U ovom kratkom otvorenom pismu ispred građanske udruge Mlado Sunce i suradnika želimo poručiti široj javnosti nekoliko stvari iz ljubavi prema istini.

Ovim putem želimo zahvaliti Bogu na milosti predavanja i zajedničkih krunica koje je održao gosp. Mijo Barada u suradnji s nama. Puno se ljudi javljalo kroz proteklo vrijeme za informaciju gdje i kada mogu poslušati našeg prijatelja i gosta te razgovarati s njim. Bilo je milosno slušati svjedočanstvo vjere i vjernosti Isusu Kristu u našem vremenu, jer svjedočanstvo je u sebi slično onim talentima iz Evanđelja.

U isto vrijeme, dok smo zahvalni na četiri predavanja koja smo kao Udruga sa suradnicima službeno organizirali i javno objavili na svojoj stranici, ne možemo ne reći i nekoliko stvari koje su nas iznimno rastužile i pomalo razočarale. O čemu se zapravo radi? Radi se o tome da se gosp. Mijo Barada kao naš gost, gost predavač građanske udruge koja organizira slične aktivnosti, našao na službenom dopisu Ordinarijata iz Mostara, od 12. siječnja 2018., prot.:26/2018, kao persona non grata u našoj blizini. „Upozorilo“ se na njega kao na nekakvu opasnost i u dopisu se moli da ga se izbjegava. Tako je naš gost doslovno prozvan službenim dopisom i javno s mnogih oltara, kao da radi nešto negativno, nešto zabranjeno. Tako je to javnosti neodgovorno i sugestivno predstavljeno, a isto su preuzeli i mediji. Šira javnost, koja nije upućena u građansko kao ni u crkveno pravo, mogla je ostati zatečena ovim prozivanjem.

Pogledajmo razvoj događaja prilikom posjeta gosp. Barade Hercegovini: zajedno sa suradnicima Udruga je pozvala gospodina Baradu da u siječnju 2018. drži predavanja o kršćanskoj obitelji, životu i vjeri. Pozvala ga je da prenese svoje svjedočanstvo obiteljskog života i svoje vjere te da nakon predavanja izmoli krunicu zajedno s vjernicima. Po pozitivnim zakonima ove države pravo na javno ispovijedanje vjere i životnog iskustva mu je zajamčeno i nitko to ne može osporiti. S druge strane, gosp. Barada ima pravo svjedočiti svoju vjeru i svoje iskustvo po sakramentima vjere koje je primio i po znanju koje o svojoj vjeri ima. Njegovo pravo, kao i pravo svih ostalih vjernika, jamči i daje na znanje Zakonik crkvenog prava (CIC) koji vrijedi za čitavu Katoličku crkvu. Prema tome, Zakonik je taj koji uređuje prava i obveze vjernika laika i iste obvezuje da javno svjedoče svoju vjeru i ne predviđa nikakav dekret od više vlasti (usp. CIC kann. 224.-231.): „Pravo na apostolat vjernicima laicima je izvorno, budući da ne izvire iz nekog dopuštenja ili iz neke povjererkvene vlasti, nego ono pripada vjernicima snagom krštenja i potvrde koji ih čine „sudionicima poslanja Crkve““.

Individualni apostolat je osobno i spontano djelovanje koje može poprimiti različite oblike:
1. svjedočenje kršćanskim načinom života
2. usmeno i pismeno širenje kršćanskog nauka
3. osobno savjetovanje
4. privatni razgovori
5. kršćanski način obiteljskog života
6. kristijanizacija zanimanja, rada, sporta
7. odlazak u misije
8. suradnja s vjernicima u župi
9. udruživanje s drugim osobama sa svrhom vršenja apostolata (privatno ili javno;
građanski ili u okviru crkvenih struktura)
10. Organiziranje hodočašća
(Izvor: dr. sc. Josip Šalković, profesor kanonskoga prava na KBF-u u Zagrebu; Obveze i prava vjernika laika (kann. 224-231), Poslanje i djelovanje.)

Pojavila se zbunjenost i postavilo važno pitanje svakom čitatelju službenog dopisa: što je njegov pisac uistinu htio reći i s kojim je pravom stavljeno ime vjernika laika u službeni dopis; s kojim ga se pravom javno prozivalo i klevetalo i „upozoravalo“ da ga treba izbjegavati? Koji članak građanskog ili crkvenog zakona nekoj ozbiljnoj crkvenoj organizaciji omogućava i daje pravo da neku fizičku osobu javno stavi na službeni dopis i „upozori“ vjernike da je se izbjegava bez ikakvog valjanog i navedenog argumenta? Pravna osoba koja se vodi pravdom i istinom treba imati na umu da svaka pravna intervencija mora imati pravni razlog i svoje pravno utemeljenje, a ovdje nije navedeno ništa od toga. Naime, prvu stvar koju dopis donosi je da su neki „župnici upozorili“, a i neki portali „prenijeli“ da gosp. Barada dolazi u Hercegovinu.

Je li to njegov grijeh, pa da treba „upozoravati“ na predavanje i molitvu dotičnog vjernika laika? Nije.

Prijeti li nekome neko zlo, pa da je on predmet upozoravanja? Dopis prenosi da će gosp. Barada imati „duhovni seminar“ na tri mjesta, tj. tri predavanja i da je pozvan da ih održi. Ali, je li se službeni Ordinarijat udostojio – osim preko portala – ranije saznati tko je taj službeni organizator koji je gosp. Baradu pozvao i s kojim pravom? Nije.

Je li se Ordinarijat raspitao i kontaktirao organizatora predavanja ili samog gosp. Baradu da vidi o čemu se radi prije javnog prozivanja dopisom, preko oltara i portala? Nije.
Je li Ordinarijat u svome dopisu naveo barem jedan razlog i jednu krivicu, samo jedan jedini crkveni zakon, članak, paragraf, kanon koji bi zabranio ili ograničio duhovni seminar ili predavanje gosp. Barade? Nije.

Znamo da se Ordinarij brine za vjeru i pravovjerje vjernika koji su mu povjereni i da treba, sukladno činjenicama i dokazima, valjanim i provjerenim stvarima, upozoriti na nešto što nije u skladu s katoličkom vjerom, pa se postavlja pitanje ima li u dopisu ikakav pravni temelj koji bi mogao gosp. Baradu dovesti na dopis? Je li naveden neki grijeh, hereza, zabluda gosp. Barade i ima li tamo nešto slično tome? Nema.

Dopis je učinio žalosnu stvar tako što je na javni stup srama stavio čovjeka, aktivnog vjernika laika, muža i oca četvero djece. Diskreditirao ga je, bez da je organizatoru ili gosp. Baradi dan prostor da iznese svoju stranu. Koja je njegova krivnja navedena u dopisu? Krivnja iz dopisa je samo ta što je došao u Hercegovinu i imao predavanja o vlastitom iskustvu vjere; da je susreo Isusa Krista i da je Bog živ. To mu je krivica koja je jedina vidljiva iz dopisa.

Mi vjernici laici poštujemo svakoga u njegovu pravu i području, ali žalimo i protestiramo kad taj netko žalosnim primjerom sramoti drugoga, a trebao bi biti ponosan što taj drugi svjedoči svoju i našu vjeru. Mi smo kao vjernici svjesni i mi znamo da nama vjernicima laicima ne treba dekret da svjedočimo da je Isus Krist naš Spasitelj. Mi organiziramo hodočašća, predavanja, susrete, edukacije i za to treba vjera i vrijeme, a ne dekret. Nama svima Zakonik crkvenog prava daje tu ovlast i pravo za svjedočenje (očito ga neki pokušavaju selektivno upotrebljavati izvan svoga područja ovlasti) i nas nema pravo nitko i nigdje prozivati bez nekog valjanog i dokazivog razloga. Ako to netko čini, tada čini zloupotrebu i klevetu. Za svjedočenje vjere treba samo iskreno svjedočanstvo, životom i riječima nas vjernika laika. Možda je ovo nekim klericima i ljudima u Crkvi teško prihvatiti, ali je to tako. Svako neutemeljeno prozivanje, izravno ili neizravno zabranjivanje – bez činjenica i obvezujućih zakona – pripada samo privatnom mišljenju i nema nikakvu obvezujuću snagu ni pravni učinak.

Budimo realni i iskreni! Toliko je kriminala, droge, sekti, pozivanja u lažne religije i otrovnih mišljenja; toliko ideologija i sektaških predavanja po našim mjestima i gradovima, ali to nije zavrijedilo dopis imenom i prezimenom od mjesnog Ordinarija?! Ali, naš suradnik, jedan od nas, koji se držimo katoličkog učenja i prava, jest?! To je žalosno. Žalosno je da Crkva i pape pozivaju vjernike laike da svjedoče uvijek i svugdje, a kod nas se ovakve stvari priređuju onima koji slušaju Crkvu i pape.

Na kraju ovoga otvorenog pismo želimo ponovno istaknuti da mi poštujemo tuđa prava i svoje obveze koje proizlaze iz pravnih uredbi, stoga ovim pismom molimo i druge da to isto čine.

Još jednom želimo istaknuti da Mi u ljubavi i istini ovo pišemo. Mi ne tražimo sukobe s nekim. Vršimo svoje poslanje i poštujemo tuđe. Silno nas žalosti što je ikako došlo do ovakvog narušavanja i diskreditiranja našeg gosta. Iznimno nam je žao što mu je to napravljeno i što smo mi prisiljeni ovako odgovoriti na nelegalno javno prozivanje i ovim putem, kao domaćini, izražavamo neizmjerno žaljenje i suosjećanje zbog kleveta i nerazumnog prozivanja. Mi smo spremni odgovoriti na sve upite koji dolaze s bilo koje strane i odgovoriti na sve nedoumice koje se mogu pojaviti u našem radu. Iskrena srca se nadamo da se ovakve žalosne stvari, od kojih samo zlo ima koristi, više neće ponavljati.

Božji blagoslov na sve radnike koji se trude i bore za Božje kraljevstvo na zemlji!

Građanska udruga Mlado Sunce – Široki Brijeg
Molitvena zajednica Rastimo u Gospodinu – Livno
Molitvena zajednica sv. Rafael – Livno