“Život treba živjeti uvijek svjestan kako ćeš umrijeti” rečenica je koja s tako malo riječi tako dobro opisuje život fra Bazilija Pandžića, svećenika koji proslavlja svoj stoti rođendan. Ovom rečenicom vodio se kroz cijeli život, život u kojemu je ostvario, proživio i preživio toliko toga, što ne bi dovoljno dobro opisali ni najbolji pisci svijeta. Prvih 100 ljeta života kaže nam fra Bazilije brzo mu je proletilo.. i danas se jako dobro osjeća. Nedavno je posjetio i rodne Drinovce.

“U Drinovcima su svi mlađi od mene, ja najstariji..” šaljivo nam je rekao fra Bazilije.

Kao mali nije volio nizati duhan čime se bavila njegova obitelj, no volio je čitati i učiti. Po završetku srednje škole franjevački habet obukao je na Humcu, gdje danas živi. Nastavio je služiti u Mostaru, nakon čega odlazi na daljnje školovanje u Rim. U to vrijeme Hercegovinu su pogodili nemili događaji…

“Tada su ubili i mog strica” kazao je fra Bazilije.

..tragična sudbina pobijenih hercegovačkih franjevaca i strah među narodom koji su u to vrijeme sijali komunistički zločinci, odrazila se i na život fra Bazilija. Od svoje obitelji odvojen je bio desetljećima. Tek jednog dana u posjetu u Rim stigla mu je nećakinja koja ga je željela upoznati.

“To je za mene poseban trenutak. Nakon pune 23 godine, napokon sam vidio nekog od svoje obitelji” sjeća se fra Bazilije.

Po krštenom imenu Stjepan jedno je od četvero djece obitelji Pandžić. Osobito vezan bio je uz svoju majku, kojoj je slao pisma u kojima bi govorio kako je živ i kako je dobro. Cijeli svoj život fra Bazilije je posvetio Bogu, a vrijeme provedeno u Rimu i radu i nauci. Želio je istraživati arhive Osmanskog carstva o povijesti Bosne i Hercegovine i ovih krajeva, no sudbina ga je namijenila za arhivara u Vatikanu i kapelana u bolnici. Imao je puno veza s papama svog vremena u Vatikanu, a ima zasluge u proglašenju pojedinih svetaca, između ostalog svetog Nikole Tavelića.

Fra Bazilije je istaknuo i kako mu je jedna od najtežih životnih situacija bila rastanak s fra Dominikom Mandićem.

U tišini samostanskih prostorija fra Bazilije je molio i učio. Završio je dva doktorata, crkvenu povijest i islamistiku. Iako danas, kaže, ponešto je zaboravio, govori čak 12 jezika, a nekad je napamet znao i dijelove iz Kurana.

Fra Bazilije je autor brojnih knjiga i članaka iz područja povijesti i duhovnosti. Sada živi i piše nove stranice svojih Ljetopisa u franjevačkom samostanu na Humcu. Također i informatički je pismen, pa sa svojim prijateljima i 13 godina mlađim bratom komunicira preko Skype-a. Kaže fra Bazilije lijepo mu je biti opet u svojoj Hercegovini. Vrijeme provodi uglavnom sa svojom subraćom

Povodom proslave stotog rođendana, između ostalog fra Baziliju u čast izrađena je i poštanska markica s njegovim likom.

Zauvijek će ostati trag ovog velikog čovjeka. Na sve poteškoće koje su mu životne okolnosti pružale, fra Bazilije je odgovarao vjerom u Boga, učenjem i radom, u vlastitoj tišini i skromnosti.

Naša TV