Prema njihovim informacijama, dokument pod nazivom Zapadni Balkan – put naprijed primljen je u redu Charlesa Michela u veljači.

Tko je to napisao ne može se službeno znati. Prema izvorima slovenskih novinara, zasigurno nije skrojen u slovenskom Ministarstvu vanjskih poslova.

Dio njegovog sadržaja mogao je biti napisan, prema nekim informacijama, u Budimpešti. Ipak, u bruxelleskim diplomatskim krugovima o njemu se govori kao o “slovenskom” dokumentu, jer je navodno Janšin ured sudjelovao u slanju na razne adrese.

Budući da se radi o neslužbenom diplomatskom dokumentu namijenjenom komuniciranju različitih stavova i inicijativa bez službenog karaktera, nema ni glavu ni potpis. Došao je do Charlesa Michela mimo službene diplomatske pošte, pa se njegovo postojanje može u bilo kojem trenutku javno poreći.

Stoga to nije službeni stav Slovenije, već samo jedan od neformalnih prijedloga za moguće rješenje pitanja koja se tiču ​​zemalja bivše Jugoslavije.

Crno na bijelo: Kako raskomadati BiH

Dokument tako u uvodu spominje neriješena nacionalna pitanja Srba, Albanaca i Hrvata, koja su se pojavila nakon raspada Jugoslavije. Autori dokumenta ističu da čak i nakon uspostavljanja mira nakon završetka ratova, obećanih europskih perspektiva i napretka Sjeverne Makedonije i Crne Gore u ovom pravcu u regiji, “ključna pitanja ostaju neriješena”.

Ovo su ta pitanja:

• da je Daytonski sporazum 1995. godine, kojim je okončan rat u Bosni i Hercegovini, koji je odnio više od 100.000 života, praktično prepoznao ono što je postignuto u ratu, ali ne u principu.
• da je trenutno teško zamisliti europske perspektive Srbije i Kosova.
• da se članstvo BiH u EU može u potpunosti isključiti.
• da je u međuvremenu prazan prostor iskoristila Turska, koja je povećala svoj utjecaj u BiH i Sjevernoj Makedoniji.
• da osim Turske, nekolicine lokalnih političara i njihovih pristaša, koji osobno imaju koristi od kaosa i nefunkcionalnih institucija, nitko nije zadovoljan situacijom u BiH.

Ključni dio “non papera” su predložena rješenja za prethodno opisane probleme.

Autori dokumenta naglasili su da Srbija, Hrvatska i Albanija trenutno imaju stabilne vlade i da su njihovi izabrani političari sposobni donositi strateške odluke.

Što predlažu?

1. Ujedinjenje Kosova i Albanije. Na Kosovu se 95 posto stanovništva želi ujediniti s izvornom albanskom nacijom. Slična je situacija i u Albaniji. Granica između Albanije (članice NATO-a) i Kosova praktički ne postoji. Srpski dio Kosova dobio bi poseban status – po uzoru na Južni Tirol, navodi se u dokumentu. To je autonomna pokrajina u sjevernoj Italiji, gdje većina stanovništva govori njemački.
2. Ujedinjenje većine područja Republike Srpske sa Srbijom. Srpsko nacionalno pitanje može se u velikoj mjeri riješiti pripajanjem dijela Republike Srpske Srbiji. U ovom slučaju, Srbija je spremna pristati na ujedinjenje Kosova i Albanije, navodi se u dokumentu.
3. Hrvatsko nacionalno pitanje može se riješiti spajanjem hrvatskih županija u FBiH s Hrvatskom ili davanjem posebnog statusa hrvatskom dijelu BiH (po uzoru na Južni Tirol).
4. To bi Bošnjacima dalo neovisno funkcionirajuću državu i preuzeli bi punu odgovornost za nju. Na referendumu bi ljudi odlučivali hoće li se pridružiti EU ili budućnosti izvan EU (slijedeći primjer Turske). Za sada velika većina Bošnjaka podržava u perspektivi EU, a u naglom porastu turskog utjecaja i radikalnog islama, situacija bi se mogla drastično pogoršati u sljedećem desetljeću.

Je li Pahor znao za dokument i “osjetio” teren?

Prema autorima “non papera”, ova “rješenja” ubrzala bi pregovore o članstvu zemalja Zapadnog Balkana u EU i NATO-u.

Ali to su prijedlozi kojima se oštro protive u SAD-u, Njemačkoj, Francuskoj i drugim europskim zemljama. Naime, međunarodna zajednica naglašava važnost teritorijalnog integriteta BiH i protivi se novom iscrtavanju granica na prostoru bivše Jugoslavije. To bi otvorilo Pandorinu kutiju i vjerojatno dovelo do novih ratova, smatra sarajevski Klix.