Maloprodajne cijene u Bosni i Hercegovini tijekom prošle godine nisu mirovale, “blagi” rast od 0,1 do 15 posto zabilježen je kad je riječ o prehrambenim artiklima i komunalnim uslugama.

Rast se nastavio

Prema podacima Agencije za statistiku BiH, skok od 1,5 posto evidentiran je u siječnju ove godine u odnosu na siječanj 2018. Agencija je prije nekoliko dana objavila da su u siječnju, na godišnjem nivou, hrana i bezalkoholna pića skuplji, u prosjeku, za 0,8 posto, alkoholna pića i duhan za 5,1 posto, stanovanje i režijski troškovi za 3,4, zdravstvo za 2,3, prijevoz za 8,4 posto, rekreacija i kultura za 1,3, obrazovanje za 0,6, restoranske i hotelijerske usluge za 0,7 posto.

”Usporedbe radi, u siječnju ove godine, u odnosu na lani, potrošačke cijene zabilježile su, u prosjeku, rast za 0,1 posto”, priopćila je Agencija.

Tragom ovog izvještaja, Avaz je usporedio cijene životnih namirnica u Federaciji tijekom jedne godine, a za podatke su uzeli mjesečne izvještaje koje objavljuje Ministarstvo trgovine.

Skočile su cijene tvrdog sira, piletine, junećeg mesa, meda…

Poređenja radi, kilogram piletine koštao je 2018. godine 4,50 KM, dok je sada 4,60 KM. Kilogram junetine stajao je 12,70 KM, a sada košta 13,11 maraka. Cijena tvrdog sira skočila je sa 11,70 KM na 12,53, a meda sa 16,60 KM na 17,60 KM po kilogramu.

Marin Bago, predsjednik Udruženja “Futura” iz Mostara, ogorčen je zbog svega ovoga.

”U udrugama za zaštitu potrošača to zovemo “puzajuće poskupljenje”. Analizirali smo stalne skokove cijena. Evo, samo prošle godine voće je poskupjelo za 15, povrće za 12 posto… To su pokazatelji da imamo na djelu velika poskupljenja”, kaže Bago.

Pljačka građana

Prema njegovim riječima, na sceni je prekomjerno ostvarivanje dobiti preko leđa građana.

”Istina, imamo tržišnu ekonomiju, slobodno formiranje cijena, svaki trgovac može istaknuti cijenu kakvu hoće. No, netko tko uvozi naveliko, tko kontrolira, u biti, promet, a mi proizvodimo 15 posto i uvozimo 85 posto hrane, jasno je da ekstra profitira. No, zna se koliko je poštena zarada na nekom proizvodu, a što je “deranje kože””, ističe Bago.

Upozorava da ovakve situacije mogu spriječiti vlasti u županijama.

”Lokalne zajednice su ime građana u trgovačkom odnosu s tržnim centrima. Oni imaju poluge kojima mogu spriječiti pljačku građana”, kaže Bago.

Maloprodajne cijene u Bosni i Hercegovini tijekom prošle godine nisu mirovale, “blagi” rast od 0,1 do 15 posto zabilježen je kad je riječ o prehrambenim artiklima i komunalnim uslugama.

Udrugama zbog financija ruke vezane 

Marin Bago ističe da na području Federacije BiH djeluje pet-šest udruga za zaštitu potrošača, ali da su im faktički ruke vezane.

”Udruga bi morala svakodnevno biti na usluzi građanima. No, nemamo sredstva za rad. U situaciji smo da se moramo snaći kako znamo i umijemo, najčešće financijsku pomoć tražimo od stranih donatora”, kaže Bago.