Na prvi pogled tek izbacivanje prstiju, udaranje dlanom o stol i glasno uzvikivanje brojeva. No za one koji je poznaju, šijavica je mnogo više – nadmudrivanje, matematika, psihološka igra i stoljetna tradicija sačuvana u Dalmaciji, Istri i Hercegovini. Hrvoje i Paško Bušić iz Gruda ovu su igru upoznali još kao dječaci, a danas se natječu na turnirima i raduju što je ponovno otkriva sve više mladih.

Sve je počelo na turniru u Gorici 1999. godine

Njihova priča sa šijavicom počela je 1999. godine na turniru u Gorici koji je organizirao njihov pokojni otac.

Tada su kao dječaci prvi put vidjeli igrače iz različitih dijelova Hercegovine i Dalmacije kako odmjeravaju snage u ovoj tradicionalnoj igri.

„Nismo do tada nikad vidjeli da se igra šijavica. Imao sam osam godina i bilo mi je stvarno zanimljivo“, prisjećaju se.

Nakon završetka turnira zamolili su oca da ih nauči igrati. Nisu bili jedini – zainteresiralo se još dvadesetak ili tridesetak djece.

Ubrzo se šijavica igrala na rođendanima, okupljanjima, pa čak i tijekom velikog odmora u osnovnoj školi.

Pravila jednostavna, ali dobrog igrača teško je pobijediti

Šijavica se može igrati jedan protiv jednoga ili dva protiv dva. Igrači istodobno pokazuju određeni broj prstiju i uzvikuju broj za koji smatraju da će biti njihov ukupni zbroj.

Koriste se tradicionalni nazivi brojeva poput do, tre, kvatro, cinko, šije, šeto, oto i nove.

Iako nekome sa strane sve može izgledati kao nasumično pokazivanje prstiju i vikanje, iskusni igrači tvrde upravo suprotno.

„Ja vam garantiram, 99,9 posto šijača ne baca ništa napamet. To je jednostavno igra nadmudrivanja i vrlo je teško pobijediti dobra igrača“, objašnjavaju.

Treći među više od 20 ekipa u Aržanu

Braća su nedavno nastupila na turniru u Aržanu, gdje se okupilo više od 20 ekipa, među kojima i iskusni igrači koje pamte još s turnira održanih prije gotovo tri desetljeća.

Konkurencija je bila jaka, a oni su osvojili treće mjesto.

„Prijavili smo se čisto iz ljubavi prema šijavici, da podržimo turnir. Nadali smo se nekom boljem rezultatu i postigli smo treće mjesto. Ali i da nismo, opet bismo išli na sljedeći turnir“, poručuju.

U Sovićima osvojili prvo mjesto

Uspjeh u Aržanu stigao je nakon pobjede na turniru u Sovićima, gdje su nekoliko mjeseci ranije osvojili prvo mjesto.

Okupilo se desetak ekipa, među kojima su bili i mladi igrači iz Čitluka.

A nagrade su bile potpuno u duhu hercegovačkog druženja – prvoplasirani su osvojili pršut, drugi sir, a nakon završetka turnira nagrade su završile na zajedničkom stolu.

„Svi smo zajedno to jeli, proveselili se i stvarno je bila dobra atmosfera. Nadam se da će to postati tradicija“, kažu.

Šijavica kao dio hercegovačke tradicije

Šijavica na ovim prostorima ima dugu tradiciju. Sugovornici navode kako postoje desetljećima stare snimke iz seoskih gostionica na kojima se vidi veliki broj ljudi okupljenih oko stolova i potpuno zaokupljenih igrom.

Upravo je druženje jedan od razloga zbog kojih žele sačuvati šijavicu.

Na turnir u Aržanu, primjerice, otišli su gotovo bez poznanika, a vratili se poznavajući većinu sudionika.

„To je benefit igre šijavice – upoznavanje i druženje“, ističu.

Pokojni otac bio im je najbolji igrač

Na pitanje tko je najbolji igrač šijavice kojeg su poznavali, odgovor je posebno emotivan.

„Najbolji igrač kojeg sam poznavao je moj pokojni otac.“

Svoje je umijeće, kažu, dokazivao brojnim pobjedama na turnirima u Gorici i drugim mjestima.

Upravo je otac bio zaslužan što su oni i brojni njihovi vršnjaci naučili igrati. Organizirao je i dječje turnire, posebno u vrijeme proslave blagdana sv. Stjepana, zaštitnika njihove župe.

I udaranje po stolu dio je taktike

Glasno vikanje, udaranje dlanom po stolu i dobacivanje protivniku nisu slučajni.

Sve to može biti dio psihološkog nadmudrivanja.

Nakon osvojenog punta igrači koriste različite uzvike i geste kako bi pokazali samopouzdanje, ali i pokušali izbaciti protivnika iz koncentracije.

Neki na takvu taktiku uopće ne reagiraju, dok druge može poremetiti. Upravo ta kombinacija brzine, računanja, iskustva i psihologije daje šijavici posebnu dinamiku.

Sve više mladih ponovno igra šijavicu

Posebno ih raduje što šijavica više nije rezervirana samo za starije generacije i seoske konobe.

Posljednjih nekoliko godina primjećuju sve više mladih koji uče pravila i pojavljuju se na turnirima.

„Prije nekih desetak godina nije bilo puno mladih koji su igrali šijavicu. Ali u zadnje dvije-tri godine sve ih je više naučilo igrati. To me baš raduje“, poručuju.

Spremni su pomoći svakome tko želi naučiti, a razmišljaju i o organiziranju novog turnira ako se nastavi rast interesa.

Dok ekrani i društvene mreže sve više zauzimaju slobodno vrijeme, šijavica ostaje jedna od onih starih igara kojima za dobru atmosferu nije potrebno gotovo ništa – drveni stol, nekoliko brzih prstiju, dobar protivnik i želja za druženjem.