune. Gospođa Ivanka bila je veoma radišna, uvijek skromno odjevena i nikada goste nije častila. U tom lokalu bila je svakodnevno, od jutra do mraka, iako je u to vrijeme njezin suprug već bio vlasnik najboljih zagrebačkih i tri dubrovačka hotela.

– Gospođa Ivanka vozila se u starom Renaultu 4, a jednom se pohvalila kako je kupila super cipele na rasprodaji za svega 25 kuna. Njezine teme za razgovor bile su crkva i obitelj, a kada bi netko od njenih gostiju malo više popio, nagovarala bi ga da prestane piti i ode kući, a ne poput drugih ugostitelja da pije još – otkriva njen susjed iz Petrinjske.
Privatno jednako skromni Anđelko ipak se ponekad voli opustiti u BMW-u, koji na autocesti, kada je prazno, ravno i sigurno, voli potegnuti do 170, 180 kilometara na sat.

No, da ne biste krivo pomislili, kada ga vidite nikad ne biste rekli da je on ozbiljni milijunaš. Izgleda kao da se vozi tramvajem, drži se i odijeva skromno – iako gotovo uvijek u odjelu i kravati, ali ničim ne odskače. Nikad nije bio na skijanju, nikad nije igrao tennis, nikad nije iskoristio cijeli godišnji odmor… Do danas izgleda kao stari direktor iz komunizma.