Opći štrajk zaposlenih u srednjim školama Županije Zapadnohercegovačke završio je povratkom svih učenika u učionice 14. veljače nakon više od pet teških i mučnih tjedana borbe. Konačno, nakon četiri godine odugovlačenja i raznih „igrica“, imamo potpisan Kolektivni ugovor, a postigli smo dogovor oko povećanja i osiguranja plaće kojim manje-više možemo biti zadovoljni.

Na ovom dugom i neizvjesnom putu imali smo mnogo znanih i neznanih prijatelja kojima javno želimo zahvaliti. Ohrabrivali su nas u dramatičnim trenutcima na najraznolikije načine: javnim istupima stavljajući se na našu stranu, privatnim porukama, molitvama, obraćanjima Vladi i relevantnim institucijama – kako je tko mogao, znao i bio u prilici.

Novinari koji su nas pratili i donosili našu priču dokazali su još jedanput kako je i njihov zanat težak, izazovan, ali prije svega častan. Većina portala vodila je računa o tome da se ne ugrozi dignitet prosvjetara degutantnim, neljudskim, uvredljivim anonimnim hajkama. U ovoj priči važna je bila istina, a ne „klik“ i takav pristup dokazuje kako slobodno novinarstvo ne da nije mrtvo, nego je itekako živo. Hvala vam!

Bilo je mučno sudjelovati u proteklom procesu najviše stoga što s druge strane nismo dobili odgovarajuću, pravovremenu reakciju i tko zna dokle bismo došli da još jedanput, izlazeći iz okvira vlastitog resora, nije reagirao ministar financija. Ne bismo željeli da ova izjava bude shvaćena kao glorifikacija gospodina Kraljevića, posebno ne želimo dati na važnosti besmislenim izjavama kako je Sindikat njegova produžena ruka. Nije se ministar Kraljević samo u ovom štrajku pokazao kao prijatelj prosvjete, on u cijelom svom mandatu „prijateljuje“ sa svim proračunskim korisnicima pa smo sigurni da će mnogi poželjeti potpisati ovu izjavu. Nadamo se da će još jednim mandatom, ili u više njih, nastaviti ono što je započeo – učiniti ZHŽ prostorom s kojega nitko neće poželjeti otići trbuhom za kruhom. Hvala Vam u ime svih proračunskih korisnika!

Roditelji su već u prvom tjednu štrajka prepoznali važnost trenutka, svjesni da ovaj štrajk mora donijeti trajno rješenje, a ne da se problem gurne pod otirač i da nas se pošto-poto „utjera“ u učionice, kakve su bile neke prijetnje. U tom slučaju bi novi štrajk bio izgledan u vrlo skoro vrijeme. Kako je štrajk odmicao, roditeljska potpora bila je sve snažnija, a naša odlučnost sve veća. Međutim, bilo je važno ne izgubiti kompas, da naša odlučnost ne preraste u inat, kao i to da naša očekivanja ne prerastu u pretjerivanja. Stoga je nužno bilo pristati na kompromis kojim, kako je u uvodu najavljeno, možemo manje-više biti zadovoljni. Neka ovo što smo danas postigli bude zalog za još veća buduća postignuća, a roditeljima hvala što su zajedno s nama izborili mir.

Najviše želimo zahvaliti našim učenicima. Po njihovu povratku u školske klupe osjetili smo obostranu sreću onih koji su željno čekali ponovni susret, osjetili smo da s njihove strane nema zamjerke niti osude, osjetili smo da imaju povjerenje u nas kao prijatelje i odgajatelje. Dragi naši učenici, dat ćemo sve od sebe i pružiti vam najbolje što možemo. Razumijemo zabrinutost, vašu i vaših roditelja, zabrinutost da ćete biti opterećeni gradivom, ispitima, rokovima… Mi pamtimo i neke ranije opstrukcije nastavnog procesa (snijeg, koronu) koje smo uspješno prebrodili pa ćemo tako postupiti i sada, pronaći najbolji način da ne budete nepotrebno opterećeni, a opet ni u čemu zakinuti.

S ovim u vezi, nameće se pitanje nadoknade izgubljenih sati. Još od srpnja 2022. opominjali smo Vladu, Ministarstvo obrazovanja, zastupnike u Skupštini, iznosili javna priopćenja da i roditelji budu upućeni, tražeći samo jedno – SPRIJEČIMO ŠTRAJK. U svakom našem obraćanju institucijama tražili smo pregovore da ne bi došlo štrajka, čak smo išli toliko unaprijed da smo u listopadu odredili njegov datum početka – u siječnju. Mnogošto se dobro moglo napraviti za toliko mjeseci, a nije napravljeno ništa! Pa onda i tijek štrajka – nevjerojatno je kolikoj smo nezainteresiranosti svjedočili.

Bilo bi logično da sudjelujemo u izradi kalendara nadoknade nastave, ali odbili smo takav rasplet događaja iz gore navedenih razloga. Tijekom štrajka upozoravali smo da nam je vrijeme neprijatelj, ali reakcija je bila onakva kakva je bila. To je razlog zašto ne želimo snositi odgovornost za propušteno i u potpunosti PODRŽAVAMO VIJEĆA RODITELJA U NJIHOVIM ZAHTJEVIMA KOJE SU UPUTILI PREMA MINISTARSTVU OBRAZOVANJA VEZANO ZA NADOKNADU NASTAVE!

Naša je obveza postupiti onako kako nam poslodavac naredi, ali Ministarstvo obrazovanja nije poslodavac učenicima i roditeljima i MORA uzeti u obzir zahtjeve roditeljskih vijeća osnovnih i srednjih škola. Radi se o puno vijeća, puno roditelja, puno njihove djece. Mora se naći pošten model „spašavanja“ nastavne godine, a mi učitelji stavljamo se na puno raspolaganje svojim učenicima!