Umjesto da se smanjuju, masovni odlasci iz Bosne i Hercegovine se nastavljaju. Posljedice su sve vidljivije, pogotovo u manjim mjestima gdje se ljudi dobro poznaju. Tako je i u livanjskom kraju.
Sebe raseli, a druge naseli. U najkraćem, to bi se moglo reći i za nekad najveće livanjsko selo Prolog.
”Sve je u inozemstvu – Irska, Njemačka… Naši su i prije išli… u Australiju, Kanadu, Ameriku…”, priča Niko Kasalo iz Prologa.
Nema prvašića
Ante Višević kaže kako je on među najmlađima u ovom selu. A, 55. mu je godina. Da nije, kako kaže, ratni invalid, vjerojatno bi i Ante, poput mnogih susjeda, završio na nekoj njemačkoj baušteli.
Radno sposobnih stanovnika u Prologu, koji je prije rata brojio tisuću i 300 duša, gotovo da više i nema. Ostali su samo umirovljenici.
”Ja imam četvero djece, četiri sina. Dvojica su u Hrvatskoj, a dvojica u Irskoj”, kaže Niko Kasalo.
Škola u ovom selu je davno zatvorena. Već četvrtu godinu selo nema nijednog prvašića.
”Kada je moj stariji sin išao u prvi razred, ovdje je bilo oko tridesetero djece. On je rođen 1982. godine”, kaže Marija Kasalo iz Prologa.
Država je kriva
No, još brže od Prologa i sličnih naselja, ovdje umiru povratnička sela. Jedno od njih je i Provo, koje broji tek pet stanovnika.
Ovo su samo neki od primjera koji govore o negativnim demografskim prilikama u našoj zemlji, a čijim istraživanjem se bavi i Adnan Ferhatbegović.
”Imamo sveukupno dvadeset općina u Fedraciji BiH koje su doživjele smanjenje broja učenika osnovnih škola za 40 posto i više. U odnosu na 2005. godinu, imamo smanjenje od preko 30 posto posto na razini čitave Federacije BiH. Slična situacija je i sa Republikom Srpskom”, ističe Ferhatbegović.
Niko Kasalo iz sela Prolog smatra da su glavni krivci za ovakvu situaciju, oni koji vode državu. Sigurno je da tako razmišljaju i mnogi drugi, ali se, nažalost, nikakvo rješenje koje bi zaustavilo masovno iseljavanje stanovništva iz naše zemlje, još ne nazire.
2 komentara
Prošle mirovine od one generacije koje su išle u60.godinama.
Nema više gotovine mora se raditi.
Pa moj ćaća je ima nas 6 pa smo išli svi vani pa
teško se radilo a vi bi sada uživali bez znoja.
Samo ste naučili kukati i živili bi od nekakvi ratni mirovina.
Ova prica je realnost