Kada je do Agrokluba stigla informacija da je Željko Pavković za 105 dana utovio prasad do 140 kilograma, nije bilo druge nego spakirati opremu i krenuti put Posušja te provjeriti – je li ovo zaista moguće u BiH? Farmer, do sada nepoznat široj javnosti, u Rakitnu je doznajemo dobro znano lice.

“Samo do ‘Šišovića’ (mesna industrija, op.a.) pa lijevo, ne možete promašiti, zelena zgrada, asfalt do nje“, upućuje nas jedan od rijetkih lokalaca kojeg srećemo vozeći se kroz nepregledno zelenilo.

Put je dobar, a na svako malo neka od farmi. Prepoznajemo zgradu mesne industrije, do nje je farma goveda, a na nekoliko desetina metara i svinjogojska farma “Malucanović”. Sve u jednom krugu, ali uredno odvojeno žičanom ogradom.

Pavkovića zatičemo ispred objekta. Iznenađen našom posjetom kaže nije do sada davao intervjue. Tu su mu, dodaje, partneri, zaslužni za uspjeh koji je i nas naveo na ovaj put, pa pomislismo “dvije muhe, jednim udarcem”. A, odmah zatim primjećujemo da muha nigdje zapravo nema, higijena i čistoća na nivou.

“Slobodno pogledajte farmu, ulaziti nažalost ne možete unutra zbog biosigurnosnih mjera“, kaže nam domaćin i pokazuje rukom da pogledamo dva moderno izgrađena objekta.

Kako “Malucanović” od Pavković

Nema oko njih ništa što bi, prosječnom posjetitelju, ukazivalo da su ovdje svinje, izuzev silosa s hranom i groktanja koje dopire kroz izolacijske otvore. Uređen je prostor okolo kao da su ljekarne, a zapravo je u dvije moderno izgrađene i opremljene zgrade smješteno 1.400 tovljenika. Po 700 u svakoj, u odvojenim boksovima.

S aspekta modernih kapital intenzivnih sistema ovo je manja proizvodnja, a u modernom smislu ovo je al pari farma sa svim velikim proizvodnim sistemima kakvi postoje na razini EU. Ispred je kamion i na njemu natpis “Malucanović”, pa odmah proradi novinarska žica – kako Malucanović od Pavković, znajući da većina poljoprivrednika svoje farme uglavnom naziva po svom prezimenu.

“Naše selo se nekada tako zvalo. Bio je jedan Malucan i po njemu je dobilo ime, pa sam odlučio da tako nazovem moju farmu svinja“, otkriva nam Željko koji je na ideju da pokrene tov svinja došao još dok je radio kao vozač kamiona za mesnu industriju “Šišović”.

Tako je 2012. sagradio prvi objekat, a osam godina kasnije i drugi.

“Kako raste i ova mesna industrija, potrebni su sve veći kapaciteti, bojim se da bi uskoro mogla biti i treća farma”, dodaje kroz smijeh.

Uđu s 25, izađu sa 140 kilograma

Prasiće uvozi iz Danske, genetika Danbred (jorkšir x landras x durok), koja se, kako navodi, pokazala kao najbolja.

“Tražio sam odakle nabaviti svinje, igrom slučaja sam upoznao stručnjake koji su boravili ovdje kod našeg proizvođača hrane, tu su govorili o recepturi – kako napraviti što bolji prirast, a smanjiti postotak hrane“, priča Pavković.

S nevjericom je kaže slušao o tehnologiji precizne ishrane, gdje se daje manje hrane, a dobije više mesa. Iako mu je “na prvu” zvučalo nerealno, odlučio je probati i tako je postao svinjogojac s najboljim rezultatima tova u BiH, ali i šire.

“Otprilike su to prasad od 25 kilograma kada ulaze u objekat, tu ostaju oko 105 dana i izlazna kilaža je oko 140 kilograma. To je, dakle, dnevni prirast više od jednog kilograma” potvrđuje nam domaćin informaciju zbog koje smo i mi u nevjerici stigli.

Ranije, kada je započeo tov svinja, kako kaže, nisu mogli dostići dnevni prirast od preko kilograma. Sve je postigao sa danskom genetikom i konceptom precizne ishrane koju su za njegovu farmu pripremili stručnjaci kompanije “Sano”.

Europski rezultati

Upravo su oni – gosti s početka ove priče. Vraćajući se sa znanstvenog skupa u Trebinju (AgroRes 2024) na kojem su prezentirali početne rezultate s farme, svratili su kod Željka na farmu. Bila je ovo i nama prilika da upoznamo Sano eksperta za svinjogojstvo na području jugoistočne Europe, Damira Rimca, koji u startu kaže kako odgovorno tvrdi da je ovo jedna od najmodernijih farmi u BiH, a koja može i po rezultatima parirati onima u regiji pa i Europi.

Koncept precizne ishrane, pojašnjava, relativno je jednostavna tehnologija, gdje se prije odabere receptura uzimaju uzorci krmiva koji se koriste na farmi, napravi se dubinska analiza na njihov aminokiselinski sastav uz pomoć AminoNIR tehnologije, nakon toga se pravi receptura i pripremi “custom made premix”, koji u biti svojim sastavom odgovara samo za ovu farmu, niti za jednu drugu.

“Radi se o konceptu i tehnologiji gdje se povećava udio sintetičkih aminokiselina, a smanjuje udio skupih sirovinskih komponenti u recepturi kao što su sojina sačma ili punomasne soje, jer je općepoznata činjenica da svinje za svoj rast i razvoj ne trebaju protein, nego aminokiseline”, navodi nam Rimac.

Razmotrili su konvencionalni tov sa primjenom koncepta precizne ishrane, odnosno Amino profi plus koncepta na početku ogleda i rezultati na ovoj farmi su više nego dobri:

• konverzija je smanjena za 7 posto,
• prirast povećan  za 21 posto,
• tov skraćen za 3 sedmice.

“Konkretno, početno stanje trajanja tova je bilo 130 dana, a završno stanje je 24 dana manje. Odnosno, po tovljeniku je u toj prvoj fazi smanjena potrošnja hrane za oko 74 kilograma“, precizira Rimac.

Kada se uzmu sirovine (kukuruz, ječam, pšenica, stočno brašno, sojina sačma, punomasna soja), analize se rade u “Sano” laboratoriju, gdje se svako krmivo analizira do sitnih detalja na svaku aminokiselinu i preko tih informacija se utvrđuje udio sintetičkih aminokiselina u custom made premixu. Na osnovu toga se pravi receptura, odnosno spomenuti premix. Na pitanja jesu li to u početku dodatni troškovi za uzgajivače, Rimac kaže da jesu, no stvar je jednostavna – do sada, nitko u ekonomiji još nije uspio s manje ulaganja dobiti više.

Prezentaciju “Precizna hranidba u tovu svinja i njezin utjecaj na ekonomičnost poslovanja na primjeru BiH”, možete pogledati ovdje.

“Standardnog premiksa ide 3 posto, a ovoga 3,5 posto, kasnije se smanjuje, kao i udio skupih komponenti, pa tako recimo udio sojine sačme i punomasne soje u trećoj fazi tova se smanji za čak 40 posto, u odnosu na konvencionalni tov”, kaže ovaj stručnjak i dodaje da tov treba gledati kao kompletnu cjelinu gdje se sa ovim načinom ishrane smanjuju troškovi dugoročno, smanjuju se uginuća, ekonomska klanja i zapravo je iskoristivost hranjiva i sirovine puno bolja.

Zdrava hrana umjesto antibiotika

Ono što smo vidjeli na farmi “Malucanović” je primjer spoja znanosti i prakse, provedene u cilju razvoja jedne države, regije, kraja. Moderno svinjogojstvo ne može opstati ako se neće pratiti ekonomika poslovanja. Ovdje se koriste organske kiseline umjesto lijekova, zdrava hrana umjesto antibiotika kao promotora rasta, vrhunska svjetska genetika u domaćim proizvodnim uvjetima na vrlo modernim proizvodnim modelima uz znanstven pristup i analizu.

“Korištenjem novih tehnologija, odnosno novih dostignuća, poput laboratorijske analize ilealne probavljivosti aminokiselina, te spravljanjem obroka precizne ishrane smanjujemo rasipanje hranjivih materija, time poboljšavamo konverziju hrane, što direktno utiče na pokazatelje produktivnost, kako ekonomske tako i ekološke”, kaže nam Emir Mešanović, savjetnik iz kompanije “Sano”.

Za grijanje proizvodnih objekata koriste plinske topove, jer u zimskom vremenu kada dolazi prasad, objekat se mora zagrijati na određenu temperaturu kako grla ne bi oboljela. S obzirom na to da se nalaze na 500 mnv, ljeti uglavnom nije potrebno rashlađivati ih. No, kako su srpanj i kolovoz sve topliji, vlasnik namjerava i na tome nešto poraditi.

Na zidovima štala je stiropor izolacije 10 cm, a na krovu sendvič paneli s 15 cm izolacije. Temperatura se podešava preko računala, kao i hranjenje, pojenje i skoro svi drugi poslovi. Željko nam priča da je od početka radio “sve kako treba”, pa se danas za razliku od mnogih kolega “ne hvata za glavu” zbog nedostatka radne snage. Ima dva radnika, čiji je posao da svakodnevno provjere stanje na farmi, obiđu životinje i zabilježe eventualne promjene. Uredno vođena dnevna evidencija omogućava praćenje i na vrijeme rješavanje eventualnih nelogičnosti koje se mogu pojaviti.

“Sve je automatizirano, nema potrebe previše se zadržavati, oni dođu provjere zdravstveno stanje grla. Inače, kamion koji doveze hrane istrese je u silose i dalje sve ide do hranilica, automatski, oprema je Big Dutchman“, kaže Pavković dok nam pokazuje i medikatore, uređaje kroz koje se pušta kompleks organskih kiselina, kojima se poboljšavaju proizvodne performance životinja modulacijom mikroorganizama u gastrointestinalnom traktu, na način da se smanjuje konverzija, povećava prirast i apsolutno izbjegavaju lijekovi, što znači da se na ovoj farmi proizvodi zdrava hrana za ljude.

A, spremna stočna hrana za ovu farmu stiže iz obližnje mješaone “ISAT-AP”. “Mi je pripremamo po recepturi koju je izradio ‘Sano’. Kukuruz većinom uvozim iz Srbije, a pšenicu, ječam i ostalo kupujem ovdje na našem području Glamoč, Livno, Tomislavgrad i Čapljina”, kaže nam Ante Pavković, vlasnik ove kompanije u kojoj se godišnje pripremi 7.000 tona stočne hrane za farme MI “Rakitno”, farmu “Vita-Vi” i ostale kupce na području Hercegovine.

Zdravo meso

Sve što se utovi na farmi “Malucanović”, plasira se par desetina metara niže, kod “Šišovića”, kojem godišnje isporuče 4.500 do 5.000 grla. Diplomirani inženjer poljoprivrede, Dušan Gajić, također jedan od “Sano” stručnjaka, kaže kako je ovo novi iskorak u proizvodnji mesa.

“Idemo korak dalje s analizom mesa koje se ovdje proizvede kao i analizom informacija s linije klanja. Postoji lokalna mesna industrija koja će se baviti njegovim organoleptičkim i fizičkim sastavom. To nam je naredni korak, pored ovih rezultata, da ispratimo kvalitet mesa“, kaže Gajić te dodaje da je na skupu u Trebinju skupa s kolegom Rimcem prezentiran i rad koji se bavio upravo optičkim svojstvima svinjskog mesa nakon ispitivanja tržišta u BiH.

Inače, ova farma je apsolutno spremna i nema straha od ulaska BiH u Europsku uniju, a pri tome je i tržišno konkurentna. Kada se dodatno savlada tehnologija u smislu svih noviteta koje primjenjuju zadnjih pet turnusa, očekuje se da će imati standardnu proizvodnju gdje će prirast biti kilogram i preko, konverzija će se kretati oko 2,65, odnosno farmer će za 100 – 105 dana proizvoditi tovljenike sa 140 do 150 kilograma žive vage. U slučaju da odluči isporučivati tovljenike sa 120 do 130 kg konverzija pada na 2,50, a trajanje tova pada na 90 dana.

To nema nigdje u BiH!