Nema ga tko ne bih mogao ispričati neku svoju Valentinovsku priču, priču o ljubavi ili zaljubljivanju.

Sretne priče o ljubavi su identične, kad ih prepričavamo uvijek izgleda kao da ponavljamo neku staru ispričanu ljubavnu priču.

Ali svaka nesretna priča o ljubavi je nesretna na svoj način. Takve priče barem večeras nemaju mjesta niti u jednoj rubrici.

Priče o ljubavi – sretne ili nesretne – skoro pa po pravilu privuku veliku pažnju.

Evo jedne sretne ljubavne priče koju smo zabilježili u Mostaru u hotelu Bristol kada je Ivan Miličević iz Sovića u stilu velikih romantika kakve možemo vidjeti samo u nekoj dobro režiranoj drami zaprosio Katarinu Grubišić iz Drinovaca.

Riječi su bile jednostavne.

– Hoćeš se udati za mene?

– Hoću.

I to je sve. Tako malo za puno sreće

Prsten je zablistao na Katarininoj ruci koja nije mogla sakriti sreću buduće hercegovačke mlade.

Tko ne bi poželio biti na njihovom mjestu, pa barem ovaj trenutak koliko je trajao zapis fotoaparata. Trema je razbijena i može se krenuti sa konkretnim stvarima.

Konobaaaaar.

Ljubav je ravnomjerno raspoređena, jedan dio je slikovito prikazan na Katarininoj ruci – zlatni prsten – drugi dio ljubavi je najjači, a dolazi iz želuca.

A ovo dvoje slučajnih reportera koje ne vidite, nikad nisu bili bliže prošnji.

neznase.ba