Kravica je i ovoga ljeta bila “središte turističkoga svijeta” u Hercegovini. Špica sezone netom je prošla, no turistički putnici namjernici još dolaze, piše Večernji list BiH.

Na parkiralištu brojni automobili, autobusi, na ulazu povremeno red za kartu, razgledaju se suveniri, domaći pripravci, med, džemovi… Niz vijugave kamene stube mimoilaze se ljudi, jedni se spuštaju niz strminu prema vodopadu, drugi se vraćaju uzbrdo… No, tu je turistički vlakić za sve koji žele uživati razgledajući i snimajući panoramu i vodopad te kojima je iz različitih razloga naporno pješice.

Za svakoga ponešto

– Ova godina je slična 2019., više ljudi je došlo, a rekao bih da nešto manje troše. Vožnja se plaća 2 KM u jednom smjeru, to je jedan kilometar, od ulaza do iznad vodopada i tako natrag. U prosjeku dnevno napravim 20-ak vožnji, što je od 700-800 do 1000 KM prometa – kaže nam Dalibor Bonić, vozač turističkog vlakića. Vlakić, inače, vozi šest mjeseci, od 1. svibnja do 1. studenog. Tomislav Vukšić vozi turiste u riječnom čamcu na električni pogon. Prije je bio benzinski motor, sad je električni, na baterije koje se pune solarnim panelom na samom čamcu. – Vozimo posjetitelje nizvodno od Kravice do male Kravice i natrag, 800 metara u jednom smjeru. Mala Kravica je nedirnuta priroda. Vožnja traje oko sat vremena, cijena je od 10 do 15 eura po osobi – kaže Tomislav zvani Tom. Mario i Mirela Petrušić došli su iz Zagreba s troje djece. – Čuli smo od kumova za Kravicu. Prekrasno je. Ulaznica je 80 kuna za nas petero – to nije mnogo. Kod nas na Plitvičkim jezerima platite 300 kuna po osobi. Platili smo 30 eura obiteljsku kartu, povoljno je – ushićeni su.

– Bili smo ovdje prvi put suprug i ja prije deset godina, pa poslije još dva puta i sad smo došli sa sinom – kažu Ivana i Darko Dević iz Banje Luke. Mladi supružnici Miloš i Teodora Mrkonjić su iz Srbije, iz Loznice. Došli su u Mostar na nekoliko dana i napravili su izlet na Kravicu.

– Ja sam bila ovdje i lani, suprugu je ovo prvi put. Vodopadi su nestvarno lijepi – kaže Teodora. Tina Hajrić je rodom iz Stoca, živi u Düsseldorfu u Njemačkoj, prvi put je na Kravici, kaže da je oduševljena. Dane Jakupović iz Sarajeva hercegovačko-crnogorskih je korijena i živi u Njemačkoj. – Meni je ovo drugi put, u lipnju sam dolazio sa suprugom, toliko mi se svidjelo da sam morao ponovno doći. Sve je lijepo, jedino bi izbor hrane mogao biti veći – sugerira Dane. Dva bračna para, Petar i Marija Pisac i kći Rita, i drugi par Jasmin i Ivana Šumić s kćeri Lorenom došli su iz Splita.

– Kako je krasan vodopad, cijela njegova okolina, nismo ovo očekivali. Prenijet ćemo prijateljima i poznanicima da obvezno dođu na Kravicu, cijela je Hercegovina lijepa i privlačna – govore mladi Splićani. Stipe Vranješ iz ljubuškog sela Zvirići već 26 godina, odnosno 26 ljetnih sezona, drži objekt brze hrane na Kravici. Zbog korone nije otvarao dvije prethodne sezone.

– Ova je godina dobra, bolja nego 2019. Prije deset godina dolazili su uglavnom domaći, sad su 95% stranci. Povezano je to s Međugorjem, najviše dolaze Poljaci, pomalo se vraćaju Talijani, a dolaze i drugi, Česi, Mađari, Slovaci, Nijemci, Slovenci, Austrijanci, Arapi, bili su i Libanonci… – govori Stipe. Ukupnu ugostiteljsku ponudu na samom vodopadu Kravica čine tri restorana i tri kafića brze hrane (fast food kafići). Zapažamo da se sve cijene izražavaju uglavnom u eurima.

– Navrate turisti koji dođu u Dubrovnik i Split kruzerom, idu u Mostar i svrate na Kravicu. Uglavnom su to Francuzi, Englezi, Amerikanci, Danci, Talijani, Nijemci, Španjolci, cijene su im jako povoljne, a i drugima z istočnoeuropskih zemalja, sami nam govore – kaže konobar. Ivan Vištica već šest godina nudi posjetiteljima male turističke vožnje u čamcu pokraj slapova. – Vožnje traju po dvadesetak minuta, to uključuje snimanje slapova, malo osvježenja i opuštanja. Za domaće je goste 10-ak KM za odraslu osobu, za djecu besplatno, za veće skupine ima popusta, a za strane je nešto veća – kaže Ivan. Tu su i četvorica spasioca: Marko Pavlović, Marin Brkić, Mario Pavlović i Jozo Barišić.

– Spasilačka služba djeluje 12 godina i dosad nije bio ni jedan smrtni ishod. U sezoni bude od 100 do 150 intervencija. Imali smo obuku u Ronilačkom klubu “Buk” u Banjoj Luci, imamo licenciju. Sad u ljetno vrijeme najveća je dubina na sredini, oko 4,5 do 5 metara… – kaže nam Marko Pavlović. Posjetitelji imaju mogućnost uživati i u safari vožnji u terenskom vojnom vozilu marke Puch Pinzgauer.