Fra Ante Vukoja (Župa sv. Petra i Pavla, Kočerin), fra Vinko Baćak (Župa sv. Mihovila Arkanđela, Tomislavgrad), fra Ante Mitar (Župa Bezgrešnog začeća BDM, Posušje), fra Slavko Anđelić (Župa sv. Kate, Grude), fra Ivan Malić (Župa Navještenja BDM, Velika Gorica), fra Željko Tomić (Župa Bezgrešnog začeća BDM, Posušje) i fra Ante Begić (Župa Bezgrešnog začeća BDM, Posušje), sedmorica su članova Hercegovačke franjevačke provincije koji su u subotu (3. rujna) položili svečane zavjete pod večernjom svetom misom u 19 sati u crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije na Širokom Brijegu. Njih sedmorica su se zajedno s drugim redovnicima iz pet provincija u kolovozu za ove vječne zavjete pripremali na Badiji, u Međugorju i Masnoj Luci. Svetu misu predslavio je fra Jozo Grbeš, provincijal Hercegovačke franjevačke provincije, uz koncelebraciju brojnih svećenika, piše radio-medjugorje.com.

U prigodnoj propovijedi, fra Jozo Grbeš im je poručio da danas s ovim zavjetima stupaju u vrijeme koje obilježavaju riječi „vječno, stalno, neprekinuto”, te da zavjeti održavaju stanje njihova srca u čistoći, njihova uma u poslušnosti i njihova duha u siromaštvu.

„Vi ste odlučili poći za svetim Franjom, biti dio većeg od sebe, kako bi to veće od vas činilo vas nositeljima milosti. Franjo nas je učio jednostavnoj stvarnosti: čovjek se nalazi tek onda kad se zaboravi. Sebičnost je pak najvidljiviji znak našega vremena. Ključ našega života je jednostavan, iako je put težak, ali je sreća trajna i naš izbor mora biti jedino nesebičnost. Malo je ljudi koji obilježe naš svijet. Mi spominjemo predsjednike, državnike, vođe i revolucionare, one koje je narod birao i zavolio. Spominjemo njih jer imaše vizije općega dobra, spominjemo pjesnike i književnike koji su svoje vlastito nadahnuće stavili na papir i njime su postali inspiracija generacijama. Divimo se izumiteljima koji su u samoći svoga laboratorija i tišine izumili nešto novo ili jednostavno otkrili tajne koje već prebivaju među nama. Uzdižemo sportaše koji su uspjeli iz svoga tijela izvući maksimum, pobijediti druge i prestići sve rekorde zabilježene do tada. Ali sve to u povijesti ljudskoga hoda je kratkotrajno i brzo je zaboravljeno. Mi, dakle, spominjemo razne osobe povijesti koje su ostali u memoriji, ali sveti ljudi poput Franje iz Asiza, jedinstveni u svojim karizmama, opečatili su tu povijest zauvijek. Asiški sveti čovjek pošao je u susret Gospodinu, uhvatio ga je sveti nemir traženja i on je traženje većega od sebe učinio poželjnim… Franjo ostavlja sve i polazi u svijet svjedočiti ljubav koja nije ljubljena, ljubav koja nije sebična, ljubav koja o sebi ne govori nego sobom govori”, kazao je fra Jozo Grbeš dodavši kako je Franjina poruka i onda i danas biti drugačiji od svijeta kako bi svijetu navještali Krista.

„Ako je išta potrebno svijetu u kojemu mi živimo jesu autentični ljudi, autentične riječi autentična života. Franjo s Kristom u susretu susreo je sebe. Promijenio je život i sam se uvjerio u istinitost riječi svoga Učitelja da je dolazak sebi uvijek dolazak Njemu. Dolazak sebi je početak ljubavi i završetak svih ljudskih sebičnosti. Taj unutrašnji stav Franji je sve promijenio. Susreo je gubavca i vidio da nije gubavac, gledao je dublje u čovjeka i prepoznavao veću sliku. Stoga je Franjo vidio sebe kao što i mi smo pozvani vidjeti sebe kao dio većeg”, kazao je fra Jozo Grbeš naglasivši kako je Franjo promatrao ovaj svijet i vidio da njime vlada prolaznost i smrt i shvatio da je sve malo kada nije sve i da je sve kratko što nije vječno, te se pitao zašto se isplati živjeti, a isplati se živjeti za ono za što se isplati umrijeti, a to je za ono što je vječno, te je završio propovijed riječima:

„Draga braćo, budite bolji od nas da možemo koračati prema savršenijem, svaki put i svakoj generaciji. Kada susretnete svete ljude, pitajte se samo jedno pitanje, što oni imaju a ja nema, što oni imaju a što ja želim biti? Kada susretnete loše ljude pitajte se samo jedno kako im ja mogu pomoći? Svaki život ima svoju priču, najčešće priču boli koju smo mi pozvani liječiti. Kada susretne ohole ljude pitajte se samo jedno kako mi možemo biti još ponizniji? Kada susretnete patnike pitajte se kako ja mogu bolje nositi svoj križ i njihov križ? Mi nismo pozvani biti suci ovoga svijeta, nismo pozvani dijeliti suvišne riječi, nego smo pozvani biti poštari milosti, nositelji dobrote, znakovi vječnoga… Zato vas molim večeras, na dan vašega početka, budite bolji od nas. Izazov nije u prosječnosti života, izazov je u svetosti. Vaša riječ obećanja prvi je veliki korak na tom putu. Budite autentična života kako bi vaša riječ bila autentična svakome i svugdje…”

Na kraju misnoga slavlja svoje riječi čestitke uputio je i fra Ivan Marić, gvardijan i novi župnik Župe Uznesenja BDM u Širokom Brijegu.

„Ja sam stvarno radostan što je večeras ovo bilo na Širokom Brijegu, da se naša crkva posvetila ovim svečanim činom doživotnih zavjeta. Imali ste velike svjedoke ovoga čina večeras, to je Širokobriješka Gospa, njezin lik s pouzdanjem gledamo. Drugi svjedok vaših zavjeta večeras je grob naših fratara koji je tu u bočnoj kapelici naše crkve, to nemojte zaboraviti, ponesite to sa sobom u život i kličite uvijek ”Ja sam brat poslušnost, ja sam brat siromaštvo, ja sam brat čistoća” punim srcem i punim plućima. Čestitam svima nama, našim obiteljima, našoj provinciji, našoj samostanskoj zajednici ovdje i hvala svima kojima treba zahvaliti”, kazao je fra Ivan Marić.