U zaseoku Dobrinj – na sjevernom dijelu sela Gornji Crnač sjeverno od Širokog Brijega ispod velike ilirske gomile pronađena je monumentalna helenistička građevina – drevni grad Daorsa.

Kako piše geolog, mr.sc.Goran Glamuzina, jedan faktor ovog otkrića je činjenica da je ovaj, slobodno govoreći, novi Daorson, bio više od 2000 godina potpuno zakopan ispod naslaga velike količine obrušenog kamenja što je tisućljećima, imalo oblik samo jedne obične velike gomile, gdje su tek vrlo rijetki mogli i pomisliti da bi se nešto moglo nalaziti ispod nje.

Najstarija građevina u BiH

U prilog ovoj tvrdnji ide i ilirska gradina Zvonigrad, koja se ustvari nalazi u istoj reljefnoj strukturi, tj.u istoj udolini, no dosta dosta jugoistočnije od ove tek otkrivene ilirske građevine, na osnovu čega onda ovaj daorski monument predstavlja dosada najsjeverniju i najzapadniju helenističku građevinu u Bosni i Hercegovini, a vrlo vjerojatno i najstariju građevinu u Bosni i Hercegovini izgrađenu od pomno obrađenog kamena.

Nadalje, sami položaj ovog novog Daorsona je uistinu potpuno neočekivan jer se nalazi, prema brojnim dosadašnjim teorijama domaćih arheologa, na terotoriju ilirskog plemena Delmati, međutim, što se sad u potpunosti mijenja, te se iscrtaje nova mapa teritorija ilirskog plemena Daorsi na desnoj strani Neretve na kojoj se njihova sjeverozapadna granica pomiče sve do sela Rakitna i Sutine tj.do istočnog kraja Rakitskog polja sjeverno od Posušja.

”Ako se uzme u obzir činjenica da je delmatska kultura pronađena na području Rakitna i Sutine, onda shodno tome čisto logički razmišljajući gotovo se sigurno može zaključiti da su Delmati pri prvom svom većem pohodu odatle prema jugoistoku negdje tijekom 2 st.pr.Kr.najprije naišli odnosno osvojili ovo novootkriveno obitavalište Daorsa u Dobrinju, pri čemu su njihov monumentalni megalitski hram isto tako gotovo sigurno porušili i zapalili što je vrlo brzo rezultiralo transformacijom nekadašnjeg monumentalnog hrama u jednu veliku gomila koja je kao takva stajala ovdje više od 2000 god. sve do nedavno kad je autor ovog teksta prepoznao i otkrio ustvari što se sve krije ispod ove gomile”, napisao je geolog Glamuzina.

Megalitski bedemi

Kako su Daorsi na desnoj strani Neretve ili na prostoru zapadne Hercegovine, posve sigurno živjeli u ranijem razdoblju od gradnje monumentalnog grada i kiklopskih zidina na Daorsonu, može se prilično sigurno i starost ovog tek otkrivenog planinskog Daorsona iznad Širokog Brijega staviti u period željeznog doba negdje u vremenu od 6 pa do 4 st.pr.Kr.

”Ovoj pretpostavljenoj dataciji vrlo jasno ide u prilog i sami način izvedbe megalitskog bedema ovdje na daorskom hramu u Dobrinjskoj dragi. Naime, za razliku od Daorsona ili gradine Ošanići kod Stoca gdje su megalitski blokovi s vanjske strane pretežno u obliku paralelopipeda s 4 do vrlo rijetko s 5 stranica, slagani u pravilnim horizontalnim redovima, ovdje u širokobriješkog Daorsona su megalitski blokovi s vanjske vidljive strane vrlo često s 5, 6 pa čak i više pomno isklesanih stranica, pri čemu nisu slagani u pravilne horizontalne redove već su slagani pravom poligonalnom tehnikom megalitskog zidanja, a takva tehnika zidova je na mnogobrojnim primjerima u Grčkoj datirana upravo u vrijeme starije od zidova s horizontalnim redovima i bunjastim blokovima kakvi su u stolačkog Daorsona”, navodi geolog ističući kako je ilirski-daorski megalitski hram u selu Gornji Crnač – najsjevernije i najzapadnije otkriće helenističkog graditeljstva u BiH.

Dodatna otkrića

Pored ovog helenističkog hrama bitno je spomenuti i još popratnih otkrića u ovom kontekstu, pri čemu najprije treba navesti postojanje jedne impresivne pristupne drevne ilirske ceste podzidane megalitskim blokovima koja ide od podnožja brda s hramom te se u cik-cak obliku uspinje sve do samog hrama.

Također, s južne padinske strane hrama i vršnog akropolskog dijela razotkrivene su brojne stambene terase gdje su Daorsi imali svoje kuće napravljene od kamena i drveća.

”Na tim istim padinskim dijelovima pored drevnog ilirskog puta također su otkriveni monumentalni primjerci megalitskih blokova djelomično obrađenog vapnenca, pri čemu najzanimljiviji primjer predstavlja jedan segment tog drevnog ilirskog zida gdje se na donjim redovima od manjih komada kamena na vrhu nalazi jedan ogroman višetonski blok kamena, što zajedno s megalitskim helenističkim hramom na vrhu brda, ukazuje da su ovi drevni preci Crnčana bili ljudi iznimne fizičke snage za koje bi se u simboličkom smislu moglo reći da su bili fizički jaki baš poput kiklopa”, navodi geolog Glamuzina u svojem istraživanju.