Sve je počelo početkom ‘80-ih kada su joj oboljeli otac i majka. Prvo je za njih kuhala čajeve, a onda i za djecu susjeda. Iduće proljeće ljudi su počeli masovno dolaziti pred vrata časne sestre.

Časna sestra Ljubica Kovač, nakon što je čudom Božjim prošlo ljeto preživjela ugriz otrovnog smeđeg mediteranskog pauka samotnjaka, nastavila je primati pacijente, bolesnike koji više vjeruju njoj nego doktorima. Najpoznatija hrvatska “ljekaruša”, rođena 1939. u Posušju, ustaje rano, potom se sastaje sa svojim radnicima s kojima moli Boga za zdravlje pacijenta. Zatim zajedno doručkuju pa ide “svatko svojim poslom”, piše Večernji list.

Ljubica je jedno od 11-ero djece Petra, rođenog 1914., i Ruže, rođene 1918. Kad je imala desetak godina, otac joj je završio u mostarskom zatvoru Ćelovini jer je nasjeo na jednu udbašku provokaciju.

Mučili su ga i tukli u zatvoru, sve su mu zube izbili, a kad se vratio, kosa mu je bila bijela kao snijeg iako je bila crna, kaže sestra Ljubica o ocu koji ju je jako volio. Stoga se njezin otac nije mogao pomiriti s odlukom kćeri Ljubice da 1956. napusti dom i ode u samostan Družbe Kćeri Božje ljubavi.

Kad Bog zove, ne možete se tome nitko oduprijeti.

Nije mene nitko mogao s toga smetnuti, baš nitko. Otac je bio jako tužan, mislio je da ću biti gladna i bosa. Crkva je bila na udaru komunista, kaže sestra Ljubica, koja osam godina nije dolazila kući jer se bojala da joj otac neće dati natrag u samostan.

Za razliku od oca, majka joj je “cvala” što joj je kći postala časna sestra.

Kad sam se “obukla” u Splitu 1956., mama mi je otkrila da je i ona htjela u časne sestre, ali je njezina majka nije imala čime opremiti. Rekla mi je: “Ljubice, sad se moja želje ispunila, sada mogu umrijeti odmah”.

Kao časna sestra radila je i školovala se, međutim, časne su sestre u komunističkom režimu znale doživjeti strašna poniženja.

Vikali su za mnom: “Evo švore pegule!” Ili mi priđu, poljube križ i onda me pljunu. Mogla bih knjige napisati kako su s nama ružno postupali, kaže sestra Ljubica koja se u Splitu zadržala do 1964., a onda je otišla u Dubrovnik.

Mi u Dubrovniku nikada nijednu jedinu ružnu riječ nismo čule.

Iz Dubrovnika je 1969. časna sestra otišla za Sarajevo na godinu dana, a nakon toga uZagreb na dvije godine. Onda se opet vratila u Dubrovnik 1972. jer su časne sestre otvorile zabavište, vrtić, u kojem je časna sestra Ljubica radila. Godine 1980. opet je otišla u Split u kojem je i ostala. Početkom 80-ih godina roditelji časne sestre Ljubice teško su oboljeli – majka od Parkinsonove bolesti, a otac od teške anemije. Brigu o bolesnim roditeljima preuzela je časna sestra Ljubica.

Glavna sestra dala mi je tri mjeseca da budem uz bolesne i stare roditelje. Mama je tada imala 70 godina, oboljela je od Parkinsonove bolesti, a tata 74., on je dobio neku čudnu anemiju. Došla sam ih podići, objašnjava časna sestra Ljubica.

Međutim, nakon tri mjeseca morala je moliti časnu majku u Rimu da joj produlji boravak s roditeljima na godinu dana, a kad je prošla ta godina, morala je tražiti dopuštenje Kongregacije redovnika da ostane uz bolesne roditelje.

Onda su mi oni dopustili da budem uz roditelje dok potreba traje, kaže časna sestra Ljubica koja se nastavila brinuti o roditeljima koji su se “lijepo oporavili”. Otac joj je živio još 12 godina, a majka još 15.

No kako je to postigla?

Svaki dan kuhala sam mješavinu čaja od tri trave. Majka se oporavila i više se nije tresla, a otac također. Osim čajeva, davala sam im domaću hranu, na primjer kajmak i domaći kruh.Vozila sam ih u crkvu, tata bi dobio krila kad bi ga odvela u crkvu, kaže časna sestra Ljubica koja nije ni sanjala da će se baviti ljekovitim biljem.

Sad dobro poznaje i razlikuje 130 ljekovitih biljaka.

Ljekovito bilje sam kao djevojčica brala s majkom, ali nikad nisam mislila da ću se ovim baviti. Aktivno se počela baviti pripremanjem ljekovitih pripravaka za bolesne tek sredinom 90-ih godina.

Došla mi jedna gospođa iz Gruda, rekla je da joj sin ima tešku astmu i umire. “Ajde, časna, napravite mi čaj za dijete…” Jesen je bila, nije bilo bilja, a za taj čaj je potreban trputac ženski i muški. Na svu sreću, majka mi je rekla da na jednoj livadi blizu nas ima trpuca, ujesen. I odem tamo, nabrala sam ga, oprala, samljela i kolika je bila težina samljevenog trputca toliko sam stavila meda. I nalila vodu da to pokrije. Onda sam stavila na peć da sve proključa da bi se ubila jajašca kukaca ako ih ima. Kad se to preko noći ohladilo, procijedila sam i to je izgledalo kao lijep sirup, prisjeća se sestra Ljubica.

Četiri-pet dana poslije, gospođa iz Gruda koja je tražila lijek za sina ponovno je došla do časne sestre.

Moje se dijete diglo iz kreveta, oporavilo se, priopćila je žena iz Gruda časnoj sestri Ljubici koja je potom zapisala sadržaj sirupa i omjere tvari u njemu. Međutim, uskoro je sestri Ljubici na vrata pokucala druga gospođa, koja je također tražila pomoć za svoje dijete. I njoj je sestra Ljubica napravila sirup za dijete. Početkom sljedećeg proljeća časnoj sestri Ljubici ljudi su počeli masovno dolaziti.

Ja kažem njima: Imam bolesne roditelje, došla sam se njima posvetiti. Nemam vremena za brigu o drugima.

Časna, i mi želimo ozdraviti, rekli su joj ljudi. Zbog velike potražnje za travama i sirupima, časna sestra Ljubica morala je “zaposliti” jednu stariju gospođu, Anđu Crnogorac, koja se razumjela u ljekovito bilje da joj pomogne u branju.

Ja bih rekla Anđi kako trava izgleda, a ona odmah kaže gdje je ima. I tako 20 godina, priča. Časna sestra Ljubica prisjeća se kako su njene trave u samom početku jednom bubrežnom bolesniku pomogle u izlječenju.

Došao je čovjek iz Širokoga koji je obolio na bubrege, a ja naberem kunice trave i bokvice, osušim, i kažem mu da pije litru dnevno. Kad je otišao na pregled, nalazi su bili u redu, njemu su bubrezi radili sto posto, priča sestra Ljubica koja svojim pacijentima, kaže, pravi lagane pripravke te im savjetuje da smanje količinu biljke u vodi, ako im ne čini dobro.

Za bubrege je, recimo, izvanredno medvjeđe grožđe, ali nisam ga mogla naći. Našla sam ga tek na Vran-planini. Jedan naš čovjek je trebao na dijalizu, napravila sam mu mješavinu za rad bubrega s medvjeđim grožđem i njemu su bubrezi proradili, priča sestra Ljubica koja svoje sposobnosti da liječi ljekovitim biljem naziva Božjim darom.

Liječenjem na bazi ljekovitih biljaka, kaže, zapravo se počela zapravo ozbiljnije baviti zbog “navale naroda”.

Narod vas na to natjera, počeli su mi dolaziti u tolikom broju da nisam znala što ću.

Kad ljudi dođu, oni neće otići, sjedit će do sutra. Žele ozdraviti. Kako ćeš ih otjerati?! I kako je potražnja za ljekovitim pripravcima časne sestre Ljubice rasla, o njoj se pročulo i u inozemstvu tako da joj u danima pred Veliku Gospu i Božić postalo neizdrživo.

Sada dolaze Česi, Šveđani, Norvežani, a navalili su i Slovaci, bolesni su Bože sačuvaj, možda zbog toga što su blizu Černobila. Dolaze nam u posjet bolesni ljudi iz najudaljenijih krajeva svijeta, iz Perua, Paragvaja, Australije i Novog Zelanda…, priča časna sestra Ljubica koja svojim pacijentima nudi više od 200 proizvoda od čega 40 vrsta čajeva, 25 melema, mnogobrojne i razne tinkture odnosno alkoholne otopine, med, kapi i drugo.

Već 32 godine nikome moji pripravci nisu naškodili, a na tisuće ljudi je prošlo kroz moju kuću. Bilo je i smiješnih situacija…

Kod sestre Ljubice je, recimo, bio i bivši ministar unutarnjih poslova Ranko Ostojić. Imao je cijelu pratnju uza sebe, ušao je u ljekarnu i tražio dva čaja za jetru, a djevojka koja je radila u ljekarni nije ga prepoznala:

Gospodine, što ste, zaboga, napravili, otkud toliko policije, sačekajte! “Ništa nisam napravio, oni mene prate, ja sam ministar.”Sestro, došli su vas hapsiti, našalili su sa sestrom Ljubicom njeni radnici.

Barem ću se odmoriti, uzvratila je sestra Ljubica koja je prepoznala Ostojića. On joj je ispričao da je bio u komi dva tjedna i da je došao po lijekove.

Moja žena već godinu dana pije vaš lijek, ona je ozdravila pa sad i ja pijem vaš lijek, rekao je Ostojić sestri Ljubici.

On je jedan od desetina tisuća pacijenata koji su prošli kroz kuću časne sestre Ljubice pokraj Posušja.

O broju možemo zaključivati po broju širokih zavoja koje kupujemo zbog spuštenih želudaca. Do prije 5-6 godina kupila sam 30 tisuća zavoja, vjerojatno sam ih spustila oko 50 tisuća. Današnji čovjek strašno boluje od podignutog želuca, mi ih spuštamo masažom i vježbama, priča sestra Ljubica. Prvi želudac je, kaže, “spustila” je 1972. jednoj gospođi u Dubrovniku dok je kao mlada sestra radila u vrtiću.

A svaki pacijent kojem je časna sestra spustila želudac kupi od nje biljne pripravke za želudac.

Spuštanje želuca jako dobro djeluje i na trudnoću. Jer želudac povuče maternicu. Ima žena kojima smo spustili želudac pa su zanijele. Podignuti želudac pokvari isto tako hormone žene, prolaktin… Odasvud dolaze k meni radi toga, iz Švicarske, Švedske… Imamočetiri kreveta na kojima spuštamo želuce, ti se kreveti ne hlade, pojašnjava časna sestra Ljubica Kovač.

Uz neplodnost žena, dobro rješavamo i neplodnost kod muškaraca. Imamo i izvanredne lijekove i za spermije. To su sve biljni pripravci, priča sestra Ljubica. Usto, sestra Ljubica svojim melemima liječi rane, čisti ih i previja. No što je s ljudima koji imaju teške dijagnoze, poput karcinoma, imaju li prevelika očekivanja od časne sestre Ljubice?

U posljednje vrijeme najviše je pacijenata s karcinomom. Nikome ništa ne obećavamo. Kažemo im:

Bog je onaj koji ozdravlja, a mi smo sredstvo.

Vi molite Boga da vam se smiluje i da vam zdravlje. A mi ćemo vam dati lijek za koji mislimo da će vam pomoći. Ali, mnogi, na žalost, dođu prekasno, kad je karcinom zahvatio cijeli organizam. To što im mi dajemo olakša im patnju.

Naime, liječnici iz RH i BiH, kad vide da su bespomoćni, često sestri Ljubici šalju svoje pacijente, nemaju ništa protiv toga da pacijenti piju pripravke od ljekovitog bilja.

Mnogi nepoznati i poznati bili su kod nje zbog lijekova. I sve njih časna Ljubica primi i ohrabri. Posjetila ju je prošle godine i časna majka Marija iz Brazila.

Ona je šefica našeg reda u Rimu, nije se mogla načuditi tome što radimo, kazuje časna sestra koja za svakog svog pacijenta, za razliku od liječnika u hrvatskom zdravstvenom sustavu, ima vremena.

Ja svakoga saslušam, bolesnik kaže sve što ga tišti, kakvu bolest ima, nema nikakve žurbe, nema kod mene pet minuta. Ne mogu prekinuti ljude koji mi pričaju o bolesti. U tome naša medicina griješi. Bolesniku daju recept, a nisu ga ni saslušali, uvjerena je sestra Ljubica.

Evo primjera kako časna sestra Ljubica postiže uspjehe zahvaljujući tome što ljude samo sasluša.

Dođe mi jedan dečko, pacijent, i pita: Je li tako, teta časna, da ja nisam psihički bolesnik?! “Ma tko ti je rekao da si psihički bolesnik?” Doktor. “Ma on je psihički bolesnik!”

Zbog velikog pritiska i potražnje za čajevima i biljnim pripravcima i lijekovima, časna sestra Ljubica morala je otvoriti poduzeće Ljekovito bilje sestre Ljubice d.o.o.

Dosad smo imali dosta problema zato što zakonodavstvo ne poznaje preradu i proizvodnju čajeva. Trebalo nam je 12 godina da dobijemo rješenje, priča časna sestra.

Njezini čajevi uskoro bi se trebali pojaviti u ljekarnama u Hrvatskoj i BiH.

Počinjemo s čajevima, to je licencirano, pregledano i analizirano. Onda bismo nastavili s melemima, iako već imamo dozvolu za melem “KM”. Utvrđeno je da u tom melemu nema ničeg štetnog i da se može upotrebljavati kao lijek za rane i osipe, otkriva sestra Ljubica.

Za nju, za sada, rade 22 osobe.

Radimo kao crvi.

Nema mržnje ni zavisti među mojim radnicima, barem ja to ne čujem. Ja, Bogu hvala, svako jutro idem na misu, pacijente okupim oko oltara i molim se za njih da im Bog udijeli zdravlje preko mojih lijekova, zaključila je časna sestra Ljubica koja je bez ikakve reklame prodala 3.000 primjerakasvoje knjige s receptima.

Mnogi zahvalni pacijenti šalju pisma ili E-mailove s riječima zahvale za ozdravljenje, trudnoću i slično.

Došla sam kod časne sestre Ljubice nakon dvije godine pokušaja da ostanem trudna… Pridržavali smo se svih uputa i vježbi i nakon samo mjesec dana dočekala nas je najljepša vijest da sam trudna, pisala je M. L. časnoj sestri Ljubici.