Prema podacima Agencije za statistiku BiH, prosječna neto plaća u listopadu iznosila je 1156 KM i viša je za 14,8 posto u odnosu na listopad prošle godine.
Međutim, prosječna plaća nedostižna je za većinu zaposlenih u realnom sektoru. Najniža plaća radnika je 543 KM, a sindikati već dulje bezuspješno traže da ona, zbog rasta troškova života, bude 1000 KM.
Zato izvješća o prosjeku plaća, koja uvećavaju primanja zaposlenih u administraciji i javnim poduzećima, podsjećaju na priču u kojoj jedni jedu krumpir, drugi meso, a svi zajedno, u prosjeku, jedemo musaku.
Ekonomski stručnjak prof. Željko Rička primjećuje da je prosječna plaća rasla 14,8 posto, ali da smo, uz inflaciju višu od 17 posto, ponovno “u minusu”.
Rast bruto i neto plaće je ravnomjeran, razlika između bruto i neto plaće je 54 posto, a to je taj teret koji se treba smanjiti. Već dugo o tome govore i udruge poslodavaca. Očigledno je da imamo skupu državu. Umjetno stvaramo pozitivnu klimu, privremeno povećavamo standard raznim davanjima, ali sve je to bez sustavnog pristupa i rješenja, kazao je za Avaz Rička.
Zato jednokratna, privremena, pojedinačna davanja predstavljaju samo zamazivanje očiju kako bi se smanjio pritisak da se ljudi mnogo ne bune, istaknuo je Rička i dodao da poziciju bh. ekonomije otežava i nedovoljan rast industrijske proizvodnje od samo 1,1 posto.
Mi ovo nikako ne možemo stići bez nekog reformskog procesa i sustavnog pristupa u oporavku države. On bi podrazumijevao usmjeravanje svih resursa u masovno zapošljavanje, uz smanjenje troškova administracije, kazao je Rička.
Kad imamo viškove prihoda, kad i banke imaju viškove sredstava, potrebno je podići investicijski potencijal gdje god možemo. Od seoskog turizma i farmi, u svakoj oblasti gdje imamo prostor, da se ne žalimo kako je skupo meso ili mlijeko. A, kad budemo svoje potencijale uposlili, ljudi će raditi u velikom broju, imati siguran prihod, pa bi se iz svega trebale stvarati nove tehnologije i ono što Europa očekuje – istaknuo je Rička.