Zbog manjka radnika ove će godine brojne tvrtke u Bosni i Hercegovini prvi put u svojoj povijesti na kolektivni godišnji odmor. – Radim u istoj tvrtki već 28 godina i ove ćemo godine prvi put na kolektivni ljetni godišnji odmor. Premalo nas je i bilo je nemoguće organizirati proizvodnju u uvjetima da je dio radnika na odmoru. Ovo je takvo olakšanje, i fizičko i psihičko. Ranije bismo se iscrpljivali radeći za kolege koji su na odmoru, tako da ću se ove godine prvi put uistinu odmoriti – priča za Večernji list BiH jedan radnik zaposlen u proizvodnoj tvrtki. Ovakvih je primjera u Bosni i Hercegovini sve više. Kolektivni odmor prakticiraju tvrtke čije poslovanje dopušta ovakav vid korištenje godišnjih odmora. A što kaže zakon u BiH?

Razlike u entitetima

Iako su entitetski zakoni o radu uglavnom usklađeni, još uvijek postoje određene razlike u pravima ovisno o tome radi li netko na području Federacije BiH ili Republike Srpske. Kada je riječ o godišnjem odmoru, donedavno su radnici iz Federacije BiH imali za svaku kalendarsku godinu pravo na plaćeni godišnji odmor dva dana kraći od svojih kolega u Republici Srpskoj. Posljednjom izmjenom Zakona o radu FBiH i radnicima u ovom entitetu za svaku kalendarsku godinu rada pripada najmanje 20 radnih dana godišnjeg odmora. Međutim, još uvijek su ostale razlike u načinu njegova korištenja.

Zakon o radu FBiH propisuje da se zaposlenik ne može odreći prava na godišnji odmor. Zaposleniku se ne može uskratiti pravo na godišnji odmor niti mu se može izvršiti isplata naknade umjesto korištenja godišnjeg odmora, stoji u zakonu. Kako se navodi, u FBiH radnik godišnji odmor može koristiti u dva dijela. Ako zaposlenik koristi godišnji odmor u dijelovima, prvi dio koristi bez prekida u trajanju od najmanje 12 radnih dana tijekom kalendarske godine, a drugi dio najkasnije do 30. lipnja iduće godine. Zaposlenik ima pravo koristiti jedan dan godišnjeg odmora kad on to želi, uz obvezu da o tome obavijesti poslodavca najmanje tri dana prije njegova korištenja.

Kada je pak riječ o zakonu koji je na snazi u RS-u, radnik, u pravilu, koristi godišnji odmor u jednom dijelu, odnosno bez prekida. Zakon daje mogućnost i da se godišnji odmor koristi u više dijelova, ali u tom slučaju radnik treba podnijeti zahtjev poslodavcu koji zatim odlučuje hoće li dati suglasnost na njega. Ako radnik koristi godišnji odmor u dijelovima, prvi dio koristi najmanje u trajanju od dva radna tjedna tijekom kalendarske godine, a drugi dio najkasnije do 30. lipnja sljedeće kalendarske godine. Također, radnik koji nije u cijelosti iskoristio godišnji odmor u tekućoj kalendarskoj godini zbog odsutnosti s rada s naknadom ima pravo preostali dio godišnjeg odmora iskoristiti najkasnije do 30. lipnja sljedeće godine.

Fizička i psihička zaštita radnika

Novi Zakon o radu u FBiH donosi važne promjene koje bi mogle utjecati na tisuće radnika – od korištenja godišnjeg odmora u više navrata, plaćene stanke i naknada za topli obrok i prijevoz do strožih kazni za poslodavce i preciznijih pravila za rad nedjeljom i praznicima. I dok Ministarstvo rada poručuje da će novi zakon “unaprijediti osnovna prava”, a kazne za poslodavce pooštriti, postavlja se pitanje hoće li stvarne promjene ostati mrtvo slovo na papiru ili ćemo konačno dobiti radno zakonodavstvo koje štiti radnika, a ne samo bilancu tvrtke.

Radnici, ali i poslodavci, nezadovoljni su postojećim Zakonom o radu u FBiH, posebno kada je u pitanju korištenje godišnjeg odmora, zatim stanke koja se ne uračunava u radne sate, popunjavanje šihterica, ali i nepostojanje u zakonu prava na topli obrok, prijevoz i regres. Iz Ministarstva rada i socijalne politike FBiH kažu da je, uzimajući u obzir postojeću praksu koja je uputila na potrebu za fleksibilnijim zakonskim uređenjem korištenja godišnjeg odmora, tendencija da se novim Zakonom o radu adekvatnije regulira konkretno pitanje. Radnim tekstom Zakona o radu predviđeno je uvođenje mogućnosti korištenja godišnjeg odmora u više od dva dijela. Međutim, imajući u vidu da pravo na godišnji odmor predstavlja svojevrsnu mjeru zaštite fizičkog i psihičkog zdravlja radnika, kao i potrebu za usklađivanjem s MOR-ovom Konvencijom o plaćenom dopustu, nužno je propisati obvezno neprekidno trajanje prvog dijela godišnjeg odmora u trajanju od najmanje dva tjedna kako bi se osiguralo postizanje svrhe toga, ističu iz Ministarstva.

Naglašavaju da su u tom pogledu planirane izmjene važećeg zakonskog rješenja koje bi obuhvaćale ukidanje ograničenja korištenja godišnjeg odmora isključivo u dva dijela. Već bi radnik, u dogovoru s poslodavcem, preostale dane mogao koristiti u više navrata, shodno svojim potrebama, čime bi se značajno doprinijelo postizanju boljeg balansa između privatnog i poslovnog života. Uoči sezone godišnjih odmora, aktualno je pitanje mora li radnik biti dostupan poslodavcu telefonom, e-mailom ili na bilo koji drugi način. Radnik se ugovorom o radu u osnovi obvezuje da će određeni broj sati tjedno, uz plaćanje poslodavca, biti na raspolaganju i obavljati poslove prema uputama i pod nadzorom poslodavca. Iako su zakonom propisani obvezni dnevni i tjedni odmori, godišnji odmor je praktički jedini način na koji radnik može osigurati dulji neprekidni odmor i regeneraciju.

S obzirom na prirodu samog odmora i zakonske odredbe, radnik za vrijeme godišnjeg odmora nije uključen u proces rada poslodavca, ne obavlja poslove i obveze radnog odnosa te nije pod kontrolom ili uputama poslodavca. Stoga poslodavac nema pravo kontaktirati radnika na bilo koji način tijekom trajanja godišnjeg odmora niti je radnik dužan odgovarati na pozive ili poruke vezane uz obavljanje poslova.