Dugogodišnja je tradicija u  bosanskohercegovačkom području da se za blagdan svetog Ante Padovanskoga pobožni katolički puk priprema za proslavu ovoga blagdana. Sveti Anto, ili kako ga zbog popularnosti širom svijeta zovu Svetac cijeloga svijeta, poznat je kao onaj koji brzo i učinkovito “udovoljava”iskrenim molitvama i zavjetima svojih štovatelja te od Boga moli velike milosti i ozdravljenja.

Trinaest utoraka svetog Ante zasigurno je jedna od  bližih pobožnosti. Ona uz svoje daleke početke još uvijek živi kod vjernika u ovim krajevima. Mnogi vjernici ne mogu zamisliti duhovnu pripremu za blagdan sv. Ante bez ovoga oblika pučke pobožnosti.

Kako je nastala pobožnost “trinaest utoraka”?

Na samom početku možemo postaviti pitanje: zašto baš utorak? U Glasniku sv. Ante iz 1917. godine piše da je na prvi utorak nakon smrti tijelo sv. Ante preneseno u Padovu gdje se i danas nalazi. Nadalje u Glasniku piše: “Toga utorka – 18. VI. 1231. – ozdravili su bez iznimke svi bolesnici, koji su ležali oko groba svečeva i njegovu pomoć zazivali. Od tada utorak postade Padovancima sveti dan, a iz Padove raširilo se ovo štovanje po svemu svijetu.”

Od štovanja sv. Ante utorkom počela se u 17. stoljeću razvijati nova pobožnost koja je trajala devet utoraka prije proslave Svečeva blagdana. Tu vrstu devetnice započela je jedna pobožna žena u Bologni koja nije mogla ostati trudna iako je dvadeset dvije godine bila u braku. Utekla se sv. Anti i molila ga za pomoć, a on joj se obratio u snu i dao joj savjet. Tijekom devet utoraka odlazila je u obližnju crkvu sv. Franje, primala sakramente i molila se pred slikom sv. Ante. Nakon ustrajnosti u ovoj pobožnosti žena je uspjela začeti i roditi dijete.

Zbog raznih praznovjerja suvremenoga svijeta mnogi broj trinaest smatraju nesretnim brojem, pa tako npr. postoji “petak trinaesti”. No, za štovatelje sv. Ante taj broj ima lijepo i simboličko značenje. Poznato je da je Padovanac preminuo 13. dana u mjesecu lipnju pa su stoga pobožni štovatelji broj utoraka za štovanje povećali s devet na trinaest. Razlog je isti i za krunicu sv. Ante koja sadrži trinaest puta Oče naš, Zdravo Marijo i Slava Ocu. Tako za štovatelje sv. Ante broj trinaest postaje simbol primanja različitih milosti, a ne broj koji bi nekome donio kakvu nesreću, piše Svjetlo riječi.

Kako se moli pobožnost?

Za ovu pobožnost ne postoje stroga pravila kojih se treba pridržavati – postoji jedno osnovno, a to je da traje trinaest utoraka u nizu. Redovito je to u praksi trinaest utoraka prije blagdana sv. Ante (13. lipnja), ali se može moliti i u ostale utorke u godini. Štovatelj, kako piše fra Leon u Glasniku sv. Ante davne 1906. godine, ne mora moliti prema nekim knjižicama, nego što ga osobna vjera ponuka, bilo to pred oltarom Gospodnjim, bilo u obiteljskoj kući pred slikom sv. Ante.

Kao i za sve katoličke pobožnosti predlaže se sudjelovanje na sv. misnom slavlju i sv. ispovijedi. Osim sakramenata, za ovu pobožnost redovito se vežu djela pokore i dobrih djela. Zato često čujemo: “postim utorke sv. Anti”.