Ivanku Ivanković-Elez, Mirjanu Dragičević-Soldo, Ivana Dragičevića, Jakova Čolu, Mariju Pavlović-Lunetti i Vicku Ivanković-Mijatović, šestero međugorskih vidjelaca koji naizgled žive sasvim običnim životom, u posljednje se vrijeme rijetko može vidjeti u javnosti.

Ne daju intervjue, ne svjedoče za oltarom, na duhovnim obnovama ne govore o ukazanjima…

Otkako je Vatikan imenovao apostolskog vizitatora za Međugorje, javno ne istupaju. Ne sastaju se, barem javno, ni s međugorskim župnikom. Tek se svakog 2. u mjesecu na društvenim mrežama pojavi snimka vidjelice Mirjane Dragičević-Soldo s hodočasnicima kod Plavoga križa kada joj se toga dana, kako tvrdi, ukazuje Gospa.

Unatoč toj, ne možemo reći zabrani, već svojevrsnoj sugestiji da se suzdrže od javnih istupa, posebice u vremenu kada su sve oči uprte u Vatikan i kada je Sveti Otac odobrio službena hodočašća u Međugorje, a vijest početkom svibnja obznanili apostolski vizitator mons. Henryk Hoser i apostolski nuncij u BiH mons.

Luigi Pezzuto, svi oni i nakon gotovo četiri desetljeća tvrde kako im Kraljica Mira još uvijek šalje poruke za župu i vjernike iz cijeloga svijeta. Ivanu, Vicki i Mariji svakodnevno, Mirjani svakog 2. u mjesecu, Ivanki i Jakovu jedanput godišnje – njoj na obljetnicu ukazanja, 25. lipnja, njemu na Božić, 25. prosinca. Kada bi se analiziralo što zapravo Gospa poručuje preko vidjelaca, sve poruke mogle bi se svesti na mir, vjeru i pokoru, obraćenje, molitvu i post.

Posebno upečatljive, svjedočili su, bile su Gospine poruke mira. Pogotovo što su stizale u vrijeme dok je malo tko očekivao rat u BiH. “Mir, mir, mir i samo mir. Mir mora zavladati između čovjeka i Boga, a i između ljudi”, bila je Gospina poruka koju su vidioci prenijeli već trećeg dana otkako su počeli govoriti o ukazanjima. Gospa im je, tvrde, govorila i o posebnosti Međugorja.

“Ja sam ovu župu odabrala na poseban način i želim je voditi”. Sličnu je poruku poslala i kasnije: “Na poseban način izabrala sam ovu župu koja mi je milija nego ostale, gdje sam rado boravila kad me je Svevišnji slao.” 

Nitko od njih nije krenuo redovničkim putem: svi su zasnovali obitelji i žive od vlastita rada. I oni se, kao i većina u Međugorju i Bijakovićima, uglavnom bave hodočasničkim turizmom. Različiti su komentari o tome što i oni nude smještaj hodočasnicima, dobronamjerni i nedobronamjerni, no posve je jasno da i vidioci od nečega moraju živjeti. Troje ih s obiteljima stalno živi u župi Međugorje (Ivanka, Mirjana i Jakov), dvoje na dvjema adresama (Ivan i Marija), jednoj inozemnoj i jednoj rodnoj, a Vicka u Krehinu Gradcu nedaleko od rodne župe i Bijakovića.

Zajedno imaju 18-ero djece, troje ih je brak sklopilo sa strancima – Jakov s Talijankom, Marija s Talijanom, a Ivan s Amerikankom. Ivanka Ivanković-Elez sa suprugom Rajkom i troje djece (Kristinom, Josipom i Ivanom) živi u Miletini, a Mirjana Dragičević-Soldo sa suprugom Markom i kćerima Marijom i Veronikom u Bijakovićima u župi Međugorje. Ivan Dragičević sa suprugom Laureen Murphy, bivšom Miss Massachusettsa, i četvero djece Kristinom, Mihaelom Mikaylom, Danielom i Mathewom živi i u SAD-u i u Bijakovićima, a najmlađi vidjelac Jakov Čolo, koji u braku s Talijankom Annalisom Barozzi ima troje djece (Arianu, Davida Emanuela i Miriam Klaru), s obitelji živi također u Bijakovićima. 

Marija Pavlović-Lunetti sa suprugom, Talijanom Paolom, ima četiri sina: Michelea, Francesca, Marca i Giovannija. Žive u Monzi, a ljeti u njezinim rodnim Bijakovićima. Vicka Ivanković-Mijatović sa suprugom Marijem iz Sarajeva ima dvoje djece, Mariju-Sofiju i Antu. Žive u Krehinu Gradcu u župi Gradina, koja pripada općini Čitluk. Gospa je, prema svjedočenjima vidjelaca, svakome od njih povjerila i molitvene nakane za obitelji, nevjernike – one koji nisu upoznali ljubav Božju, za mlade i svećenike, za bolesne te za duše u čistilištu. Svih deset tajni, koje bi se trebale ostvariti u određeno vrijeme, povjerila je Ivanki, Mirjani i Jakovu, a devet Ivanu, Mariji i Vicki.