Od kada znam za sebe, sport, posebno košarka je nešto bez čega nisam jednostavno mogao, započeo je Luka svoju priču koja je krenula u rodnom Sinju.

Razvojem njegove karijere došlo je do potrebe za promjenom sredine, a dilema je bila između Splita i Zagreba.

S ćaćom sam otputovao u Zagreb na razgovor s tadašnjim čelnicima Cibone. Tamo su imali plan mog razvoja, a smještaj je trebao biti Cibonin internat. Međutim, kada smo se iz Zagreba vratili kući, na vratima me dočekala uplakana majka i toga puta majčine suze su presudile da izaberem blizinu rodnog grada i KK Split, ispiričao je Luka.

U Splitu je proveo razdoblje od svoje 14. do 20. godine. Kroz to vrijeme igrao je u mlađim uzrastima nacionalne selekcije U-16 i U-20, a sa splitskom sveučilišnom momčadi bio je sveučilišni prvak Europe 2013. godine te završio u najboljoj petorci prvenstva.

Karijera ga je poslije vodila u Solin, mostarski Zrinjski, KK Ribola Kaštela, no završila se kada se odlučio za svećenički poziv, a prvi korak prema tome bio je u Lukinoj 24. godini.

Susret sa živim Bogom doživio sam u svojoj u 24. godini. Bilo je to na susretu molitvene zajednice Dobri Pastir u Kaštelima, kada me potpuno iznenada, neočekivano, Duh Sveti prožeo i zahvatio. To je bio neopisiv, čudesan, nadnaravan i preradostan trenutak od kojega u mom životu ništa više nije isto. No, što se tiče odaziva svećeničkom pozivu, za mene je ključan bio susret s don Josipom Radićem, utemeljiteljem duhovne obitelji Omnia Deo čiji sam danas član. Susret se zbio ni manje ni više nego pod slikom Čudotvorne Gospe Sinjske u Sinju, ispričao je, prenosi Bitno.net.

Pitao sam ga tada: “Don Josipe, možete li mi pomoći svojim savjetom? U meni je ogromna privlačnost prema svećeničkom pozivu, ali i privlačnost prema djevojkama i zasnivanju braka, što učiniti?” Kazao mi je puno toga, ohrabrio i rekao mi da se zavjetujem Gospi Sinjskoj da mi pomogne prepoznati i izvršiti volju Božju u mom životu. Nakon toga zavjeta koji sam napravio podno Gospine slike, Bog je još intenzivnije ušao u moj život. Nisam se mogao ne odazvati žaru Božje ljubavi koja je tinjala u mom srcu i uporno me poticala da krenem putem svećeničkog poziva, prisjetio se Luka.

Potaknut savjetima don Josipa učvrstio je svoju odluku za svećeničkim pozivom te je kao bogoslov Riječke nadbiskupije proveo pet godina na Filozofsko-teološkom Institutu Družbe Isusove u Zagrebu.

Poslije boravka u Zagrebu vratio se u Riječku nadbiskupiji gdje je prvo zaređen za đakona provevši đakonsku službu kao osobni tajnik nadbiskupa Ivana Devčića, a 26. lipnja ove godine zaređen je za svećenika.

Nadbiskup koadjutor Mate Uzinić nedavno je Luku postavio za Vicerektora Riječke bogoslovije i rasporedio na službu župnog vikara Župe sv. Romualda i Svih Svetih na Kozali u Rijeci, a baš je to mjesto zanimljiva poveznica između njegove košarkaške karijere i svećeničkog poziva.

Upravo ta Kozala je zanimljiva poveznica mene kao košarkaša i sada svećenika. Zanimljivo je da se košarkaški susret koji sam igrao na dan kada sam u srcu donio odluku da ću krenuti za svećenika dogodio na gostovanju u Rijeci, i to na riječkoj Kozali. A evo, Božjom providnošću moja prva svećenička služba bit će također u Rijeci i to gdje drugo negoli na riječkoj Kozali. Ispada da na dan kada sam se zavjetovao Gospi Sinjskoj da me vodi putem volje Božje, da me je baš taj dan dovela na mjesto volje Božje za moj život. Mislim da ovdje svaka slučajnost nije slučajna, zaključio je Luka.