19. srpnja 1984. godine u mnogim hercegovačkim domovima radijska skala je bila podešena na 1485 KHz. Iščekivali su se zvuci tek rođene nove radijske postaje, Radio Posušja.

52. u BiH, ali kao prvu u zapadnoj Hercegovini, nisu je samo prigrlili Posušanke i Posušani, već i slušatelji iz susjednih općina, a ta posebna veza traje već punih 40 godina. U početku se radilo svako drugi dan po nekoliko sati, a mali tim od svega 5-6 uposlenih i honoraraca obrađivali su raznovrsne teme od kulture i narodne baštine, preko gospodarstva, komunalnih i tema iz svakodnevnog života. Posebno je bila slušana emisija za selo, mlade, noćni program, a tada je krenula i najdugovječnija emisija, ona svadbenih želja i čestitki koja je s ovom obljetnicom također doživjela 40. rođendan.

U želji da se čuje kvalitetnije i što dalje, s obzirom da se postojećim rješenjima zbog konfiguracije terena nije mogla pokriti cijela općina signalom, krajem osamdesetih kreće avantura kroz birokratsku šumu za ishođenjem dozvole kako bi se postavio odašiljač na brdu Radovanj. Ona je završila 19.7.1991., na 7. rođendan radija. Od tada, na frekvenciji 102.9 MHz slušatelji u gotovo cijeloj Hercegovini, dalmatinskom zaleđu, na srednjodalmatinskim otocima I na jugu Hrvatske mogli su čuti program posuške radijske postaje. Signal je krenuo u pravi čas, jer već tada su krenule otvorene terorističke prijetnje u Hrvatskoj, a moglo se već naslutiti da će se rat preliti i na teritorij BiH. Uništavanjem odašiljačke mreže HRT-a na Biokovu, područje Hercegovine i Dalmacije ostaje bez mogućnosti prijema RTV programa, čime se dogodila informativna blokada. Na radijskom prijemniku se mogao uhvatiti samo signal Radio Posušja. Naime, ostale malobrojne hrvatske radijske kuće u Hercegovini u tom momentu nisu imale uvjeta emitiranja van općinskih okvira. I tu kreće borba za pravodobnom i istinitom informacijom, a kako se mala ekipa novinara i tehničara nosila s ovom velikom i odgovornom zadaćom najbolje govori nadimak kojeg su tada zaradili – hercegovački CNN.

Pod vodstvom direktora i urednika Tihomira Begića i stalno uposlenih novinara i spikera Ljube Kovača, Bože Markote, Pere Crnogorca, Mire Petric, Željke Grabovac, tehničara Branka i Zorana Grubišića te uz pomoć desetaka suradnika iz Posušja i dopisnika iz raznih krajeva, danonoćno su se prenosile informacije koje su život značile, a o njihovoj važnosti i točnosti najbolje govori podatak da su ih prenosili i svjetski mediji. Radio je bio i svojevrstan humanitarni servis. Ponovno je povezivao je prekinute kontakte obitelji tisuća izbjeglica, s posuškim Crvenim križom bio je sudionik raznih akcija.

Poratno vrijeme za Radio Posušje je značilo nove izazove, ovoga puta tehničko-materijalne prirode koje je uspješno uspio savladati danas pokojni Branko Grubišić, tada ravnatelj radija. Uz mladu novinarsko-tehničku ekipu obnavlja isluženu opremu i uvodi nove programske sadržaje. Time se širi satnica s 3 sata 1998., na 5, potom 7, da bi od 2000. godine eksperimentalno, zahvaljujući računalima i digitalnoj fonoteci, krenuo i 24-satni program. S usponima i padovima Radio je nastavio svojim tijekom i u godinama koje su dolazile. Tako nakon desetljeća stagnacije i teških uvjeta za rad od 2009. naporima mladih ravnatelja i razumijevanjem osnivača, radio kreće u dobrom smjeru. U koštac su se s izazovima, zajedno s djelatnicima, uhvatili ravnatelji kuće Damir Jurišić potom i Marija Derek. Prvo se prionulo na sanaciju dugovanja i normalizaciju poslovanja, što je potrajalo gotovo cijelo desetljeće, da bi se posljednjih nekoliko godina prionulo obnovi zapuštene infrastrukture. U suradnji s Općinom Posušje i načelnikom Antom Begićem gotovo su potpuno obnovljeni radni prostori Radija, rekonstruirana je i vanjština zgrade postavljanjem termofasade i podizanjem još jednog kata. Uređen je plato i ulica koja vodi do Radija. U fazama se obnavlja i tehnička oprema radija. Na brdu Radovanj, zahvaljujući ulaganjima Općine, prošlog mjeseca je izniknuo novi, 30 metarski stup kojeg će koristiti Radio Posušje za odašiljanje s jednog od 4 odašiljača koliko ih danas ima u mreži, i s kojih pokriva prostor od sjeverne Hercegovine preko grada Mostara do nizinske Hercegovine i dalmatinskog zaleđa.

Budućnost Radio Posušja u programskom smislu leži u daljnjem njegovanju neposrednosti sa slušateljima, u osluškivanju njihovih želja i potreba. Tehnologija je omogućila da taj kontakt bude u svakom trenutku dvosmjeran i neposredniji nego ikad. I upravo to treba i koristiti kao i širiti interakciju, što Radio već sada i čini, putem novih medija, društvenih mreža i web portala. Uz stalne segmente u programu, jedan od pravaca kojim bi se trebalo ići jeste i stvaranje javne baze putem koje bi slušateljima na zahtjev bile dostupni sadržaji tradicijske baštine koja čini identitet Hercegovine i Posušja. I kao još jednu bitnu stvar izdvojili bi trend koji nikako ne ide u prilog radiju, a vezan je uz mlade generacije. Naime za razliku od dobro “utabanih” navika srednje i starije generacije za svakodnevno slušanje radija, mladi su okrenuti drugim sadržajima i drugim platformama. Iako ne treba slijepo podilaziti trendovima, svakako treba uvažiti i njihove potrebe i navike te djelomično se prilagoditi i njihovim zahtjevima. U suprotnom, izgledan je scenarij koji se događao u SAD-u u vrijeme same pojave radija, u kom je bilo više radio postaja nego li radijskih prijemnika, pa su mnoge od njih ostajale nečujne u zraku.