Još jedan sezonac s nevjerojatnom pričom se javio iz Dalmacije. Riječ je o Kninjaninu Marinu Čaljkušiću koji se zaposlio u ugostiteljskom objektu ˝ETA˝ u Baškoj Vodi ( Makarska Rivijera).  Dogovorio je da dio plaće dobija na račun, a dio na ruke.

Radio je s djevojkom i dva prijatelja. Ekipa je bila odlična, vesela, komunikativna, šaljiva, a prije svega marljiva.

Vrijedno smo radili, međusobno smo odlično funkcionirali, međutim problemi su se počeli polako stvarati, u 90% slučajeva razlog je bio banalan. Vlasnica objekta, ujedno i šefica, vrijeme uglavnom provodi na terasi kafića, eventualno se izgubi na 2 – 3 sata, ali obavezno ostaje do samog kraja radnog vremena, prepičava Čaljkušić.

Kaže da vlasnica ima dobro uhodanu politiku poslovanja, koju su i oni morali prihvatiti ako su željeli zadržati radno mjesto. Naime, bili su primorani kucati zbirne račune za strane goste koji ne sadrže potrebne kodove, niti prolaze kroz sustav porezne uprave. U tom slučaju ti isti novci nisu oporezivi, a vlasniku ostaje čisti profit. Na kraju radnoga dana, pogađajte, u samom centru turističkog mjesta, prijavljeni promet ne premašuje 1500,00 HRK.

Bilo je slučajeva kada bismo slučajno otkucali pravi račun umjesto zbirne narudžbe, nemate pojma koliko bi se šefica naljutila, maltretiranje radi izdavanja računa bilo je neizdrživo. Počela je stvarati nelagodnu atmosferu u kafiću, poticala svakodnevne svađe, provocirala je curu koja je radila na sladoledima govoreći joj kako su Bosanci mutavi, smotani, nesposobni i nazivala ih raznim drugim imenima koje ne želim iznositi.

Ubrzo su on, cura i prijatelj, zbog apsolutnog nefunkcioniranja stvari, dali otkaz, ali odradili i otkazni rok do 29.6. Ubrzo je došao jedan momak iz Metkovića bez radnog iskustva koji je ubrzo shvatio o kakvoj je ženi riječ i ubrzo otišao kući. Nako njega, zbog nedostatka radne snage, došlo je dvoje profesionalnih konobara iz Zagreba te ni njima nije dugo trebalo da o kakvoj šefici se radi i pod kolikim stresom se radi svaki dan. Kada je došao zadnji dan otkaznog roka, šefica im je rekla da dođu po novac koji im duguje, točnije 4000 kn. Njegova djevojka je otišla po novac, ali nije dobila ni lipe.

Odustali smo od razlike novaca i jednostavno čekali svoju plaću. Ali, ni tada se nismo obradovali. Ja sa 29 radnih dana 1700,00 kuna , kolega kojeg je odmah potjerala sa 14 radnih dana 1400,00 kuna , djevojka sa 29 dana na sladoledima i zarađenih 1700,00 kuna. I zadnjega ne želim spominjati, ali isto tako se nije obradovao. Sada od novca nema ništa, a ona mirno sjedi u svojoj bašti, kao da se ništa nije dogodilo i jedva čeka noć da može neku paru staviti u torbicu. Dobrodošli na sezonu, zaključuje mladić.