Sveučilišna prvostupnica, inženjerka građevinarstva Iva Spajić, rođena u Grudama, studentica je druge godine diplomskog studija građevinarstva u Splitu i sebe u budućnosti vidi kao projektanticu.
Prije upisa na fakultet, priznaje, postojali su brojni strahovi – strah od odlaska u nepoznato, nesnalaženja i odgovornosti koju taj poziv nosi. Malo ljudi zna da je u prvim danima studija razmišljala o odustajanju, no uspjela je potisnuti strahove i krenuti dalje,piše dalmacijadanas.hr
– Naravno, strah i dalje postoji, ali smatram da je ta doza straha ipak potrebna jer uvijek tjera osobu na ozbiljnost i koncentraciju u obavljanju svojih zadataka. Iako zvuči kao floskula, zbilja želim da ovo bude poticaj svim mladima koji su tek na početku svog obrazovanja kako bi na mom primjeru vidjeli koliko je tanka granica između odustajanja i ostvarivanja svojih snova – poručuje Iva.
Nakon preddiplomskog studija odlučila se za smjer Konstrukcije, jer je na trećoj godini, kroz predmete Osnove betonskih konstrukcija i Mostovi, shvatila da je to područje koje je najviše privlači i zanima. U budućnosti se vidi u ulozi projektantice, ali bi se prvo htjela okušati kao inženjerka na gradilištu.
Iz iskustva svojih profesora i savjeta inženjera tijekom terenskih nastava, naučila je da dobar inženjer mora proći i jedno i drugo – i projektantski ured i teren.
– Još nisam krenula raditi u struci, ali vrlo brzo me i to čeka. Znam da u početku neće biti lagano budući da je studij jedno, a praksa nešto sasvim drugo, ali vjerujem da se to sve brzo savlada uz moju volju i želju za napredovanjem – kaže Iva.
Tijekom studija, osobito na višim godinama, studenti su razvili prijateljski odnos s profesorima, koji im daju korisne savjete i poticaje za budućnost.
– Posebno ću pamtiti to da nam profesori ne dopuštaju da nas itko omalovažava kao mlade inženjere te da uvijek ostajemo samo u onom kolektivu u kojem vidimo prostor za napredovanje – kaže Iva.
Ističe kako je najvažnije uvijek slijediti zakon i propise te dodaje da u graditeljstvu danas ima mnogo posla i da se traže novi inženjeri, zbog čega se ne boji onoga što slijedi nakon diplome.
– Studij je uistinu bio zahtjevan i trebalo je izdvojiti dosta vremena, najviše za izradu programskih zadataka, ali kad vratim film unatrag, sve bih to ponovila. Svaka nagrada koju sam dobila bila je samo poticaj za dalje i jedna lijepa potvrda da netko vidi i cijeni moj rad. Ipak, ne smatram sebe niti boljom niti sposobnijom od svojih kolega jer ocjene zasigurno nisu mjerilo nečijeg uspjeha i znanja. Ne postoji nagrada koja mi može garantirati da ću ja sutra biti dobar inženjer, za to je ipak potrebno nešto više od samog uspjeha na fakultetu – iskreno priznaje Iva.
Od prošle godine aktivna je u Studentskom zboru, gdje sudjeluje u različitim sveučilišnim i fakultetskim aktivnostima. Slobodno vrijeme provodi uz pub kvizove, druženje s prijateljima i kolegama.
Želja joj je putovati što više, a do sada je posjetila Italiju i Švicarsku. Uskoro se nada novim putovanjima, ovisno o fakultetskim obvezama.
– Iznimno sam zahvalna dragom Bogu koji je složio sve na svoje mjesto i dao mi sposobnost da danas budem to što jesam, kao i svojim roditeljima, obitelji i prijateljima u kojima sam uvijek imala punu podršku za sve što radim – zaključuje Iva.
