Pročelnik Hrvatskog instituta za liturgijski pastoral Ante Crnčević u emisiji „Aktualno“ Hrvatskoga katoličkog radija izjavio je da neće biti promjene teksta molitve “Oče naš” na hrvatskom jeziku.

Crnčević je za HKR potvrdio kako “hrvatski biskupi od nadležne Kongregacije u Vatikanu nisu tražili odobrenje novog prijevoda molitve “Oče naš”, te nas stoga prijedlog Talijanske biskupske konferencije ne obvezuje i Molitvu Gospodnju na hrvatskom jeziku do daljnjega ćemo moliti kao i do sada, sa zazivom “ne uvedi nas u napast””, prenosi Informativna katolička agencija (IKA).

Na pitanje što se mijenja u molitvi Oče naš i je li se dosad dobro molilo „ne uvedi nas u napast“, Crnčević je rekao da se „dobro moliti” ne tiče samo riječi.

Tema prijevoda osnovne kršćanske molitve Oče naš na govorne jezike, žive jezike nije nova. O njoj se u našoj javnosti zadnjih godina raspravljalo u više prigoda, ali su često povod razgovoru bile vijesti o ‘promjeni molitve’. Valja odmah naglasiti da Crkva ne mijenja Gospodnju molitvu, ali o njezinu značenju raspravlja, razmišlja, istražuje kako bi dublje proniknula u nju i kako bi u molitvi Crkve ona postala dublje sjedinjenje s Bogom, uranjanje u božanski život. Valja zamijetiti da su mnoge teološke rasprave o Gospodnjoj molitvi zadnjih dvadesetak godina u javnosti ostale manje zamijećene, rekao je Crnčević.

Istaknuo je da je povod aktualnim raspravama knjiga pape Franje „Oče naš” objavljena prošle godine, a u kojoj je Papa, analizirajući pojedine molitvene zazive, primijetio da molitveni zaziv „ne uvedi nas u napast“ „i nije baš najsretnije preveden“.

Drugi povod je odluka Talijanske biskupske konferencije na plenarnoj sjednici održanoj prije dva tjedna. Na toj sjednici prihvaćen je talijanski prijevod trećega tipskog izdanja Rimskog misala koji je poslan Svetoj Stolici, Kongregaciji za bogoštovlje i disciplinu sakramenata, na daljnje postupanje u svrhu konačnog odobrenja prijevoda.

U tome kontekstu u predloženom i izglasanome tekstu Misala stoji i novi prijevod Gospodnje molitve, u kojoj zaziv „i ne uvedi nas u napast“, umjesto dosadašnjeg „non ci indurre in tentazione“ glasi „non abbandonarci alla tennotazione“, „ne napusti nas u napasti”, „ne prepusti nas napasti”.

Kod nas premda postoji niz studija o molitvi Gospodnjoj i nastoji se tumačiti mjerodavno ovaj zaziv, nigdje se ne traži novi prijevod ili korekcija teksta molitve Gospodnje u Crkvi. Prijevod liturgijskog teksta ne oslanja se samo na izvorni biblijski tekst, nego se treba oslanjati i na tradiciju interpretiranja u Crkvi tog biblijskog teksta. Kad se prevode biblijski tekstovi, jasno da su mjerodavni izvorni tekstovi, ali kad je riječ o biblijskom tekstu za uporabu u liturgiji Crkve prema uputi o prevođenju tekstova jasno se kaže da taj prijevod treba uzimati u obzir i onaj prijevod koji se tradicionalno rabio i u liturgiji Crkve, odnosno liturgiji rimske tradicije, pojasnio je Crnčević.