U prošlom tjednu (u subotu 6. veljače 2016. godine) u organizaciji Bratovštine sv. Stjepana Prvomučenika Gorica-Sovići na serpentini Zavali iznad Gorice postavljene su još dvije postaje križnoga puta. Radnici kameno-klesarskog poduzeća Vicić iz Gorice uz pomoć drugih domaćih sudionika ove hvalevrijedne radne akcije, postavili su postaje 5. (Šimun Cirenac pomaže Isusu nositi križ) i posljednju 14. (Isusa polažu u grob), koje je u tehnici mozaika uradio akademski slikar Drago Bušić Šarića iz Gorice. Osim postavljanja postaja očišćen je teren oko svih postaja, te su presađena stabla vretenastih čempresa i maslina koja su od prethodne godine bila uginula.

Prije postavljanja postaja za svaku je napravljeno posebno postolje u obliku malih kapelica. Do sada je stavljeno devet postaja, a u idućem razdoblju se kani nastaviti s ovom akcijom sukladno mogućnostima, kako samog umjetnika tako i naručitelja pojedinih stajališta. Posao izrade pojedinog stajališta križnoga puta u mozaiku iziskuje i vremena i truda, kako onog fizičkog tako i onog umjetničkog, stoga je doista veliki uspjeh kad se u jednoj godini postave dvije-tri ovakve postaje.

Za svaku postaju postoje donatori – određene obitelji ili pojedinci, koji svoje materijalno sudjelovanje kao zavjetni dar kupnjom određene postaje, dogovaraju izravno s umjetnikom.

Inače sama cesta Zavala napravljena je u doba Austro-ugarske monarhije, prije više od sto godina, a povezuje mjesta Goricu u općini Grude i Osoje u općini Posušje. Ona je makadamska cesta poprilično očuvana zahvaljujući opet entuzijazmu pojedinaca (osobito osnivača i predsjednika DVD-a Gorica.

Općina Grude se u zadnje vrijeme uključila u održavanje ove ceste preko županijske uprave za ceste, na čemu je opet zahvaliti angažmanu aktualnog načelnika općine i njegovih suradnika.

Ističemo, da je zapravo najljepši dio Zavale upravo ovaj na kojemu se gradi Put križa, a penje se iz Goričkoga zaseoka Galići pa sve do lovačke kuće na vrhu. Stoga je Zavala i poželjna šetnica u svako doba godine, a izgradnjom ovih postaja postaje i prostor molitve. Ona je i opomena svima nama danas, da mi današnji naraštaji ne zaboravimo, ne zapuštamo, i ne daj Bože, uništavamo ono što su nam naši stari nesebično ostavili!