Ni tri i pol mjeseca od izricanja presude šestorici nekadašnjih dužnosnika Herceg Bosne, a oni još uvijek nisu dobili pisani otpravak presude o ratnim zločinima nad Bošnjacima, piše Večernji list.

Kako su potvrdili izvori bliski Hrvatima u Haagu, još uvijek nema naznake kada će dobiti odluku Suda koju je peteročlano sudsko vijeće napisalo na više od 2000 stranica na jeziku koji razumiju.

Fluidna konstrukcija

Nakon odluke Suda 29. studenoga prošle godine nikakve komunikacije nije bilo s njima od službenog rezidualnog mehanizma Ujedinjenih naroda koji treba privesti ostale predmete kraju, među kojima i predmete za Karadžića, Mladića te Stanišića i Simatovića.

No, unatoč tome što nisu dobili presudu na hrvatskom jeziku, dio “šestorke” započeo je temeljitu analizu odluke ispisane na engleskome jeziku kako bi pronašao temelj za njezinu reviziju, što je jedini pravni lijek.

Najmanje dvojica osuđenika još prije pravomoćne presude odlučila su iskoristiti i ovu izvanrednu mogućnost uvjerena da presuda najprije posve krivotvori povijest u BiH te je načinjena na fluidnoj tvrdnji bez konkretnih dokaza o postojanju zajedničkog zločinačkog pothvata, što je kontroverzna kvalifikacija za koju nisu postojali temelji ni u Statutu Haaškog suda.

Nedugo nakon izricanja presude, i hrvatski ministar pravosuđa Dražen Bošnjaković nagovijestio je kako će poseban tim analizirati odluku sudskog vijeća.

Već je organizirana radna skupina koja će napraviti stručnu analizu presude “šestorki”, a nakon što ona bude gotova, zajedno će se s odvjetnicima odlučiti hoće li se ići u reviziju postupka. Potvrdila je to ranije i Nika Pinter, odvjetnica generala Slobodana Praljka, koji je u haaškoj sudnici ispio otrov u znak prosvjeda protiv navoda da je osuđen za ratne zločine.

”Ako će Praljkova obitelj tražiti (reviziju), vidjet ću, ali osobno s tim Sudom ne želim više apsolutno ništa imati”, rekla je Pinter.

Odvjetnici su u prvostupanjskom postupku iskoristili dokaze protiv teza o udruženom zločinačkom pothvatu i međunarodnom sukobu u BiH, poznatih iz ranijih presuda bh. Hrvatima – Blaškiću, Kordiću i Naletiliću.

Posebno je slučaj “Kordić” značajan jer se već u tome predmetu doslovno stvorio temelj za pokušaj kolektiviziranja krivnje prema hrvatskoj strani u BiH.

Nejednak pristup

Odvjetnik Luka Mišetić, koji je u Haagu branio generala Antu Gotovinu, na svom blogu problematizirao je posebno zajednički zločinački pothvat navodeći kako ni u jednoj drugoj presudi Haaškog suda nije korišten novi pojam “krajnji cilj UZP-a” koji je korišten u presudi “šestorki”.

Za pokretanje novoga postupka valjalo bi pronaći novi vrlo važni dokaz koji bi podrio temelje drugostupanjske presude kojom je i tadašnje hrvatsko vodstvo povezano s ratnim zločinima. Bh. Hrvati su uvjereni da je po jednakoj matrici Haaški sud mogao osuditi bošnjačko ratno vodstvo.