Učitavanje komentara…
Popularno
Promo
Učitavanje komentara…
No, upravo zbog toga, BiH je pod izravnom opasnošću izbijanja krize zbog priljeva migranata što već uzrokuje mnoge, velike probleme. Dok BiH, s pravom se može kazati, tako čuva sigurnost i stabilnost EU-a, sama je pred sigurnosnom, financijskom, socijalnom i svakoj drugoj opasnosti, piše Dnevni list.
Posebno je kritično u Unsko-sanskoj županiji, bilježe se novi incidenti, kaznena djela, a često i međusobni obračuni migranata sa smrtnim ili vrlo teškim iskodima. No, za razliku od prijašnjih mjeseci, sve je veći broj migranata i u Hercegovini. O ovom pitanju stručnjakom za sigurnost, prof. VŠ. dr. Sandi Dizdarević kaže da će vrlo brzo, pored USŽ-a i tranzitnih kritičnih točki, poput Tuzle i Sarajeva, najveći problem uslijediti u HNŽ, ŽZH i HBŽ zbog migrantske rute kretanja i blizine granice sa Hrvatskom, odnosno, EU.
Dizdarević kaže da bi pojačan priliv migranata doveo i do pojačane migracije domaćeg stanovništva, a posebna tema je i opravdana sumnja u prisustvo potencijalnih terorista u migrantskim kolonama kojima je cilj ugroza i teroristički napadi zemalja EU-a.
Kakav tijek razvoja situacije očekujete u BiH?
Kada je u pitanju Bosna i Hercegovina, migrantska kriza od 2014/15 godine je konstantna, s različitim intezitetom, kao i frekvencijom migrantske populacije. Unutar konstantnosti postoji čitav niz čimbenika koji su promjenjivi, poput: modusa operandi prelaska graničnih točki, a u posljednje vrijeme tu su promjenjene ili bolje kazano dodate nove rute kretanja, kao i tranzitne točke zadržavanja. Tako je recimo u posljednjih dva mjeseca jedna od tranzitnih točki koja se javlja kao kritična grad Tuzla, u kojoj se dogodilo nekoliko incidentnih situacija, pa sve do teških kaznenih djela.
Od samog početka migrantske krize, USŽ je najviše opterećena, prije svega zbog svog zemljopisnog i geostrateškog položaja, odnosno blizine granice s Republikom Hrvatskom, tj. EU i nažalost u tom pogledu se neće ništa promjeniti. Ono što je konstantno, a ujedno i zabrinjavajuće, je deklarativno obećanje državnih nadležnih institucija kroz različite aspekte pomoći, koja je do sada nedvojbeno ostala samo u vidu pustih obećanja. Civilni i policijski menadžment u USŽ napravio je nekoliko vrlo kvalitetnih operativnih akcija na terenu, fragmentirane grupe centralizirao je na jedno mjesto, čime su primarno ostvarili jaču i kvalitetniju kontrolu javnog reda i mira, ali i samih kaznenih djela.
U sljedećem razdoblju, dok su još uvijek topliji dani, migrantska kriza će nastaviti jačati svoj intezitet, tako da je očekivano niz problema kako u odnosu na same migrante, ali tako i od pojedinaca unutar migrantske populacije.
Pored USŽ, mišljenja sam da će pored tranzitnih kritičnih točki, poput Tuzle i Sarajeva najveći problem uslijediti u HNŽ, ZHŽ i HBŽ.
Ove tri županije pored rute kretanja, predstavljaju i granično područje s Republikom Hrvatskom zbog čega se i čine rizičnim.
Iz kojih zemalja migranti dolaze najbrojniji i zašto, zapravo, žele u EU?
Teško je pružiti objektivan odgovor na vaše pitanje, jer čak niti službene institucije ne raspolažu s objektivnim podacima. Podaci s kojim se raspolaže odnose se samo na broj uhvaćenih i registriranih migranata, a taj broj nedvojbeno ne odgovora realnom stanju. Ono što je sa sigurnosnog aspekta potencijalno zabrinjavajuće jesu dob, spol, kao i bračni status osoba unutar migrantske populacije.
U većini slučajeva radi se o vrlo mladim osobama, muškog spola, bez bračnog statusa, a to već stvara jednu vrstu sigurnosne indicije. Ako se ove socijalno-demografske karakteristike povežu sa zemljom porijekla, a to je da dio njih dolazi iz zemalja u kojim je rat završio prije 3, 5 ili više godina, onda takve indicije dobivaju na snazi. Ako se ovim ponderima pridoda i činjenica da je veći dio njih financijski podržan, onda to u sigurnosnom smislu zaslužuje pomnije praćenje i detaljnije istraživanje. Veći dio migrantske populacije želi u EU zbog boljeg stanja, povezivanja s obitelji, dok dio koji je sigurnosno interesantan ima sasvim druge motive, polazeći od kriminalnih pa sve do potencijalno terorističkih.
Jesu li utemeljene tvrdnje da su u njihovim redovima brojni bivši pripadnici snaga ISIL-a i vjerojatni teroristi kojima su cilj teroristički napadi u zemljama EU-a?
Sigurnosni eksperti i praktičari, izučavajući fenomen migracija, njihova kretanja kao i druge čimbenike, moraju promatrati i takve verzije mogućih budućih događanja. Nažalost, sigurnosni sustav BiH nije dovoljno razvijen da svakog uhvaćenog migranta obradi na način da pored obavještajnih saznanja, obavi i detaljnije kriminalističko tehničke preglede.
Zašto govorim o kriminalističko tehničkim pregledima – do sada je u BiH, u odnosu na osobe iz migrantske populacije koje su uvaćene u narušavanju javnog reda i mira i/ili činjenju kaznenih djela prilikom kriminalističke obrade primjećeno niz ožiljaka koji nedvojbeno potječu od ranjavanja, a to može značiti i od izravnog sudjelovanja u ratnim okolnostima. Imajući u vidu da mi jako rijetko možemo utvrditi njihov stvarni identitet, odnosno da ga isti prikrivaju, ili ono što je još gore – daju pogrešne podatke, pobuđuje kod svakog sigurnosnog stručnjaka dozu sumnje, koja ide u prilog vašeg pitanja. S druge strane, sigurnosne službe nekih europskih zemalja dokazale su da su pojedinci koje su bile dio migrantskog vala 2015. godine, a koje su preko Srbije i BiH, ušle konkretno u Francusku, izvršile terorističke akte u toj zemlji.
Već u vašim prijašnjim ocjenama migrantske krize kazali ste da to vrlo lako može biti kritična sigurnosna situacija po državu. Molim da to malo pojasnite?
Mi već odavno, zapravo od početka migrantske krize imamo kritičnu situaciju.
Prvobitno, u sigurnosnom smislu na razini države zakazale su mnoge institucije,dok posljedice takvog zakazivanja očite su na lokalnim razinama. Sa sigurnosnim posljedicama na lokalnim razinama prvobitno su suočeni lokalni policijski službenici, i lokalne zajednice. Očigledan primjer takvih posljedica odvija se unazad godinu dana na području USŽ, i njenih gradova, kao i HNŽ, ali s daleko manjim intezitetom.
S druge strane, mi nemamo zvanične podatke kakvo je ekonomsko stanje u pojedinim privrednim oblastima unutar sredina gdje se nalazi migrantska populacija. Po meni, najveća opasnost BiH prijeti na način da, pored mnogi drugih razloga (politička kriza, nezaposlenost i sl.) migrantska kriza može potencijalno doprinijeti i na povećanje migracije domaćeg stanovništva. Ako naši građani migriraju, a pri tome migranti ne mogu izaći iz BiH, a EU daje fondove koji omogućavaju zadržavanje dijela migrantske populacije na našoj teritoriji, onda se bojim da će doći do značajne promjene u socijalno-demografskoj strukturi BiH, a to je opet nedvojbeno potencijalna sigurnosna implikacija.
Sve češća su kaznena djela, pa čak i ubojstva među migrantima, eskalira nasilje…Međutim, tu poteškoće pri identifikaciji, čini se, pričinjava veliki problem?
U odnosu na neka kaznena djela koji su izvršili pojedinci iz migranstke populacije postoje presude, ali one još uvijek nisu pravomoćne. Prije dvije godine, za vaš list sam jasno ukazao gdje će se dogoditi problem kod procesuiranja počinitelja koji dolaze iz migrantske populacije. Danas, već imamo nekoliko takvih problema, a to je proces identifikacije. Nažalost, za sada sudska praksa u Federaciji BiH zauzela je stav da je način na koji policija vrši identifikaciju počinitelja iz migrantske populacije nedovoljno objektivan da bi sudovi mogli izvesti zaključke da se radi o upravo tim osobama.
Radi se o vrlo krutom tumačenju i primjeni odredbi Zakona o kaznenom postupku. Da bi bilo jasnije, identitet predstavlja zbir istovjetnih karakteristika koji su identični za tu osobu, a istovremeno različiti od drugih. Policijski organi i službe, zbog nedostatka dokumenata počinitelja koji dolaze iz migrantske populacije, oslanjaju se na faktičke podatke poput imena i prezimena koje prilikom ispitivanja daje upravo sami migrant, na biometrijske podatke ukoliko je registriran od strane Službe za poslove sa strancima, te daktiloskopske podatke, kao što su otisci prstiju.
Međutim, odredbe ZKP zahtjevaju i niz drugih podataka koji se objektivno u danom trenutku ne mogu pribaviti, zbog čega su sudovi, ponavljam na žalost, zauzeli takvu sudsku praksu. Temeljem takvih rješenja proizilazi da u ovom trenutku pojedinci koji su počinitlji kaznenih djela, a koji dolaze iz migrantske populacije predstavljaju neoptuživu kategoriju.
U nekim situacijama, ovisno o zemlji iz koje dolaze migranti zbog ratnih djelovanja, uništene policijske infrastrukture, jednostavno je nemoguće dobiti informacije o pravom identitetu putem Ministarstva vanjskih poslova. Mišljenja sam da u odnosu na ovaj problem postoje dva moguća rješenja. Prvi se ogleda u potrebi da nadležna tijela donesu odgovorajući dokument sa zakonskom snagom iz kojeg bi proizilazilo da podaci o identitetu počinitelja kaznenog djela koji dolaze iz migrantske populacije s kojima naše policijske službe raspolažu budu dovoljne.
Drugi, puno objektivniji, ali istovremeno i puno složeniji je da se prilikom registracije migranata i daktiloskopiranja, određuje formula na temelju otisaka prstiju koja bi zapravo predstavljala svojevrsni jedinstveni matični broj.Složenost ovog načina ogleda se u činjenici da se taj oblik kriminalističke tehnike kod nas odavno više ne koristi, i zahtjevao bi daleko veći broj kriminalističkih tehničara kao i njihovu dodatnu edukaciju.
Suprotno tome, brojne su optužbe za krijumčarenje ljudi-migranata. Mislite li da će se time smanjiti brojnost takvih kaznenih djela?
Mišljenja sam da naša kaznena politika nije adekvatna, čime se očigledno ne postiže svrha kažnjavanja. Mnoga istraživanja provedena u ovoj ali i srodnim oblastima, kao i sama praksa ukazuje da je jako puno recidivizma kada je u pitanju bilo koji oblik kriminaliteta. Prvi i osnovni znak takvog neuspjeha ogleda se u neadekvatnoj kaznenoj politici, a nakon toga dolaze drugi čimebici od ne/kvalitetne resocijalizacije pa do asimilacije i konformizma pri povratku u društvo.
Pojavom migracija, sasvim je bilo logično da će kriminalne grupe iz jedne “profesije’”prijeći u drugu, i to upravo sada imamo na sceni.
Nažalost, mišljenja sam da i pored određenog broja optužnica za kaznena djela krijumčarenja ljudi, što u krajnjoj instanci ne znači da će isti biti i presuđeni, neće doći do smanjenja takvih kaznenih djela.
Iako se u medijima nagađa o aktualnom broju migranata, sa sigurnošću se ne može kazati njihov točan broj. Kakve su vaše informacije-ocjene?
Sama činjenica da danas različite institucije ukazuju na različit broj migranata u BiH, kao i onih koji su prošli kroz BiH pokazuje sve naše propuste i nekoordiniranost. Umjesto da se podaci svih institucija slijevaju u jedan organ u kojem bi se provodila analiza, danas svaka institucija, polazeći od NVO-a, Međunarodnih organizacija, policijskih institucija ima svoje statistike.
Prema informacijama svih ovih agencija, službi i institucija procjenjuje se da u BiH ima između 9.000 i 15.000 migranata. Je li taj broj objektivan, teško je potvrditi ili negirati. Ono što za nas u BiH treba biti posebno zabrinjavajuće je broj migranata koji bi se u idućem razdoblju mogao naći na trasi kretanja kroz BiH.
Inozemni mediji sve češće su kritični i prema zapadnim zemljama EU-a, smatraju ih licemjerima jer pred migrantima zatvaraju granice, a BiH stavljaju na leđa pretežak teret borbe s nelegalnim migracijama dok oni, istodobno, BiH koriste samo kao tranzicijsku zemlju. Kako premostiti ovu, vrlo čudnu situaciju i gdje su nestale one kvote prihvata migranata za zemlje EU-a?
U jednom u ranijih intervjua ukazao sam da je BiH kolateralna šteta migranstke krize, upravo zbog politike pojedinih evuropskih zemalja. Sva ta licemjernost, prepoznatljiva je i vidljiva jer su neke od tih zemalja prvobitno iskazale potrebu i jasnu politiku kako će prihvatiti određenu kvotu migranata. Da je to točna i realna politika, danas bi se na aerodromima u BiH nalazili zrakoplovi tih zemalja, koji bi prema jasnoj metodologiji i definiranoj kvoti preuzimali migrante.
Međutim, danas iste te zemlje su spremne kroz različite projekte financirati sve aspekta života migranata – ali u BiH, pozivajući bosanskohercegovačke vlasti na jedan staložen odnos prihvata i smještaja migranata, pri tome držeći nam lekcije o humanosti. Nažalost, najveće žrtve svih tih licemjernih politika su u najvećoj mjeri upravo sami migranti, a potom i cjelokupna BiH.