Srbi prisvojili pjevanje uz gusle, uzbuna u Hrvatskoj, BiH, Crnoj Gori i Albaniji

Kada su nedavno na sastanku u Mauricijusu na Reprezentativni popis nematerijalne baštine čovječanstva upisani međimurska popevka i umijeće suhozidne gradnje, Srbija je kao svoju baštinu uspjela upisati pjevanje uz gusle. Činjenica da su gusle prošle kao samostalna nominacija Srbije izazvalo je ljutnju u nizu susjednih zemalja, a Hrvatska čije guslarstvo ima dugu tradiciju ostala je po strani. Pravi medijski i diplomatski rat za gusle između Srbije i Crne Gore eskalirao je ovih dana kada je u Pekingu na otvaranju Kulturnog centra Srbije “Ivo Andrić” nastupio guslar odjeven u crnogorsku narodnu nošnju.

Prosvjedi iz Podgorice

Crnogorsko Ministarstvo kulture poslalo je prosvjednu notu tvrdeći da je pjevanje uz gusle kulturni dio nasljeđa više balkanskih naroda i ocijenivši da su organizatori u Pekingu “posegnuli u konkretno kulturno nasljeđe Crne Gore predstavljajući ga kao svoje”. Na prosvjede iz Podgorice Beograd je odgovorio u stilu “tko je kriv Crnogorcima što nisu prvi zaštitili gusle u UNESCO-u”, a Ministarstvo kulture Srbije poručilo je Crnogorcima da pažljivije prouče nesporne etnografske i etnomuzikološke činjenice prije nego što posegnu za “neprimjerenom i neargumentiranom jetkošću” tvrdeći da je guslar u Pekingu bio odjeven u nošnju koju nose Srbi u Crnoj Gori i Hercegovini.

Ministarstvo kulture Crne Gore najavilo je da će Crna Gora i dalje prezentirati pjevanje uz gusle kao dio vlastita nasljeđa, što će se posebno odnositi na razdoblje nakon što kandidatura Crne Gore, Albanije, Hrvatske i BiH bude prihvaćena od UNESCO-a. O kakvoj je inicijativi riječ, pitali smo hrvatsko Ministarstvo kulture.

– Na 13. zasjedanju Međuvladina odbora za očuvanje nematerijalne kulturne baštine Hrvatska je podržala inicijativu Albanije da se zapisnički konstatira kako je tradicija guslanja upisana od strane Srbije, široko rasprostranjen nematerijalni fenomen u jugoistočnoj Europi te da je on izvrstan primjer moguće multinacionalne nominacije. Konstatirano je da je taj stari glazbeni izričaj zastupljen u Albaniji, BiH, Crnoj Gori i Hrvatskoj te će vjerojatno Albanija uskoro preuzeti koordinaciju proširenja te nominacije u multinacionalnu nominaciju svih zainteresiranih zemalja – ističu u Ministarstvu kulture. Iz tog odgovora proizlazi da se Hrvatska nije odrekla gusala kao dijela hrvatske glazbene baštine, te da će se založiti da se i guslarenje iz Hrvatske uvrsti na listu UNESCO-a uz pomoć multinacionalne nominacije, kakva je bila i nominacija za gradnju suhozida. Ostaje otvoreno pitanje zašto multinacionalna nominacija nije bila moguća i u slučaju gusala. No, treba biti pošten i reći da Hrvatska s odmakom gleda na gusle te da gusle nisu ravnopravne nekim drugim instrumentima koji su također dio hrvatske tradicijske baštine. Na listi zaštićenih nematerijalnih kulturnih dobara u Hrvatskoj koju je formiralo Ministarstvo kulture gusala nema. Hrvatska je zaštitila bećarac i gangu, glagoljaško pjevanje i legendu o Picokima, ojkanje i hrvatsku čipku od agavinih niti, picigin i predaju o Veroniki Desinićkoj, ali na popisu od čak 160 dobara gusala nema. Čudno, budući da dr. sc. Grozdana Marošević iz Instituta za etnologiju i folkloristiku u tekstu Folklorna glazba iz monografije “Hrvatska tradicijska kultura” piše: “Guslarima, najcjenjenijim izvođačima pripovjednih, posebno epskih pjesama, u tu svrhu i kao nadopuna služe gusle, jednostruno gudačko glazbalo rasprostranjeno na cijelome Balkanu, a u Hrvatskoj potvrđeno od početaka 16. stoljeća”.

Još jedan stručnjak, dr. sc. Joško Ćaleta, u istoj monografiji piše da su gusle arhaično glazbalo tipično za dinarsku kulturnu zonu (Dalmatinska zagora i Lika). “U prošlom stoljeću gusle su bile glazbalo putujućih glazbenika i prosjaka u Slavoniji i Srijemu, koji su svojom svirkom obilazili sela, sajmove i proštenja diljem Hrvatske. Guslari su u pravilu nadareni pojedinci koji imaju sposobnost pamćenja dugih pripovjednih tekstova te improviziranja novih tekstova (u desetercu). Repertoar se sastoji od starih junačkih epova o junacima i događajima iz daleke i bliske prošlosti. Guslari često pjevaju i o aktualnim događajima, pa je i nedavni Domovinski rat u Hrvatskoj opjevan u mnogim guslarskim pjesmama”, napisao je Ćaleta.

Slaba popularnost

Među poznatijim hrvatskim guslarima svakako je bio Mile Krajina iz sela Zasioka u Cetinskoj krajini koji je preminuo 15. listopada 2014. godine, a sa svojom nošnjom iz cetinskog kraja bio je neizbježan svjedok svih važnijih događaja u Hrvatskoj u devedesetima prošlog stoljeća. Krajina je najviše volio pjevati pjesme fra Andrije Kačića Miošića koji je i sam bio guslar.

I dok u Srbiji djeluju 32 guslarska društva, u Hrvatskoj guslarenje nije toliko popularno. No gusle u svoje vrijedne programe posljednjih godina uvrštava i Katarina Livljanić s kojom često surađuje i daroviti guslar Jure Miloš iz Gruda.

vecernji.ba