Učitavanje komentara…
Popularno
Promo
Učitavanje komentara…
Bivši ministar vanjskih poslova BiH Zlatko Lagumdžija je istovremeno uspijevao biti na različitim mjestima – na službenom putu u Ljubljani i u učionici Ekonomskog fakulteta u Sarajevu, pokazuju službeni dokumenti.
Iako je, prema izvještajima, šef bh. diplomacije 22. listopada 2013. godine bio u Ljubljani u posjeti predsjedniku Slovenije Borutu Pahoru, satnice Ekonomskog fakulteta u Sarajevu pokazuju da je profesor Lagumdžija istog dana studentima održao četiri školska sata. Oba posla nije mogao obavljati istovremeno, ali naknade i za ministarski i profesorski angažman je dobivao redovno.
Iskoristio je zakonske propise koji dozvoljavaju istovremeno obavljanje funkcije i rad u javnoj ustanovi u okviru redovnog osmosatnog radnog vremena. Ministarstvo i Fakultet su dogovorili da će Lagumdžija kao ministar dnevno raditi sedam sati i 12 minuta, dok će preostalih 48 minuta posvetiti studentima.
Prema dokumentaciji koju su prikupili novinari Centra za istraživačko novinarstvo, najmanje još četvorica dužnosnika su istovremeno radili u državnim institucijama ili javnim poduzećima i predavali na fakultetima.
Kemal Kozarić je predavao na fakultetu dok je bio guverner Centralne banke BiH. Elvedin Grabovica je rukovodio Elektroprivredom BiH i istovremeno bio Lagumdžijin asistent na fakultetu. Karijeru profesora i dužnosnika godinama grade i član Predsjedništva BiH Mladen Ivanić i zastupnik u Parlamentarnoj skupštini BiH Nikola Špirić. Obojica predaju na Ekonomskom fakultetu u Banja Luci, nerijetko u toku vremena predviđenog za rad u institucijama.
Rad na fakultetima dužnosnicima koristi za akademsko napredovanje, ali i da bi se vratili poslovima na kojima su bili prije mandata. Oni sami gospodare svojim radnim vremenom na javnoj dužnosti i ne mogu snositi sankcije kada ga ne poštuju.
”Vjerujte mi, ja sam u Ministarstvu bio prisutniji mnogo više nego što je sedam, ili osam, ili devet sati, a na ovom fakultetu sam bio onoliko koliko sam mogao”, rekao je Lagumdžija.
Novinari CIN-a su pronašli da nitko u ovim institucijama i javnim poduzećima ne provjerava koliko vremena njihovi rukovoditelji posvete poslovima za koje su plaćeni. Službe uvijek evidentiraju da oni rade po osam sati, pa čak i onda kad imaju ugovoreno kraće radno vrijeme.
Lagumdžija je imenovan za ministra vanjskih poslova u veljači 2012. godine. Godinu i šest mjeseci poslije zatražio je od predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH Vjekoslava Bevande suglasnost da paralelno bude angažiran kao predavač na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu. Ubrzo mu je to i odobreno.
Novinarima CIN-a je rekao kako nije želio biti osuđen na politiku: ”Jer sam smatrao da, kada mi istekne mandat, hoću prije svega da budem profesor”.
Ministarstvo vanjskih poslova BiH i Fakultet su u rujnu 2013. godine zaključili Sporazum o reguliranju radno-pravnog statusa profesora Zlatka Lagumdžije. Sporazumom je precizirano njegovo radno vrijeme: sedam sati i 12 minuta u Ministarstvu, 48 minuta na Fakultetu.
Prema podacima do kojih je došao CIN, on nije mogao ispoštovati ovaj dogovor. U akademskoj 2013/2014. godini bio je predavač na pet predmeta. Tako je tijekom tri mjeseca zimskog semestra predavao u prosjeku četiri sata dnevno. Predavanja su, prema evidenciji, održavana tijekom radnog vremena, najčešće od 12 do 14:15 sati – u vrijeme kada je on trebao raditi u Ministarstvu.
To nisu bile sve njegove akademske obveze. Zahvaljujući ugovoru o radnom vremenu od 48 minuta, on je dobivao i druge angažmane – bio je član povjerenstva za obranu završnih radova te predavao u okviru suradnje s fakultetima u Zagrebu i Dublinu.
Tako je, prema podacima iz Zapisnika o kontroli koju je izvršila Financijska policija, Lagumdžija u 2014. godini na Ekonomskom fakultetu zaradio 68.419 KM. U Ministarstvu je iste godine zaradio 52.780 KM.
”Znate što bi bilo kršenje Zakona: da sam po Zakonu imao 48 minuta, a bio osam minuta. A ako sam imao 48 minuta, a bio 240 minuta, onda to nije problem” rekao je Lagumdžija novinarima CIN-a.
Međutim, novinari su utvrdili da je, prema evidencijama, Lagumdžija plaćan i za predavanja na satima na kojima nije bio zbog diplomatskih putovanja. Tako je 28. listopada 2013. godine Lagumdžija bio u New Yorku gdje je održao predavanje na Institutu Harriman na sveučilištu Columbia. Prema evidenciji Ekonomskog fakulteta, tog dana je imao četiri školska sata. Isti broj predavanja je imao i šest dana ranije kada je u Ljubljani razgovarao s predsjednikom Slovenije Borutom Pahorom.
”Ne sumnjam da je bilo vremena kada sam bio na generalnoj skupštini ili na nekom službenom putu vani, a da sam ovdje trebao eventualno održati po nekom rasporedu nastavu i prirodno je da je neko to trebao da uradi za mene, a da ja nadoknadim”, objašnjava Lagumdžija.
Željko Šain je u to vrijeme bio dekan Ekonomskog fakulteta u Sarajevu. Kaže da je Lagumdžija uvijek dobro koordinirao sa svojim suradnicima: „(…) recimo, na toj katedri ima više profesora, više docenata, više asistenata i onda profesor s njima dogovori tko će koju materiju da uradi, ali on odgovara za kompletan sadržaj. Razumijete? I on svojim potpisom jamči”.
Lagumdžijin mandat u Vijeću ministara je istekao krajem ožujka 2015. godine. U travnju ga je dekan Šain vratio na puno radno vrijeme na Fakultetu.
I njegov bivši kolega zastupnik u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine Nikola Špirić ima dva posla. Posljednjih 25 godina, koliko radi na Ekonomskom fakultetu u Banja Luci, napredovao je do zvanja redovnog profesora.
Špirić je bio državni ministar financija od 2012. do 2015. godine. Kao ministar financija u 2013. imao je prosječna mjesečna primanja od 5.162 KM. U isto vrijeme je na Ekonomskom fakultetu imao mjesečnu bruto plaću od 415 KM, držeći četiri sata tjedno tijekom radnog vremena u Vijeću ministara BiH.
Za razliku od Lagumdžije, Špirić nema nikakav formalni dokument kojim bi tadašnji poslodavci – Vijeće ministara BiH i Ekonomski fakultet – dogovorili podjelu njegovog radnog vremena. On sam raspoređuje svoje radno vrijeme. Špirić je u Ministarstvu bio prijavljen na radno vrijeme od osam sati dnevno, ali se ne zna kada je točno bio na poslu jer ne postoji evidencija o njegovim dolascima i odlascima. S druge strane, evidencija na Fakultetu za 2013/2014. godinu govori da su njegova predavanja bila zakazana petkom od 9 sati.
Špirić je novinarima CIN-a rekao da on nije osoba koju treba pitati zašto je tijekom ministarskog radnog vremena radio kao profesor.
”To pitajte institucije kako su regulirale, ne pitajte mene, ne propisujem ja sebi ništa”, rekao je Špirić.
On je 2014. godine izabran u Parlamentarnu skupštinu BiH gdje mjesečno zarađuje oko 5.600 KM. Nastavio je raditi i na Ekonomskom fakultetu u Banja Luci.
Poslije reizbora na drugi mandat za guvernera Centralne banke BiH Kemal Kozarić je odlučio nastaviti karijeru na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu. To mu je predložio tadašnji dekan Veljko Trivun.
”Pa, ne sjećam se ja više… To je bilo možda više neformalno. Otprilike, što ne bi došao na Fakultet”, prepričava Trivun razgovor s tadašnjim guvernerom.
Kozarić se pripremao za natječaj za mjesto nastavnika predmeta Marketing financijskih institucija pola godine prije njegovog raspisivanja. Kako je natječaj raspisan na nepuno radno vrijeme, Kozarić je od Centralne banke BiH uz potvrdu o radnom iskustvu tražio i skraćeno radno vrijeme. Nije se mogao sjetiti je li znao za natječaj prije nego je objavljen: ”Ne znam, ne mogu sada toga da se sjetim. Možda sam i znao”.
Kaže kako je njegova plaća u Banci bila veća nego na Fakultetu, ali je strateški htio da se egzistencijalno osigura: ”Jer, što ću ja kada završim mandat? Ne mogu otići za stručnog suradnika u banku i sjesti za šalter!”
Dok je bio guverner 2014. godine, on je predavao četiri predmeta. Do isteka drugog mandata na čelu Centralne banke stekao je zvanje izvanrednog profesora. Tijekom 2014. godine na Fakultetu je zaradio 27.534 KM. Novinarima CIN-a je rekao da je u Centralnoj banci imao mjesečnu plaću od 7.200 KM.
Kada mu je istekao mandat 2015. godine, Kozarić se obratio dekanu Ekonomskog fakulteta Željku Šainu s molbom za odnos na puno radno vrijeme. Godinu dana nakon što je primljen za profesora, zamijenio je Šaina i postao dekan.
Ovaj fakultet među svojim profesorima, osim bivših dužnosnika, ima i bivše rukovoditelje javnih poduzeća. Elvedin Grabovica je od 2010. godine bio viši asistent, ali je poziciju zamrznuo kada je 2011. postao generalni direktor Elektroprivrede BiH. Dvije godine kasnije, u vrijeme kada je isto učinio i Zlatko Lagumdžija, Grabovica je od svog poduzeća tražio skraćivanje radnog vremena na sedam sati i 12 minuta kako bi 48 minuta dnevno mogao raditi na fakultetu. To mu je odobreno.
Novinarima CIN-a je rekao da ne misli kako bi se trebao odreći akademske karijere zbog pozicije generalnog direktora: ”Je l’ Vi mislite da direktor Elektroprivrede treba da ima onu karticu i da radi od osam do četiri?”
Od studenog 2013. godine on radi i kao tajnik komisijskih ispita. Dok je radio nepuno radno vrijeme, Grabovica je napredovao u zvanje docenta i zadužio nastavu iz predmeta E-government. U 2014. godini je na Ekonomskom fakultetu zaradio oko 9.000 KM, a kao direktor EPBiH oko 55.300 KM.
Mladena Ivanića, člana Predsjedništva BiH, su 21. kolovoza 2017. godine novinari CIN-a zatekli u kabinetu na Ekonomskom fakultetu u Banja Luci gdje je od 11 do 16 sati imao zakazan ispit iz predmeta Osnove ekonomije.
Na osnovu ugovora o dopunskom radu Ivanić studentima predaje četiri školska sata tjedno. S obzirom na to da se u Predsjedništvu BiH ne vodi evidencija o tome koliko vremena on provede na radnom mjestu niti je Ivanić obvezan da ih o tome obavještava, on sam raspolaže svojim vremenom. Prema rasporedu s Ekonomskog fakulteta u Banja Luci, nastava i ispiti kod Ivanića uglavnom se održavaju između osam i 16 sati.
”Ja nisam čovjek koji stanuje u Sarajevu, već sam čovjek koji ima sjedište u Banja Luci i potpuno je prirodno da imam ured u Banja Luci. Tu provodim jedan, eventualno dva dana tjedno, većinu u Sarajevu i prilagođavam svoj plan nastavi”, objasnio je Ivanić.
Na Ekonomskom fakultetu u Banja Luci gdje predaje od 1985. godine Ivanić mjesečno zaradi oko 360 KM. Minimalna plaća koju Ivanić zaradi u Predsjedništvu BiH iznosi 4.757 KM. To je iznos osnovne plaće bez obračunatog radnog staža. Naime, Predsjedništvo BiH je odbilo dostaviti CIN-u podatke o njegovim primanjima.
Glavni upravni inspektor Ministarstva pravde BiH Emir Mehmedović kaže da bi najbolje rješenje bilo donijeti poseban zakon koji bi uredio prava imenovanih i izabranih osoba.
”U normalnom režimu zaposlenik ima poslodavca koji između ostaloga prati to i sankcionira ga. Imenovane i izabrane osobe nemaju svog poslodavca u klasičnom smislu riječi”, kaže Mehmedović, dodajući kako se primjena Zakona sada svodi na moralne standarde dužnosnika.