U 102. godini života, 84. godini redovništva i  78. godini svećeništva u samostanu na Humcu preminuo je fra Bazilije Pandžić.

Sv. misa zadušnica slavit će se u samostanskoj crkvi na Humcu, u srijedu 17. travnja 2019. u 14,00 sati, a potomsprovodni obredi i ukop na Novom groblju na Humcu, prenoseFranjevci.info.

Tijelo će biti izloženo u crkvi na Humcu u srijedu 17. travnja od 10 sati.

Fra Bazilije (Stjepan) Pandžić, hrvatski povjesničar i arhivist (Drinovci, BiH, 30. I. 1918). U franjevački red stupio je 1935. u Humcu, a za svećenika je bio zaređen 1941. God. 1945. u Rimu je doktorirao tezom O trebinjsko-mrkanjskoj biskupiji (De dioecesi Tribuniensi et Mercaneni), u kojoj je objavio do tada nepoznate izvore iz Tajnoga vatikanskog arhiva.

God. 1947. diplomirao je arhivistiku, paleografiju i diplomatiku u Rimu, gdje je zatim (1950) stekao doktorat iz orijentalistike obranivši tezu Trebinjsko-mrkanjska biskupija (za turske vladavine) /Il vescovado di Trebinje e di Mrkanj (sotto i Turchi)/. Od 1947. do 1985. bio je generalni arhivist i analist franjevačkoga reda u Rimu.

God. 1958. bio je izabran za dopredsjednika Međunarodnog udruženja crkvenih arhivista. Vanjski je suradnik Kongregacije za proglašenje svetaca (zaslužan za proglašenje svetim N. Tavelića). Objavio je više od 200 studija iz crkvene povijesti, osobito povijesti franjevačkoga reda.

Na hrvatskom, talijanskom i latinskom jeziku napisao je više radova o povijesti Hrvatske i BiH. Nastavio je objavljivati Annales Minorum, što ih je 1625. započeo irski franjevac Luke Wadding (sv. XXX i XXXI, 1956). Sudjelovao je u osnutku Hrvatskoga povijesnog instituta u Rimu (1963), a u suradnji s L. Kordićem i Dionizijem Lasićem 1970. pokrenuo je nakladničku kuću ZIRAL (Zajednica izdanja Ranjeni labud, Chicago–Zürich–Rim).

Priredio je i objavio dva sveska Acta franciscana Hercegovinae (sv. II i III, 2003), koje je 1934. započeo D. Mandić. Nakon povratka u Provinciju živio je u Zagrebu, a zadnje godine života na Humcu, proslavivši u siječnju 2019, 101. rođendan.