Nema plotice, nema gere, ali u čapljinskim rijekama ima soma, zaključak je koji se nameće nakon što se jedan od ribiča na čapljinskoj Veletržnici u Tasovčićima, pohvalio ulovljenim somom!
Još prije desetljeće, dva, som se smatrao ribom mirnih ravničarskih rijeka – Save i Dunava, međutim vremena se očito mijenjaju i u vodi.
Od ribiča koji se predstavio kao Sula doznaje se da je brkata neman, ulovljena u Trebižatu, točnije kako reče ”ispod Krešića mlinice u Strugama”. Riječ je o dijelu rijeke u blizini njezinog ušća uz Neretvu.
Naravno, dok je ponosi ribič pozirao oko soma povela se rasprava među prisutnim prodavačima ribe. Mile Krvavac jedan od uzgajivača i prodavača ribe, naglašava da som u čapljinskim rijekama više nije iznenađenje.
”Ima ga u Neretvi sve do Čapljine, primjerci ulovljeni u Krupi (rijeka kojom voda iz Hutova blata otječe u Neretvu op. a.), težili su i do petnaestak kilograma. Vjerojatno je i ovaj stigao iz Krupe, pa zašao kroz Neretvu u Trebižat“, pojašnjava u riblje tajne upućeni Mile.
Od prodavača ribe Radiopostaja Čapljina doznaje da se u Neretvi lovi čak i lubin, doskora tipično morska riba.
Josip Vekić, voditelj Službe zaštite u Parku prirode Hutovo blato, konstatira da su pored soma, još neki predatori stigli ”na Neretvu”.
”Som je u Hutovom blatu primijećen od prilike prije pet, šest godina, još nema kapitalaca. Koliko znam najveći ulovljeni primjerak težio je 14 kilograma. On je predator pa stradaju podustva i plotica kojima se hrani, ne samo som nego još i štuka, te širokousni pastrnski grgeč, kojeg ribolovci zovu bass. To su također grabljivice koje se lako prilagođavaju i brzo šire“, ističe Vekić.
”Priroda se pobrinula za štuku, koja kada nema hrane pređe na kanibalizam, lovi najprije sitnije, a zatim i krupnije primjerke svoje vrste. Grgeč je relativna novina na ovom području ribičima je drag, ne samo zbog mesa, nego i zbog zanimljivog lova, dok zoolozi o njemu baš i nemaju lijepo mišljenje. Nekad u prošlom stoljeću, pušten je u Bačinska jezera, odakle se naselio u Kuti i Mali Neretvu, a onda uzvodno stigao do Čapljine“, kaže Veki.:
”Ljeti kada je topla voda na oči mu se nauče mrena, pa otežano lovi. Međutim, taj ne bira. Ima velika usta u tom razdoblju lovi na vibracije sve od riba, žaba, vodenih, pa čak i otrovnih zmija”, dodaje.
Uglavnom, zbog jednog soma koji samo za ribiče nije iznenađenje u Neretvi, otkrivena su još dva predatora, koja su prijetnja autohtonim ribljim vrstama.
U Hutovom blatu već duže vremena imaju problema sa sunčanicom, a sad su se odomaćila još tri predatora. Jasno zbog invazije alohtonih vrsta autohtonima se ne piše dobro.
Krivci nisu samo klimatske promjene i prodor slane vode uz Neretvu, nego i ljudi, koji u želji za poribljavanjem nedovoljno upućeni prenose alohtone vrste, koje onda prave dar-mar na autohtonom ribljem fondu.