Učitavanje komentara…
Popularno
Promo
Učitavanje komentara…
U utorak, 16. travnja 2019. godine, u srednjim školama Zapadnohercegovačke županije održat će se štrajk upozorenja, i to treći sat u obje smjene. Ovaj štrajk ponajviše je reakcija na maćehinski odnos Ministarstva obrazovanja, znanosti, kulture i športa ZHŽ i resorne ministrice prema obrazovnom sustavu i kolegama u školama, što je vidljivo i iz razloga koji su nas ponukali na ovaj korak, a gotovo da se ne mijenjaju već dulje vrijeme.
Iako su razlozi za štrajk već poznati javnosti, ponovit ćemo ih i u ovom obraćanju:
U situacijama kada uporno tražimo reakciju, resorno ministarstvo ima običaj zatražiti mišljenje Sindikata i stručnih aktiva pa je tako 15. lipnja 2018. godine školama upućen dopis kojim se traže prijedlozi za budući pravilnik o normama. Sindikat je prikupio prijedloge stručnih aktiva i 25. lipnja odaslao Ministarstvu tražene materijale, ali do danas, skoro godinu dana kasnije, spomenuti pravilnik nije ugledao svjetlo dana.
Na takvu praksu navikli smo i prilikom izrade Zakona o odgoju i obrazovanju u srednjim školama, Pravilnika o načinu praćenja i ocjenjivanja učenika, školskih statuta i tako dalje. Ministrica i njezin tim za izradu zakona, pravilnika i drugih popratnih akata unaprijed ima viziju kako će navedeni dokumenti izgledati, a mišljenje zbornica nikada im nije bilo relevantno. To se najbolje vidi u praksi prilikom primjene Zakona o odgoju i obrazovanju te Pravilnika o načinu praćenja i ocjenjivanja učenika. Navest ćemo samo nekoliko primjera: dopunsku i dodatnu nastavu gotovo je nemoguće održavati u školama koje dijele istu zgradu, a učenici zbog nedolaska ne snose nikakve posljedice; nije se spriječio nenormalno visok broj izostanaka jer Ministarstvo taj članak tumači tako da odgovornost prebacuje na predmetne nastavnike; članak iz Pravilnika koji učeniku omogućava prolaz na kraju školske godine čak i ako ima tri negativne ocjene, suvišno je komentirati. I Zakon i Pravilnik puni su manjkavosti na koje upozoravamo, a od ministrice na (rijetkim) sastancima dobivamo samo obećanja da će se krivo sročeni članci promijeniti. Oni ne da nisu promijenjeni, nego svjedočimo sustavnom pogodovanju, prešućivanju i sličnim radnjama. Ako je to smisao odgoja i obrazovanja u našoj županiji, onda je sve u redu.
Što se tiče Pravilnika o napredovanju djelatnika, ministrica ima vrlo jasan, javno izrečen stav pa ćemo ga parafrazirati – dok je ona na čelu Ministarstva, taj pravilnik neće biti izrađen jer su njoj svi isti i ne želi da se ljudi svađaju. Ova izjava uopće nije smiješna, a koliko je neprimjerena, neka prosudi širi auditorij. Međutim, zato ministrica nema ništa protiv nakaradnog izbora vanjskih suradnika Zavoda za odgoj i obrazovanje. Godinama tražimo, molimo da se formira Zavod jer mi koji ulazimo u učionice svjesni smo nužnosti promjena u obrazovnim standardima, potrebna nam je kvalitetna, stručna podrška, a dobili smo – što? Zavod je školama dostavio „informaciju“ (ne, nije raspisan natječaj) o potrebi za suradnicima, a uvjeti su (molimo, pažljivo čitajte): tri (!) godine iskustva rada u nastavi, poznavanje jednog stranog jezika i osnovna informatička pismenost. Pametnome dosta. Naravno, Sindikat je odmah reagirao prema Ministarstvu i Zavodu, ali konkretan odgovor nikada nismo dobili. Ministrica pere ruke, u smislu da je Zavod samostalan, a u Zavodu su se našli uvrijeđenima. Trudimo se vjerovati kako su kolegice i kolege koje je Zavod angažirao kao stručne suradnike reprezentativni, ali ne mogu se sakriti povratne informacije o odustajanjima zbog nakaradnosti cijeloga postupka, naknadnim pozivima, odabiru po principu „sviđa mi se – ne sviđa mi se“… U Zavodu kažu da će biti raspisan natječaj, i to je dobro. Zašto natječaj nije raspisan odmah po osnivanju Zavoda, s uvjetima na koje nitko ne bi imao prigovora, to nikome nije jasno. Jedino se zna kako je za suradnike organizirana brzinska dvodnevna „obuka“ i oni, evo cijelu tekuću školsku godinu, vrše nadzor u školama. Stručni nadzor.
Tražili smo seminare, radionice, obuku za nastavnike po novim standardima pa si je Zavod, mora se reći, dao truda. Evaluacijski dokumenti, koliko znamo, nikada nisu zatraženi. A i zašto bi kada se forsiraju sadržaji za osnovne škole, s predavačima koji nisu ni znali da će na radionicama sudjelovati i kolege iz srednjih škola. No i to je korisno, s obzirom na stanje prethodnih godina. Međutim, negdje je očito zapelo pa je upravo u tijeku poziv na obuku u organizaciji jedne nakladničke kuće. Je li to novi smjer Zavoda?
O financijskom poslovanju Zavoda na Skupštini ZHŽ zatraženo je izvješće. Je li objavljeno, dano na uvid? Ne. S time da se Zavod opet uvrijedio. Ali u novom vozilu rane brže zacijele.
Uvjeti rada su u većini škola katastrofalni, u nekima opasni po život. O tome također godinama upozoravamo, ali nije prioritet. Valjda nekoga treba ubiti struja ili se treba polomiti više nogu pa će uslijediti reakcija. O nedostatku nastavnih pomagala, računala, nefunkcionalnim i zastarjelim nastavnim programima također već dugo govorimo, ali kako obrazovanje nije prioritet, ne očekujemo neku promjenu. Niti se ministrica time bavi.
Kolektivni ugovor i financijski aspekt koji nas tišti „sakrili“ smo kao posljednju točku u razlozima za štrajk, i to nije slučajno. Nitko ne može osporiti činjenicu kako je plaća u prosvjeti gotovo jednaka danas i daleke 2007. godine, ali nismo željeli da se priča o problemima u obrazovanju svede samo na materijalna potraživanja. Vlada je zaboravila na dvije stvari: kada se od nas tražilo odricanje da se županija financijski rastereti i oporavi, bez velikog smo natezanja pristali na smanjenje plaće (i zato odbijamo priču o povišici, samo ste nam vratili oduzeto), a druga se odnosi na obećanje iz 2017. – tada dogovorno nismo inzistirali na povećanju, nego smo to ostavili za Kolektivni ugovor u 2019. jer „moći će se“. Zaboravili ste? Mi nismo i ustrajat ćemo na ovoj točki, a do kolovoza i isteka KU naše nezadovoljstvo jedino može narasti. Vi ste na potezu.
Često nas se optužuje za nerad i nestručnost (sigurno nas ima i takvih, vjerojatno i više nego se misli, posebno otkako ne postoje pravilnici o prijemu djelatnika, barem ne oni koji bi uzeli u obzir akademski uspjeh, radno iskustvo, mjerljiva postignuća i slične konkretne parametre), dokoni i neupućeni pojedinci spominju slobodna ljeta, zime, vikende, svece i petke, radne dane koji otprilike izgledaju „popiju kavu i kući“. Svjesni smo kako većina roditelja u nama ipak vidi odgajatelje, vrijedne ljude, predane svojoj profesiji, ljude koji u navedenim uvjetima daju svoj maksimum. Naši učenici uspješni su na natjecanjima, upisuju i završavaju cijenjene fakultete i to je jedino vrijedno mjerilo našega (ne)rada. Mi sindikalisti posebno ćemo se naći na udaru, potpuno smo svjesni toga, ali prešućivati afere, privatna ministarstva i druge institucije, škole u kojima se šerifuje, nepotizam, politikantstvo – to nikako i nikada nećemo. Očekujemo bič koji je umislio da je božji – nije prvi put, a neće biti ni posljednji.