Kako nisu vremena spisatelja i izdavača na ovim prostorima, manje-više svima je dobro poznato. Međutim, neki izdavači, poput Ogranka Matice hrvatske Čitluk, ne posustaju, a kada se na tom putu susretnu sa spisateljskim talentom mladog autora, onda je zadovoljstvo obostrano, piše Večernji list BiH. Upravo takav je slučaj s Anamarijom Alpezom, studenticom humanističkih znanosti iz Ledinca kod Gruda, koja je u svijet pisane riječi zakoračila romanom “Ti si moj anđeo”. Govoreći o poticajima za pisanje i putovima za objavljivanje, Anamarija kaže: – Kad sam prije nekoliko godina prvi put došla na Festival mladih u Međugorje, bilo mi je prelijepo, morala sam to zapisati. A od djetinjstva volim pisati, konstruirati priče… Stvarno imam prebujnu maštu i jednostavno to moram izbaciti iz sebe.

Priča o ljubavi

Pisanje obožavam, volim. Htjela sam napisati nešto drugačije o Međugorju, nešto novo i nekako mi je palo na pamet da to bude o ljubavi, da radnju vežem za dvoje mladih koji se tu upoznaju. Opisala sam cijeli festival, skupinu mladih, Hercegovinu… Glavni lik je iz Španjolske. Opisala sam njegovu skupinu, zabavljanje, pjevanje, susret s djevojkom…

– Je li glavni lik izmišljen?

– Da, izmišljeni je lik.

– Ima li stvarnih likova?

– Mislim da nema. Ima nekih događaja, nekih fragmenata, recimo u tragovima.

– Još uvijek je mnogo mladih koji pišu, međutim, rijetki se odlučuju na izdavanje, što je vas potaknulo da svoja razmišljanja podijelite s čitateljima?

– Knjiga je dugo stajala spremljena na računalu, napisala sam je s osamnaest godina. Nekako, bilo mi je smiješno da tako stoji jer završila sam je, sto i nešto stranica. Treba to i napisati. Mislila sam kako bi bilo lijepo kad bi to netko vidio. Pokušala sam i uspjela. U kolovozu prošle godine znala sam kako će se knjiga objaviti. Nikome nisam htjela govoriti. Ni moji nisu znali, samo sam ja znala. Šutjela sam. Nekako kao da nisam bila svjesna da će se to ostvariti. Nije mi se činilo realno. Nisam htjela nikome govoriti, da se ne urekne, ha, ha, ha…, ili da me sreća ne napusti. Mislila sam – može se nešto dogoditi. Možda je ne objave ili me izdavač nazove i kaže – stani malo, nema novca ili nešto tako. Toga sam se plašila.

– Nakon uspješno savladane prve prepreke, vidite li se u pisanju?

Nova knjiga će pričekati

– Nadam se kako ću u budućnosti objaviti još bar nekoliko knjiga. Prvo se sada moram usredotočiti na fakultet. Moram rješavati prioritete, postaviti neke zadatke. Sada fakultet, pa kad bude vremena, nastavit ću pisanje. Imam ideju u glavi, ali nemoguće je sjesti kao prije i pisati, treba vremena. Potrebno je izolirati se kako bi bilo moguće pisati knjige. Ustvari nova knjiga će malo sačekati.

Anamarija se, onako usput, pohvalila kako u suvenirnici u Međugorju, gdje radi, imaju razumijevanja, ali ipak nije lako uskladiti studij i posao. Pozitivne kritike prepoznali su u njezinoj matičnoj općini Grude, proglašena je osobom godine u kategoriji kulturnog stvaralaštva.