Na suđenju za organizirani kriminal, pranje novca i porezne utaje, svjedokinja Tužiteljstva BiH je rekla da je vršila kontrolu poreza na dodatnu vrijednost (PDV) u firmi Lijanovići, te utvrdila ukupnu razliku od skoro 35.000 maraka.

Inspektorica Uprave za neizravno oporezivanje Nada Vuković ispričala je kako je utvrđivala razliku ulaznog i izlaznog PDV-a za firmu Lijanovići u 2011. godini, a da je prijave mogla povući iz sustava UNO-a BiH.

”Porezni obveznik je obaviješten o kontroli koja je obavljena u sjedištu firme. Tu je bio i knjigovodstveni servis Kora-fin, tako da je sva dokumentacija bila na raspolaganju, odnosno dobili smo svaki papir koji smo zatražili”, rekla je svjedokinja, prenosi BIRN.

Podsjetila je i kako je utvrđena ukupna razlika iznosila na početku oko 48.000 KM, ali je UNO postupila po žalbi poreskog obveznika te je na kraju utvrđena razlika od 34.348 maraka.

Na pitanje odvjetnice Mirne Delalić, koja brani Jerku Ivankovića Lijanovića, je li na taj iznos načinila prekršajni nalog, Vuković je rekla kako jeste i dodala da joj nije poznato je li zbog toga firma Lijanovići proglašena odgovornom u Općinskom sudu u Širokom Brijegu.
”Ovdje se radi o već presuđenoj stvari”, ustvrdila je braniteljica.

Svjedokinja je izjavila da joj je nepoznanica i da je Slavo Ivanković Lijanović, kao odgovorna osoba, kažnjen zbog neplaćanja PDV-a u iznosu od 34.348 KM.

Naime, optužnica tereti Jerka, Slavu i Jozu Ivankovića Lijanovića te Miroslava Čolaka za pranje novca, a Milorada Bahilja, Jozu Sliškovića, Željka Mikulića, Draženka Kvesića, Mirjanu Šakotu i Mirka Galića za neplaćanje poreza. Svima je na teret stavljen i organizovani kriminal, a pored njih za neplaćanje poreza se terete firme Lijanovići, Mi-MO, Farmer, Farmko i Optimum.

Drugi svjedok Duško Babić je ispričao da je radio za firme Mi-MO, Farmer i Farmko. Prema njegovim riječima, radnici su dobivali upute da će preći u drugu firmu, nakon čega su dobivali ugovore. Svjedok nije znao prave razloge prelaska u drugu firmu, a dok je bio u pravnom licu Mi-Mo, kako kaže, kontaktirao je s Bahiljem.

Tužitelj Ismet Šuškić je svjedoku predočio dio iskaza iz istrage u kojem je naveo da je ”stvarni vlasnik firmi bio Jerko”, na šta ja Babić rekao da je to tada bilo njegovo mišljenje, jer su prodavali proizvode Lijanovića i koristili njihove prostore, ali da s Jerkom nije imao prilike razgovarati.

Ivan Sabljić je posvjedočio kako se prijavio na posao u knjigovodstvenom servisu Kora-fin, gdje ga je intervjuirao Jerko Ivanković Lijanović, nakon čega mu je ponuđen posao. Svjedok je rekao i da mu je nadležna bila Šakota, a kasnije je po njenom prijedlogu bio direktor firme Junita.
Na upit Obrane, svjedok je rekao da ga je s Jerkom Ivankovićem Lijanovićem uvezao njegov stric. Optuženi je, prema riječima svjedoka, zatim spomenuo knjigovodstveni servis gdje bi se mogao uklopiti, nakon čega se tamo prijavio na natječaj za posao.

Nakon saslušanja svjedoka, tužitelj Šuškić je počeo s predočavanjem materijalne dokumentacije, između ostalog, većeg broja sintetičkih i analitičkih kartica, sumarnih stanja salda konta, knjiga ulaznih i izlaznih računa. Pored toga, predočen je i određeni broj bankovnih izvoda, ugovora o pozajmicama i cesijama, kao i izjava o kompenzacijama. Nastavak suđenja je predviđen za 6. lipnja.