Ne znam kakav bih drugačiji mogao biti i zašto bi me sve to trebalo promijeniti. Imam jedan krug ljudi s kojima se mogu opustiti, a to su uglavnom moji stari prijatelji. Uvijek ponavljam kako sam danas sretan u odnosu na ono kad se sjetim kakvi su teški bili djetinjstvo i mladost, i moji, ali i većine onih koji su odrastali u to vrijeme. Bio je to drugačiji i težak život. Mislim da većina ljudi danas treba biti sretna ili barem zadovoljna životom. Oni koji nisu živjeli od duhana ne znaju kakav je to život, malo koji posao danas se može mjeriti s tim. Svi mi danas malo radimo u odnosu na to kako sada živimo.” Ovim je riječima 2018. godine u intervju za Večernji list najbolje portretirao sebe vlasnik aluminijske grupacije FEAL iz Širokog Brijega Jozo Bogdan, koji je preminuo u Zagrebu od posljedica uboda ose i anafilaktičkog šoka. I upravo je bio takav. Radnik i vizionar. Malen, a velik. Racionalan i pragmatičan, a opet emotivan i human. Uvijek nasmiješen. Tako je bilo i u nedjelju u restoranu Borak u Širokom Brijegu, a onda se dogodila drama.

Od bauštele do lidera

U jednome trenutku odmahnuo je rukom nakon što ga je ubola osa. Nedugo nakon toga pao je na pod i završio u komi iz koje se više nije budio. Hitna je brzo stigla. Jedna mlada liječnica ga je reanimirala. Odmah je prebačen u Sveučilišnu kliničku bolnicu u Mostaru gdje je održavan u životu. Nakon što se Bogdanovo zdravstveno stanje u ponedjeljak nije bitnije popravljalo, u utorak je odlučeno da ga se prebaci u KBC Zagreb. O tome humanitarnom helikopterskome prijevozu sa stadiona Zrinjskog pregovarali su zagrebački gradonačelnik Milan Bandić, predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović, generalni menadžer Zagrebačke banke Dalibor Ćubela… U Zagrebu je operiran budući da je imao i krvarenje. Oko podneva je izgubio posljednju bitku. Preminuo je u 66. godini života. A život ga nije mazio. Rođen je u Dužicama kod Širokog Brijega u Hercegovini koja je nakon Drugog svjetskog rata u Jugoslaviji bila pod posebnim režimom zbog čega je veliki broj ljudi odlazio u Njemačku. Takva je bila i njegova sudbina. Sa samo 14 godina zbog siromaštva se odselio u Njemačku. Tamo je radio na baušteli gdje je štedio i zaradio svoj prvi kamion od 100 tisuća maraka. Vratio se u Hercegovinu i nastavio razvijati biznis. Propalu kompaniju FEAL, koja je za vrijeme rata bila vojno središte, privatizirao je 2000. godine. Jedino što je tada mogao napraviti s kompanijom jest platiti da se počiste pogoni. U samo deset godina investiranjem u nove pogone, ali ponajprije mlade inženjere uspio je kompaniju prometnuti u regionalnog lidera.

Zbog toga je dobio i Večernjakov pečat za gospodarstvenika godine. Otišao je u mirovinu, no i dalje je zadržao radni režim koji je naučio na baušteli. Uvijek u planovima, novim poslovima, ali čvrsto na zemlji. Pomagao je mnogima. Zbog bolesti, zbog obrazovanja djece, zbog siromaštva. Nije dopuštao da se za to zna. Tvrdi se da je u ovoj krizi koronavirusa nabavio najmanje 20 respiratora, no to nitko iz FEAL-a nije službeno objavio niti htio potvrditi. Direktor Ante Musa doslovno je od samoga početka uz ovu kompaniju. Jozu je doživljavao kao drugog oca. “Jozo je doslovno bio moj drugi otac. I ne samo meni. On se tako odnosio prema brojnima. Ponosan i prkosan, pošten i marljiv. Uporan i radišan. Iz njegova bogatog životnog iskustva moglo se puno naučiti. Ne samo o tome kako se dogovaraju poslovi i gradi firma koja je doslovno nastala iz pepela. Zahvaljujući njegovu elanu i viziji FEAL je izrastao u lidera aluminijske industrije. Danas je to kompanija za čije se ima zna u cijeloj Europi i šire. Uvijek je s ponosom govorio o ljudima jer je njih doživljavao najvećom vrijednosti. Njegov odlazak veliki je šok za FEAL i za mene osobno. No posve sam siguran da nam iz visina poručuje da ne klonemo. Da nastavimo graditi FEAL i oplemenjivati društvo. Uvijek će biti tu s nama jer čovjek umire samo kada prestane sjećanje na njega. A sjećanja na njega ostaje s nama vječno”, rekao je Musa koji je drhtavim glasom govorio o Jozi.

Emotivni Bandić

Posljednji pothvat ovoga dvojca bila je i vjetroelektrana. FEAL Grupa je gradila od Kazahstana do Velike Britanije. U hrvatskoj javnosti njegovo prijateljstvo s Milanom Bandićem “rasvijetljeno” je kada je sa svojom nekretninom jamčio za puštanje zagrebačkog gradonačelnika na slobodu. Doslovno su susjedi iz dvaju hercegovačkih sela Pogane Vlake i Dužica i prijatelji od malena. Za Bandića bi Bogdan znao reći da se “s Milanom razilazio samo kada je on bio u Komunističkoj partiji”. No, kada mu je trebao pomoći, stao je uz njega. Sam Bandić bio je u šoku zbog njegove smrti. ”Duboko me pogodila vijest o odlasku prije svega velikoga čovjeka, dobrotvora, humanitarca – moga životnog prijatelja Joze Bogdana. Bog bira samo najbolje, a naš Jozo je sigurno jedan od njih. Osim po dobroti, Jozo će ostati upamćen i kao jedan od najvećih i najboljih gospodarstvenika iz naše regije. Osigurao je egzistenciju i sigurnost stotinama naših obitelji i zasigurno nikada neće biti zaboravljen. S ponosom ćemo čuvati uspomene na tebe! Kako se ono kaže, ima neka moć u dobrim ljudima, oni su jaki i poslije smrti. Događa se da i dalje žive, po svojim djelima i riječima, a najviše po dobroti srca. Doviđenja, dragi prijatelju!”, rekao je zagrebački gradonačelnik.