Marinko Marić i Željko Rodin, bivši istražitelji Sigurnosno-informativne službe (SIS) brigade Hrvatskog vijeća obrane (HVO) “Knez Domagoj”, osuđeni su nepravomoćno u četvrtak na splitskom Županijskom sudu na zatvorske kazne zbog ratnog zločina nad protupravno zatvorenim civilima u drugoj polovini 1993. godine u logorima Gabela, Silos i Dretelj, u općini Čapljina.

Sudsko vijeće, pod predsjedanjem suca Vladimira Živaljića, osudilo je Marinka Marića na četiri i pol godine zatvora, a Željka Rodina na tri godine i 10 mjeseci zatvora. Optužnica ŽDO-a teretila ih je za ukupno 14 odvojenih događaja u kojima su na razne načine zlostavljani civili, od kojih su u njih šest sudjelovali i Marić i Rodin, sedam ih je počinio sam Marić, a jedno Rodin. Po posljedicama, najteže djelo za koje ih se teretilo bilo je premlaćivanje civila Envera Šabanovića,koji je umro od posljedica zadobivenih ozljeda. Na teret im se stavljalo i ponižavanje, fizičko i psihičko zlostavljanje te tjelesno kažnjavanje tridesetak bošnjačkih civila zatočenih u Gabeli i Silosu, piše Slobodna Dalmacija.

Optuženici su ih, od srpnja do rujna 1993., tukli motkama i nogama po genitalijama, primoravali ih da piju vlastitu mokraću, ližu krv s poda, da stoje na suncu pri visokim temperaturama odjeveni u debele zimske odore, da leže goli na vrućem asfaltu, a uzimali su im i vrjednije stvari, poput satova, govoreći da im više neće trebati.

Marić je u više navrata, u razdoblju od lipnja do listopada 1993., zatočenike udarao drvenom palicom, puškom, rukama i nogama, kao i one već zlostavljane koji su u Gabelu dovedeni iz Stoca u polusvjesnom stanju, gazio ih nogama, tjerao da se postrojavaju uz zid i pjevaju ustaške pjesme, psovao ih, bacao po njima željezne krevete, vezivao im remen oko vrata praveći omču te ih tako vezane podizao gore-dolje, ulijevao im vodu u nosnice, te im je stavljao cijev pištolja u usta.

Rodin je zatočenicima logora Gabela oduzimao novac i satove te im je prijetio da će ih pobiti ako mu ne predaju sve vrjednije stvari koje su posjedovali. Također je početkom kolovoza 1993. s nepoznatim pripadnicima HVO-a petoricu civila zatočenih u logoru Dretelj, pokraj Čapljine, izudarao željeznim cijevima, puškama, drvenim palicama, letvama, nogama i rukama po svim dijelovima tijela.

– Ovo sudsko vijeće trebalo je utvrditi opću pretpostavku da je postojao oružani sukob HVO-a i Armije BiH, koji nije bio međunarodni sukob. To je notorna činjenica. A drugo je da su optuženici morali biti pripadnici jedne od zaraćenih strana. Notorno je da su odlukama vojnih vlasti uhićivani civili i dovođeni u logore, gdje su bili smješteni u neljudskim uvjetima, izgladnjivani, bez osnovnih higijenskih uvjeta, a uz to su zvjerski mučeni i zlostavljani, pa čak i iznuđivani.

Posebno su se iživljavali nad uglednim građanima Stoca, profesorima, liječnicima, sucima, osobama iz bivše vlasti… Nažalost, u svim ratovima stradaju oni koji bi trebali biti najzaštićeniji, a to su civili. Iako je kazna za ova djela od pet do 20 godina, držali smo da je ova visina u okvirima sudske prakse. Marić se čak i ispričao nekolicini svjedoka, pokazao je emociju tuge i rekao da mu je žao iako nije priznao djela. A kolika je veličina ljudi koji su bili žrtve, govori i to da je jedan od njih pružio ruku Mariću u sudnici – obrazložio je, među ostalim, sudac Živaljić.