Hrvatski glazbenik Matija Dedić umro je danas u Zagrebu u 53. godini života.

Bio je jedan od najpoznatijih hrvatskih jazz-glazbenika. Dolazi iz glazbeničke obitelji (sin Arsena Dedića i Gabi Novak), a 1997. diplomirao je jazz na Umjetničkoj akademiji u Grazu (Harald Neuwirth).

Rođen u obitelji glazbenika

Matija Dedić rođen je 2. ožujka 1973. godine u Zagrebu, gdje je završio srednju glazbenu školu Vatroslav Lisinski. Rođen u obitelji glazbenika, istim se počeo baviti vrlo rano. Već s pet godina počeo je svirati klasičnu glazbu na glasoviru. Slušao je gotovo sve glazbene stilove te ubrzo otkriva jazz koji mu daje mogućnost kreativnijeg i osobnijeg pogleda na glazbu.

Nakon završene srednje glazbene škole 1991. godine odlazi u Graz, gdje upisuje jazz akademiju. Privatne sate imao je kod Johna Taylora iz Kölna, Hala Galpera, Billa Dobinsa i Barryja Harrisa. Diplomirao je 1997. godine u klasi profesora Haralda Neuwirtha.

U Zagreb se vratio 1997. godine i ubrzo postiže veliki ugled na hrvatskoj glazbenoj sceni. Tijekom tih godina svira s vlastitim sastavom pod nazivom Boliers Quartet s kojim prati velike jazz glazbenike poput Bennyja Golsona, Kennyja Burrella, Roya Haynesa, Joséa Felicianoa te sastav All Stars Band. U međuvremenu također je imao priliku nastupati s Tamarom Obrovac i njezinim kvartetom.

Osnovao Matija Dedić Trio

Krajem 1990-ih Matija osniva trio pod nazivom Matija Dedić Trio koji je izvodio njegova autorska djela. Zajedno s njim u sastavu još sviraju iskusni jazz glazbenici iz kvarteta Tamare Obrovac, Žiga Golob (kontrabas) i Krunoslav Levačić (bubnjevi).

Osvajač Porina

Tijekom godina svirao je u gotovo svim zemljama Europe te u Sjedinjenim Državama s velikim glazbenim imenima. Pisao je glazbu za televiziju i kazalište, a također nastupao je s popularnim glazbenicima hrvatske pop scene. Godine 2000. potpisao je ugovor s izdavačkom kućom Cantus records. Iste godine Cantus records objavljuje njegov prvi solo album pod nazivom Solo Part 1, a u prosincu 2001. i drugi pod nazivom Handwriting za koji je sljedeće godine osvojio tri diskografske nagrade Porin.

U srpnju 2002. godine Matija je nastupio na jazz festivalu Montreux Jazz kao jedan od 11 finalista od ukupno 400 pijanista iz čitavog svijeta. Godine 2004. u nakladi izdavačke kuće Dallas Records objavljuje svoj album Tempera. Matija je na njemu snimio dvanaest Gibonnievih skladbi po vlastitom izboru. Sedam je izveo sam, dok je preostale pet obradio uz pomoć starog suradnika, s kojim svira u Boilers Quartetu, Mladena Barakovića (kontrabas) i Borne Šercara (bubnjar i perkusionist). Programiranje je napravio Silvio Pasarić.

Godinu dana kasnije za istog izdavača objavljuje album Drugi pogled koji sadrži najpopularnije skladbe njegovog oca Arsena Dedića poput Sve te vodilo k meni, Kuća pored mora, Ni ti ni ja, Ne plači, Razgovor s konobarom i Moderato cantabile. Zajedno s belgijskim kontrabasistom Jean-Louis Rassinfosseom i češkim bubnjarom Marekom Patrmanom 2006. godine snimio je album Visiting Brussels. Na albumu Life of Flowers, na kojem svira s glazbenicima raznih stilova, uz vlastite izvodi i skladbe Dore Pejačević.