Jedan od zapaženijih govora na VIII. zasjedanju Hrvatskog narodnog sabora imao je dosadašnji predsjednik Glavnog vijeća HNS-a Božo Ljubić, a posebno je odjeknula njegova oštra poruka oko suočavanja problema s kupovinom diploma.
Nakon što je podnio izvješće o radu Glavnog vijeća Božo Ljubić iznio je viđenje moguće i nemoguće BiH, govorio o mogućim katastrofalnim posljedicama kupovine diploma, o tome kako vrednovati rad političara, te predložio formiranje Savjeta Hrvatskog Narodnog Sabora, kojeg uz istaknute političare činili i ljudi iz kulturne, znanstvene i duhovne sfere, piše HMS.

Samo Bosna i Hercegovina kao država tri ravnopravna konstitutivna naroda ima smisla i ima budućnost. Država u kojoj će Ustav i zakoni (posebice Izborni zakon), omogućiti svakom od tri konstitutivna naroda da preko svojih legitimno izabranih političkih predstavnika su odlučuju o pitanjima zajedničkog državnog interesa i da autonomno odlučuju o pitanjima vlastitog nacionalnog interesa, bez da itko drugi osim pripadnika i predstavnika tog naroda određuje što su to nacionalni interesi.

Ovo je moja dobronamjerna poruka koju primarno upućujem legitimnim predstavnicima druga dva naroda ali i nadležnim predstavnicima međunarodne zajednice.

Nužne izmjene Izbornog zakona i Ustava
Krajnje je vrijeme da pristupimo nužnim izmjenama Izborenog zakona a nakon toga i Ustava. Ovom prilikom ne želim ulaziti u modalitete ovih promjena. Hrvatski prijedlozi su jasno definirani u dokumentima Hrvatskog narodnog sabora a koga to interesira upućujem u prvom redu na Deklaraciju 6. Zasjedanja 2014., te Deklaraciju koja je predložena za aktualno 8. Zasjedanje HNS-a BiH. Dodatno bih preporučio i rezolucije Europskog parlamenta iz veljače 2014. i 2017. koja “poziva sve političke vođe da rade na uvođenju nužnih promjena, uključujući reformu izbornog prava, uzimajući pritom u obzir načela iznesena u ranijim rezolucijama, kao što su načela federalizma, decentralizacije i legitimnog zastupanja”, istaknuo je Ljubić u govoru.

Evo što sadrži 7 točaka Deklaracije Hrvatskog Narodnog Sabora BiH

Također sve kojih se to tiče upućujem na mjerodavne odluke Ustavnog suda B i H, koje govore o konstitutivnosti naroda “kao natrokovljujućem načelu Ustava BiH kojoj se moraju povinovati svi ustavi i zakoni u BiH“ te da konstitutivnost naroda podrazumijeva promjene Izbornog zakona koje moraju osigurati legitimno i proporcionalno predstavljanje konstitutivnih naroda “na svim administrativno-političkim razinama”. To mora biti prvi korak da bi onda u drugom koraku legitimni predstavnici tri konstitutivna naroda dogovorili korjenite promjene Ustava, koja će poziciju tri konstitutivna naroda standardizirati na jednak i pravedan način kako glede administrativno teritorijalne organizacije zemlje tako i glede institucionalnih prava. Promjene koje će državu učiniti racionalnijom i upravljivom.

Hrvati tri puta spasili BiH
Mi Hrvati smo kroz čitav milenij pokazali privrženost zemlji Bosni i Hercegovini i bez ikakve patetike kažemo da je ona naša domovina i naš zavičaj. To smo svjedočili i zadnjih skoro 30 godina kada se na ovim prostorima raspadala stara državna struktura i stvarale nove.

Bez potpore Hrvata, BiH ne bi bila nezavisna država.

Hrvati u BiH su tri puta spasili BiH. Prvi put na referendumu glasujući za njezinu neovisnost, drugi put organizirajući i prvi stajući u njezinu obranu kada su je drugi napadali ili je nisu bili spremni braniti, i treći put kada su združenim snagama HVO-a i HV-a stvoreni uvjeti za zaključenje Daytonskog sporazuma. Sve smo činili da i državu na isti način možemo smatrati svojom. S istim ciljem su naši legitimni politički predstavnici potpisali i Washingtonski i Daytonski mirovni sporazum. Bez obzira koliko nesavršeni ovi sporazumi su i Hrvatima, kao relativno malobrojnijem od tri konstitutivna naroda, jamčili solidne instrumente zaštite nacionalnih i individualnih građanskih prava. To je tako bilo sve do nametnutih amandmana na ustave entiteta 2002 od strane visokog predstavnika Petritscha, te iz njih nametnutih zakona.

Ovakva BiH za Hrvate neprihvatljiva
Stoga je trenutno ustavno, institucionalno i političko stanje u potpunosti neprihvatljivo za Hrvate u BiH.

U svim dokumentima Hrvatskog narodnog sabora(uključujući i prijedlog Deklaracije ovog zasjedanja), legitimni politički predstavnici hrvatskog naroda jasno, čvrsto i nedvosmisleno izražavamo naše opredjeljenje za:

–cjelovitu, stabilnu i prosperitetnu BiH kao optimalan okvir za ostvarivanje hrvatskih nacionalnih interesa i ciljeva u BiH

-ostvarivanje pune pravne i stvarne konstitutivnosti Hrvata u BiH i njihove jednakopravnosti s Bošnjacima i Srbima

Svjesni činjenice kako u BiH postoje i sasvim drugačiji pogledi o njenoj budućnosti, upozoravamo na opasnost i pogubnost politika za funkcionalnost pa i samu održivost, politika koje negiraju ustavna načela konstitutivnosti i međusobne jednakopravnosti konstitutivnih naroda, te relativiziraju i negiraju neovisnost i cjelovitost BiH.

Završeno 8. zasjedanje Hrvatskog narodnog sabora BiH, Čović ponovno izabran

Obrana prava naroda strateški prioritet HNS-a BiH
Hrvatski narod u BiH je doveden do točke kada strateški prioritet treba biti obrana prava Hrvatskog naroda na Bosnu i Hercegovinu. Ovdje je naglasak na Narodu. Narodi, Bošnjaci, Hrvati i Srbi su stvorili i oblikovali Bosnu i Hercegovinu (što piše i u samoj preambuli Ustava iz Daytona) a ne “Bosna” njih ( kako neki vođeni svojim veliko nacionalnim opsesijama pokušavaju nametnuti).

Ustavni sud BiH u Odluci po predmetu Ljubić u točki 49. Navodi: “Ustavni sud ponovo podsjeća na opće načelo demokracije da vlast u državi proistječe iz naroda i pripada narodu. Iz Ustava Bosne i Hercegovine slijedi da je Ustav Bosne i Hercegovine kao narod označio konstitutivne narode koji zajedno s Ostalima i građanima Bosne i Hercegovine čine zajednicu državljana koja jednakopravno ostvaruje vlast putem svojih predstavnika, a pravo na demokratsko odlučivanje ostvaruje se legitimnim političkim predstavljanjem koje mora biti utemeljeno na demokratskom izboru te zajednice državljana koju predstavlja i čije interese zastupa.”

Jasno je da država Bosna i Hercegovina danas nije takva država i stoga kao takva je za nas Hrvate neprihvatljiva. Ali ne odustajemo od nje. Nećemo je nikome prepustiti i nećemo je napustiti!

“Malo nas je al nas ima!” Mi Hrvati pjevamo kad slavimo velike pobjede. Koga mi tada slavimo?

Slavimo one najbolje među nama koji su se, uspjeli izdići iznad standarda države i društva ali pokazuju nam što bismo sve mogli postići ako iskoristimo svoj narodni potencijal.

Zato, za razliku od poruka koje smo upućivali upućujemo drugima kako u BiH tako i izvan nje, ovu poruku prvo mi sabornici a onda svi ostali pripadnici Hrvatskog naroda moramo sebi osvijestiti.

O korupciji u obrazovanju i političarima
Ovdje ću se osvrnuti samo na dvije sfere našeg društvenog života, prvo je obrazovanje a drugo politika. Obrazovanje?

Kad sam nakon završetka gimnazije na Širokom Brijegu 1968., odlučio studirati medicinu, raspitivao sam se koji je najbolji medicinski fakultet u Jugoslaviji. Rekli su zagrebački ali je rekoše i najteži. Išao sam studirati u Zagreb. Nisam tražio najbliži i najlakši. Ne samo ja već većina studenata moje generacije različitih struka.

Zapitajmo se gdje nam je obrazovanje danas?

Izborili smo se politički da je pod ingerencijom županija. Što je s kvalitetom?

Svako malo čitamo i slušamo iz medija o stjecanju diploma srednje škole samo nakon nekoliko tjedana “prekvalifikacije”. Neki dan pročitah da u jednom našem gradu srednje veličine ima 5-6 fakulteta što ekonomske što pravne struke.

Na stranu sada kazneno-pravna dimenzija ovoga problema. Što je s etičkom dimenzijom? Da li se oni koji prodaju diplomu medicinske struke npr., bez adekvatne edukacije, zapitao kako na taj način potencijalno ugrožava zdravlje i život nepoznatog broja ljudi, uključujući možda i svoj vlastiti. Slično je i s mnogim drugim strukama. Što je pak s našim budućim generacijama?

Slaven Raguž: Govorimo o jednakosti s drugima, a nismo između sebe jednaki

Netko tko je kupio diplomu srednje škole, ako je dovoljno ambiciozan i uporan, na sličan način može doći i do visoko školske, a zatim akademskih titula i stupnjeva pa do edukatora naših budućih generacija. Nakon ovoga ovaj “circulus vitiosus” (začarani krug) više nema kraja. Konačni rezultat će biti pretvaranje naših potomaka u pomoćnu radnu snagu budućih vladara svijeta u sferi znanosti, tehnologije biznisa i politike. Želimo li to budućim naraštajima našega naroda? Sigurno ne!

Zato danas i odmah treba stati na kraj korupciji u obrazovanju jer to zavisi od nas.

Politika?
O politici bih najviše mogao govoriti. Međutim kako o nama drugi govore, te kako nas i ogovaraju, dosta toga je rečeno. Ima li istine u tome, svako od nas to sam za sebe može odgovoriti. Međutim, bez obzira na percepciju ili introspekciju.

Ono što je vidljivo i mjerljivo su rezultati rada. Ako netko na izabranoj dužnosti nije imao potrebe da se o bilo čemu očituje za 4 godine mandata, ne bi se trebao kandidirati ili ga ne bi trebalo birati. Ako netko u izvršnoj vlasti nije doveo do kraja niti dio projekata koji je planirao ili obećao, ne bi ga trebalo ponovno imenovati.

Kakav je odnos prema Hrvatskom narodnom saboru BiH je pitanje koje se izravno tiče nas koji ovdje sjedimo? Što je nama Hrvatski narodni sabor?

Je li i za nas, nakon što zasjednemo u zastupničke i ministarske fotelje, HNS samo još jedna u nizu nevladinih organizacija ili alibi organizacija koja narodu treba poslati poruku “zajedništva”?

Ako je, pak, za nas Hrvatski narodni sabor krovno predstavničko i političko tijelo Hrvatskog naroda u BiH, onda se prema svojoj ulozi u radu HNS-a i prema i institucijama HNS-a trebamo na takav način i odnositi. Onda ne bi smjelo doći u pitanje financiranje institucija i projekata Glavnog vijeća i Predsjedništva. Onda bi preporuke ovih institucija trebale biti provođene od svih, posebice onih koji su zahvaljujući politici pa i poruci koju HNS kao projekt šalje našim biračima, dobili pozicije u zakonodavnoj i izvršnoj vlasti.

Ljubićevi prijedlozi
Da zaključim, nakon skoro osmogodišnjeg iskustva u Predsjedništvu i Glavnom vijeću HNS-a, što bih mogao predložiti?

Svjedoci smo da HNS danas okuplja preko 90% izborne volje i političkog legitimiteta hrvatskog naroda u BiH. To je dobro, ali to i obvezuje. Želio bih da HNS, bude maksimalno uključiv i otvoren i za one Hrvate koji nisu uključeni u rad političkih stranaka. Zato je neophodno aktivirati i institucionalizirati Savjet HNS-a, gdje bi pored predstavnika iz političke sfere mogli svoj doprinos dati i pripadnici znanstvene kulturne i duhovne sfere. Na taj način, bi pored novog kvaliteta, imali i dodatni kredibilitet zastupanja većine hrvatskog naroda u BiH.

Potrebno je pristupiti organizaciji i aktivaciji nevladinog sektora koji promišlja društvena i politička pitanja relevantna za ukupan razvoj hrvatskog političkog bića.

Aktivnije poraditi na utemeljenju medija i podršci i korištenju postojećih, kako bi osim nekoliko portala imali i druge kanale za komuniciranje naših stajališta kako hrvatskoj tako i široj javnosti.

Aktivnije se posvetiti komuniciranju naših stajališta na međunarodnom planu. Moje iskustvo rada u Hrvatskom saboru, osvjedočilo me da ne samo obični ljudi već i pripadnici medijske i političke sfere u Republici Hrvatskoj, ne znaju ništa, vrlo malo ili sasvim pogrešno o Hrvatima u BiH odnosno općenito o Bosni i Hercegovini koju je Hrvatska vlada identificirala kao “programsku državu”. Kako je tek s ostalim zemljama Europe ili za nas bitnih zemalja svijeta?

To je posebice sada bitno nakon što smo skoro potpuno deprivirani od međunarodnog predstavljanja, uzurpacijom pozicije Hrvatskog člana Predsjedništva i smjenom svih hrvatskih veleposlanika.

Na kraju želim se zahvaliti svim kolegama u Glavnom Vijeću i Predsjedništvu i svima Vama na suradnji. Nadam se da ćemo izabrati najbolje od nas da vode institucije Hrvatskog narodnog sabora sljedeće 4 godine te da u ove institucije unesu nove motive, ideje i energiju, kazao je na kraju Ljubić.