U vremenu kada odlazak u inozemstvo i dalje predstavlja liniju manjeg otpora za mnoge mlade ljude, 31-godišnji Ivan Mandurić iz Posušja odlučio je napraviti potpuni zaokret.

Nakon tri godine u Zagrebu i šest u Salzburgu, Ivan se vratio na visinu od 900 metara iznad Posušja kako bi pokrenuo vlastitu farmu. Rad u inozemstvu i uređen život u austrijskom Salzburgu zamijenio je povratkom na obiteljsku grudu na lokalitetu Starči, gdje na oko 900 metara nadmorske visine gradi vlastitu stočarsku priču.

Njegov rad, ulaganja i životni put zabilježila je ekipa YouTube kanala Glas Hercegovine, kojoj je Ivan otvoreno ispričao kako je od ušteđevine i svakodnevnog rada stvorio farmu s dvadesetak grla goveda.

“Govorili su mi da ću propasti”

Početak nije bio jednostavan, ponajviše zbog skeptičnih reakcija okoline koje su ga dočekale čim je započeo s kupnjom stoke i uređenjem imanja.

Ma kad sam ja to kupovao, ma oni su rekli: Propašćeš, ovo ćeš, ono, pokrepaće… Evo, evo, evo! Gledaj ovo, gledaj ovo! Ko ovo more platiti?

Objašnjavajući zašto se vratio, Ivan ističe da mu težak rad na imanju zapravo donosi unutarnji mir, posebno uz stari orah koji je uspio oživjeti:

Ovdje ja, vidiš, ja se i umorim i uznojim se ovdje, ali ja ovdje svoj mozak odmorim. Ja svoj mozak odmorim pod ovim oraškom! Ovaj se bio skoro osušio i kad sam ja sad ovo ponovo vratio… kad se ovo došlo ovdje, on je oživio.

Radni dan počinje u 5 sati ujutro

Ivan se odlučio za teži put, umjesto kupnje odraslih krava, nabavljao je telad staru svega nekoliko dana te ih samostalno hranio i socijalizirao. Kako bi mogao financirati skupu hranu, opremu i objekte, uz obaveze na farmi i dalje svakodnevno radi u jednoj lokalnoj privatnoj tvrtki.

U drugom mjesecu sam krenuo. Eto tako sam krenuo. Šta ću? Dođi ovdje, ustani u 5 sati, ovamo požuri, ovaj zamiješaj to i… To mora 38–39 stupnjeva, pa da je voda topla… Poslije posla opet i tako…

Ukupna ulaganja u stado, hranu i infrastrukturu do sada su premašila 70.000 KM, a prve ozbiljnije financijske prihode i laktaciju očekuje tek 2028. godine, kada se uspostavi puni ciklus teljenja.

Ostao bez poticaja

Tijekom razgovora dotaknuo se i administrativnih prepreka s kojima se susreću mladi poljoprivrednici u razvoju. Aplicirao je za poticajna sredstva namijenjena pokretanju poljoprivrednih gospodarstava u iznosu od 50.000 KM, no odbijen je jer je formalno zaposlen.

Jedino sam probao poticaj za mlade poljoprivrednike koji daju 50.000 maraka, ali ja nisam imao pravo na to zato što radim još u firmi... Jer onaj… ja ne znam isto tako… šta… kako će mi… kako ću ja kupiti sedam junica ako nemam s čim ih hraniti, je li tako? One koštaju 49.000 maraka…

Salzburg ne može zamijeniti Posušje

Provedenih šest godina u Salzburgu pružilo mu je financijsku stabilnost, ali ne i životno zadovoljstvo. Ivan naglašava da život u inozemstvu nosi velika odricanja i distanciranost među ljudima:

Ja idem u Austriju i samo razmišljam kako ću se vratit…

O surovoj realnosti rada vani i nedostatku društvenog života dodaje da čovjek ovdje ima slobodu, a za Austriju ističe:

Nemaš ti… nemaš ti života tamo da ćeš ti hodati, da ćeš ti… znaš šta si? Nema ti od toga ništa… pa ćeš ti zvati piće… Nema ti od toga ništa!

Poruka mladima

Mladima poručuje da se vrate i ističe:

Znači, ako imaš svoj san, da živiš svoj san… Znači, da se ne bojiš ući u nešto. Mene… mene nije nitko podržavao kad sam ovo počeo, nitko! Svi rekli propašćeš, pokrepaće, ovo će, ono će… Evo i svi živi! Svi živi, i ja živ, zdrav, radim, ima šta radit. Znači, kad imaš svoj cilj, ideš do cilja i ne smiješ se bojati! Dok si god mlad, trebaš to iskoristiti.