Ante Rebić svojim je igrama, ali i fizičkom snagom iznenadio mnoge naSvjetskom prvenstvu u Rusiji. Realno, rijetki su vjerovali da će 24-godišnji napadač biti baš tako važna karika Zlatka Dalića, no Rebić je svojim predstava oduševio i dokazane stručnjake.

Hrvatska je stigla pred vrata raja, za onaj najveći, nevjerojatni domet i osvajanje Svjetskog prvenstva treba nam još jedna pobjeda.

Kockasti će pohod na zlato u nedjelju (Moskva, 17 sati) tražiti preko Francuske, a Rebić još jednom biti izuzetno važan adut hrvatskog izbornika. Posljednjih dana kockasta je “osamnaestica” imala određenih problema, no sada je sve u redu. I Ante će svim silama napasti tricolore…

“Bit ću spreman, nema nikakve dvojbe. Iskreno, sada se osjećam puno bolje nego prije utakmice s Engleskom, a još nam stiže finale Svjetskog prvenstva. Idemo još to odraditi kako treba, svi skupa dati i više od svog maksimuma, pa što bude. Puni smo samopouzdanja, vjerujem da možemo još jednom razveseliti cijelu Hrvatsku” rekao je za Goal Ante Rebić, pa odmah otkrio tajnu zbog čega je zamalo propustio polufinale:

“Joj, to moram objasniti, neka ljudi znaju zašto su mi centrašuti odlazili s jedne na drugu aut-liniju, haha. Dan prije utakmice imam običaj prije posljednjeg treninga otići u teretanu, malo se izrolati i istegunuti, tako sam i ovaj put tamo bio u društvu Lukom Milanovićem. On me na kraju malo istegao, i taman sam mislio ići u svlačionicu, ali nisam mogao više niti ustati s poda. Sve mi se ukočilo, i vrat i leđa, nisam mogao niti trenirati. Da, malo sam se tada i zabrinuo.”

Rebić je nastavio…
“Počeo sam piti neke tablete, bio na terapijama, ma ništa mi nije pomoglo. Probudio sam se na dan utakmice, kad ono – užas. Sve me boljelo, dobio sam i ovratnik, sve je bilo izglednije kako ću propustiti polufinale. Ipak, u dogovoru sa stožerom i liječnicima smo odlučili da me se stavi u momčad, pa ako mogu – mogu. Tijekom tog dana sam popio sedam-osam tableta protiv bolova, upala, za opuštanje mišića, niti sam ne znam što sam sve popio.”

Ipak, našli ste se na travnjaku…
“Prije utakmice sam primio injekciju, nakon nje više nisam ništa osjećao. Niti da me nešto boli, niti da me ne boli. Nisam imao nikakav osjećaj, vjerujte mi ne znam ni sam kako sam tu utakmicu izdržao 100 minuta, pa i trčao kao luđak. No, sada sam puno bolje, to je najbitnije. Čak mi je i Ivica Olić rekao da ću se puno bolje osjećati sljedećih dana ako odigram tu utakmicu, tako je i bilo.”

Biste li kada u takvom stanju igrali i klupsku utakmicu?
“Razgovarao sam o tome s izbornikom, jednom sam primio injekciju igrajući za U-21 reprezentaciju isto protiv Engleske. Tada sam si mislio kako ih moramo proći, kako moram pomoći momčadi i nisam mogao ništa, morao sam izaći van već u 30. minuti. Zlatko Dalić i Ivica Olić su vjerovali u mene, sve je na kraju dobro ispalo. Jedino me od te injekcije boljela guzica, haha. Ma nema nikakve šanse da bih u ovakvom stanju igrao za klub, da bih toliko riskirao i primao ovakve injekcije. Ali, puknuo me taj adrenalin, ovo je bilo polufinale Svjetskog prvenstva, takve se utakmice ne propuštaju.”

Je li u vama ostalo svježine i za veliko finale?
“Ma cijela liječnička služba pruža maksimalne napore kako bismo svi bili što spremniji, kako bismo napravili još veći uspjeh. Baš svatko se podredio uspjehu kolektiva, to se osjeća na terenu, ali i izvan njega. I šef Dalić je rekao kako nitko protiv Engleske nije želio napustiti igru, ali to više nije bila stvar kondicije i fizičkog umora, već srčanosti, želje i nevjerojatne motivacije. Umor? Ne brinite, bit ćemo spremni za finale, još jednom dati sve od sebe, pa što bude.”

Jeste li uopće svjesni svega što ste napravili do sada? I kako ste već postigli najveći uspjeh u povijesti hrvatskog sporta?
“A ne znam ni sam, vjerojatno nismo. Ma teško da ćemo toga biti svjesni i odmah poslije Svjetskog prvenstva. Pratimo što se događa u Hrvatskoj putem društvenih mreža, u kontaktu smo s obitelji i prijateljima, gledamo i televiziju. Sve nas to dodatno motivira, ali smo i dalje baš nekako opušteni. Kao da još nemamo dojam kako nas čeka najveća utakmica u karijeri. Ali ovo moram reći, ne mogu vam opisati kakav je gušt biti ovdje, zajedno s ovim dečkima ‘ginuti’ na terenu i boriti se za reprezentaciju. Nikada ni u jednoj momčadi nisam toliko uživao, niti osjetio ovakav kolektiv.”

Koja je tajna ove Hrvatske?
“Činjenica je da svi dišemo kao jedan, ovdje nema klanova niti podjela. Pa već smo valjda 50 dana zatvoreni ovdje skupa, nismo imali niti jedan najmanji incident, nije bilo ni povišenih tonova, baš ničega. A vjerujte mi, to je rijetkost, znam kako je to na pripremama s klubovima. Već nakon tjedan dana počinju ‘pucati glave’, a ovdje je sve u najboljem redu.”

Jeste li u kojem trenutku prije početka Svjetskog prvenstva pomislili kako Hrvatska može do finala?
“Ma nisam, razmišljao sam samo kako proći grupu, time bih već bio zadovoljan. Srećom, skinuli smo to prokletstvo prolaska skupine na svjetskim prvenstvima, a onda nam se i otvorio raspored. Točnije, sami smo si ga otvorili pobjedom nad Argentinom i prvim mjestom u skupini. Zaslužili smo to, malo nas je popratila i sreća, sve je ispalo kako treba. I više od toga.”

Koja vam je do sada bila najteža utakmica? Danska, Rusija, Engleska ili neka iz grupne faze?
“Ma Rusija. Mislim kako sam već u 75. minuti tražio izmjenu, imao sam osjećaj da ne mogu više. I s time nemam problema, uvijek to kažem treneru/izborniku, momčad uvijek mora biti na prvom mjestu. Ali, bilo je ono ‘ajde, Reba, stisni još dvije minute’, a onda su obavljene sve tri zamjene. Mislio sam kako ću biti zamijenjen u produžecima, a onda nam se ozlijedio Šime. Imam osjećaj da nisam mogao više hodati, ali onda pogledate kraj sebe; Luka je bio na koljenima, ali nas je i dalje vukao. Mandžo je jedva hodao, ali grizao kao nikad prije. Tu mi više nije palo napamet odustati, već samo trčati, trčati, trčati… I koliko god mogu pomoći momčadi. Na kraju je ispalo kako sam u produžetku pretrčao više nego u prvom poluvremenu. Kažem, to više nije stvar kondicije, već karaktera momčadi i nevjerojatne želje za pobjedom. Ova momčad jednostavno ne odustaje.”

Mnogi vas domaći i strani stručnjaci izdvajaju kao najveće iznenađenje Svjetskog prvenstva, ali i jednog od boljih u hrvatskim redovima…
“Prije svega, drago mi je što sam dobio priliku kakvu mislim da zaslužujem. Izbornik u mene ima veliko povjerenje, u svakom mu trenutku želim vratiti na najbolji način. Drago mi je što mnogi misle kako pomažem ovoj momčadi, ponosan sam na sebe. Kao i na cijelu momčad. Ali, ajmo još malo pričekati s tim superlativima, idemo nedjelju odraditi kako treba pa neka se onda o nama svima priča još i više.”