Koride su od davnina prisutne u posuškoj općini i čini se da postaju sve dublje ukorijenjene u mjesnu kulturu. Svake godine, posebno na neki važan datum kao što je Ilindan ili Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, na tisuće ljudi okupljaju se na Ilijinom brdu i Viru kako bi proslavili ove dugogodišnje tradicije.

Korida u Dolini ljubavi

U posljednjih nekoliko godina, korida u Raktinu ili kako je još poznatija, korida u Dolini ljubavi, postala je nezaobilazan događaj, a ističe se i kao jedna od najposjećenijih u cijeloj regiji. Baš na ovom mjestu, u nedjelju se okupilo više od 3000 ljudi iz različitih krajeva Bosne i Hercegovine, Hrvatske, ali i ostatka Balkana kako bi uživali u koridi i druženju pod šatorom uz hranu, piće i glazbu uživo.

Iz razgovora sa starijim mještanima, hercegovina.info saznala je da su koride postale svojevrsna moderna verzija onoga što se nekada nazivalo “narodnim veseljem”. Ovo je prilika u kojoj se vjera i nacija stavljaju u pozadinu, ostavljajući prostor isključivo za međusobno druženje. Koride tako postaju ne samo sportski događaj nego i simbol zajedništva, gdje ljubav prema tradiciji i adrenalinu povezuje ljude bez obzira na njihove različitosti.

Derbi između Medonje i Kobre

88-godišnji Vladislav Dumančić – Karasi, bio je najstariji koridaš s kojim smo razgovarali u nedjelju. Iako ove godine nije sudjelovao u samim borbama, s ponosom nam je ispričao kako su iz njegove štale potekla dva bika koja su ove godine sudjelovala u koridi. Kako mu se godine polako nižu, ovaj zadatak preuzeli su njegovi unuci čime se obiteljska tradicija nastavila.

Korida u Dolini ljubavi neprekidno se održava već 20 godina.

„Vrijeme nam je bilo naklonjeno – sunce je sjalo, a blagi vjetar je donio osvježenje svim posjetiteljima koji su stigli iz toplijih krajeva regije. Sve borbe koje su se danas održale bile su izvanredne, no publici je svakako najviše pozornosti privukla ona koja se održala između Medonje, neporaženog šampiona Balkana i Kobre, izazivača iz Dalmacije“, kazao je za Hercegovina.info Milan Jukić, domaćin i vlasnik bika bodača.

Koridu putem youtube prijenosa pratilo skoro 40 tisuća ljudi
Posjetitelje je posebno razveselilo što su čuli prepoznatljivi glas Azema Čauša, popularnog youtubera i voditelja korida koji je i ove godine svojim karakterističnim glasom i stručnim komentarima pratio cijeli događaj. „Publika me je prihvatila. Presretan sam kad dođu i pruže ruku kako bi se pozdravili sa mnom. Zadovoljan sam današnjom koridom, a najvažnije od svega jest da je sve dobro prošlo“, kazao je Čauš.

Mnogi ljudi podržavaju koride zbog kulturnog značaja, dok drugi izražavaju kritike zbog zabrinutosti za dobrobit životinja.

Iako mnoga udruženja za zaštitu životinja kritiziraju tradiciju održavanja korida u BiH, ne može se zanemariti činjenica da ove borbe bikova tradicionalno prate veliki broj ljudi. Samo na YouTube kanalu Narodnog portala Koride prijenos uživo pratilo je 38.666 ljudi.

Vlasnici svojim bikovima dizali spomenike

Kako smo doznali od organizatora, svaki bik prolazi kroz detaljan pregled kod svog veterinara, koji izdaje zdravstveni karton kako bi se osiguralo da je bik dovoljno zdrav i spreman za borbu. Nakon toga, podvrgavaju se dodatnom pregledu kojega vrši veterinarski inspektor, a bez njegovog odobrenja bikovi ne smiju pristupiti areni.

Važno je napomenuti da inspektor i veterinar ostaju prisutni tijekom cijelog dana kako bi osigurali da se situacija održava pod kontrolom i da se poštuju propisani standardi za dobrobit bikova. Organizatori također naglašavaju da su rogovi bikova tijekom borbe bez oštrih rubova kako bi se smanjila opasnost od ozbiljnih ozljeda drugih bikova.

Znate li da vlasnici bikova bodača podižu spomenike svojim voljenim životinjama? Ova priča nije nepoznata ni u Posušju.

„U Bosni i Hercegovini, prvi takav spomenik je posvećen bodaču po imenu Putalj. Njegov vlasnik Zaim Gađun odlučio je postaviti mu spomenik na mjestu gdje je dostojanstveno pokopan. Osim Putalja, još tri izvanredna bodača imaju svoje spomenike. U Goduši kod Viskog, spomenik je posvećen Jelenku, koji je bio u vlasništvu Zire Ahmića. Rađo Škrbić iz Mrkonjić Grada također je slijedio ovaj primjer i podigao spomenik za svog bodača. Naposljetku, ne smijemo zaboraviti legendarnog Cvijana, koji je bio u vlasništvu braće Kasima i Rasima Sahmana sa Vlasinja. Ovaj bik je zaslužio posebno priznanje jer je uvijek privlačio najviše gledatelja svojim impresivnim nastupima“, prokomentirao je Đevad Mašić.

Domaćini današnje koride, obitelj Verdić, ponosni su vlasnici 16-godišnjeg bika, neporaženog Garca, kojem su odlučili pružiti zasluženu slobodu za preostali dio njegovog života. Stipe Markot – Tentić, jedan od ponosnih vlasnika bikova, podijelio je s nama svoju strast prema koridama i kako je njegova obitelj duboko ukorijenjena u ovu tradiciju.

Njegov Brizan teži čak 850 kg i jedan je od najimpresivnijih kojega smo imali priliku vidjeti. „Jednom kada se zaljubite u ovo, nema prepreke koja može stati ispred vas. Evo, ja sam jučer došao iz Austrije kako bih pokazao mog Brizana i već se sutra vraćam nazad. A, znate li kako izgleda nedjeljno jutro jednog koridaša? Prvo idem na Misu sa svojom obitelji, nakon čega zajedno sjednemo za ručak. Nakon toga, imamo dvije opcije: ako je korida u blizini, sjedamo u automobil i odlazimo tamo, a ako nije onda pratimo prijenos uživo“, ispričao nam je nasmijani Stipe.

Unatoč kontroverzama oko korida, mnogi ljudi, posebice iz kategorije Prijatelji životinja, predlažu alternative koje bi mogle promovirati tradicijsku baštinu i kulturne vrijednosti ovog kraja, poput organiziranja izložbe bikova, koja bi bila bez nasilja i opasnosti za životinje i ljude. Hoće li doći do promjena u budućnosti, ostaje nam za vidjeti u godinama koje dolaze.