Gotovo da se bez ikakve dileme može kazati kako je današnje najpoznatije prirodno-turističko odredište šire okolice Širokog Brijega – područje izvora rijeke Lištice, poznatije pod nazivom Borak.

Ono što čini vizualnu fascinaciju i oduševljava sve one koji posjete ovo mjesto jest impresivni veliki kanjon upotpunjen prozirno-modrom rijekom Lišticom, do kojeg najveći broj posjetitelja najjednostavnije i najčešće dolazi pristupnim putem iz samog centra Širokog Brijega, pri čemu od završetka asfaltne ceste brojni rekreativci i šetači mogu nastaviti kretanje prema srcu kanjona uskim prohodnim puteljkom koji prolazi uz stare kamene mlinice te nastavlja u smjeru sjevera sve do jednog impresivnog malog piramidolikog brdašca uklještenog na dnu kanjona na kojem se nalazi srednjovjekovna utvrda Kruškovac.

(Piše: Goran Glamuzina,  dipl.ing.geologije)

No, znatno manji broj posjetitelja odvažuje se kročiti dalje prema prema srži kanjona sjevernije od ove utvrde, iza koje se ustvari krije i najljepši ali i najmističniji dio kanjona rijeke Lištice. Ovaj skriveni kutak kanjona poznatiji je pod nazivom ‘Lončareve mlinice’, i tu se u biti i nalazi pravi izvor imena Borak.

Ovaj dio kanjona svojim očaravajućim izgledom predstavlja nepoznati rajski kutak Hercegovine, međutim koji je smješten relativno nedaleko od dijela kanjona iznad grada s napravljenom šetnicom, te će prema tome usljed svoje atraktivnosti prirode i ambijenta terasastih vrtova bez ikakve sumnje postati nova prirodna turistička atrakcija Širokog Brijega do koje će moći doći svi posjetitelji nižeg, gradu bližeg dijela Borka. Osim pješačenjem kroz kanjon od smjera grada gdje su mlinice, do Lončarevih mlinica može se doći i putem koji se spušta s Bošnjakovog brda direktno s istočne strane na ovo mjesto.

Hercegovački Machu Picchu iznad Lončarevih mlinica

No, uz ovaj vizualno-prirodni ambijent, upotpunjavanju turističko-rekreativne vrijednosti i atrakcije područja Borka uveliko pridodaju i najnovije razotkriveni ostaci drevnog prailirskog kamenog grada koji se nalazi visoko na platou iznad litica neposredno sa zapadne strane izvora Borak.

Detaljnom analizom visokorezolucijskih snimaka te detaljnim obilaskom terena na ovom zapadnom dijelu kanjona razotkriveni su fascinantni ostaci prapovijesnog grada s brojnim terasastim dijelovima na padini iznad samog kanjona gdje su bile pradavne nastambe ili kućice od nekadašnjih stanovnika prailira, pri čemu je posebno zanimljiva i najatraktivnija ogromna centralna kamena (pra)građevina – odnosno utvrda koja je od najnižih temeljnih megalitskih zidina visoka i do 20 m.

U pogledu ranijih stručnih opisa, navoda ili prikaza slika ove prapovjesne gradine, gotovo da se može reći kako je ona u potpunosti nepoznata.

U Arheološkom leksikonu BiH ova gradina je samo ‘formalno’ registirana s jako šturim opisom kroz jednu prostu rečenicu da se radi o brončanodobno-željeznodobnoj gradini. U par drugih radova, također u opisu ovog lokaliteta nije navedeno detaljnije od toga nego da je riječ o prapovijesno (brončanodobnoj) gradini koju čini visoka gomila kao osmatračnica. U obilascima od strane autora bloga utvrđeno je da sama najviša ‘gomila’ na koti ‘Gradina’ na 649 m.n.v. predstavlja glavni, a vjerojatno i kultni građevinski objekat u višestrukoj funkciji čitavog prapovijesnog grada koji se prostirao uniže ispod ove najviše ‘gomile’ tj.’akropole’ u pravcu juga sve do vertikalnih litica sa sjeverozapadne strane Lončarevih mlinica.

Hodajući samim vrhom centralne ‘akropole’ te dolaskom do njenog istočnog ruba, uistinu se uviđa jedinstven pozitivan psihofizički i energetski doživljaj koje ovo mjesto posjeduje. Kako je sami ovaj vršak uzvišenja na kojem je centralna akropola, jako istaknutog piramidolikog reljefnog oblika s kojeg ‘puca’ fantastičan pogled u svim smjerovima, uključujući najimpresivniji dio kanjona Lištice sa neposrednih sjevernih i južnih strana, kao i pogled daleko na istok obuhvaćajući čitavo Mostarsko blato, zatim sva južnohercegovačka brda te čitav prostor južnodalmatinskog zaleđa sve do vidljivih primorskih srednjedalmatinskih planina Biokova i Mosora na zapadu.

Shodno ovome, kao i zamijećenoj arhitekturi, gotovo se sigurno može zaključiti da su nekadašnji prailirski stanovnici ovog hercegovačkog Machu Picchu-a na istočnom vršnom dijelu akropole imali poseban astronomski opservatorij uz što su još ovaj najuzvišeniji dio gradine i akropole koristili u kultne svrhe posebice kao mjesto štovanja izlazećeg sunca. Kretajući se južnim padinama ispod centralne akropole nailazi se na brojne, gotovo identične kao kod poznatog grada Inka, stepeničaste terase odijeljene suhozidima, koji mjestimično imaju formu i pravih kiklopskih ili megalitskih zidova s blokovima vapnenca teškim i do par tona. Promatrajući vegetaciju i sami položaj ovog čitavog padinskog prostora uviđa se još jedna zanimljivost, a to je da ovo područje ima jako pogodnu i zdravu klimu, kako za život i boravak ljudi, tako i za vegetaciju.

U korist ovoga ide i činjenica da se na području Lončarevih mlinica neposredno ispod ovog prapovijesnog grada uzgajaju i masline. Zasada je utvrđeno da se čitav prostor prapovijesnog grada može podijeliti na gornji, uzvišeniji dio s centralnom akropolom i velikim podgrađem s južne strane te južni, niži dio grada koji se nalazi na morfološki posebno istaknutom zaravnjenom platou sjeverozapadno od Lončarevih mlinica ponad vizualno upečatljive potpuno okomite bijele vapnenačke litice. Na čitavom ovom prostoru možda je tijekom razdoblja brončanog doba prije više od 2500, možda i 3000 god. živjelo i do 1000 ljudi, čak i više, što ukazuje na pravi urbani karakter ovog prapovijesnog lokaliteta.

Legenda o Teuti i izvoru Borak

Da, uz sve ove navedene zanimljivosti, mističnosti ovog širokobriješkog predjela nije još ni blizu kraj, kazuje nam i legenda o ilirskog kraljici Teuti vezano za područje Borka. Naime, među ovdašnjim žiteljima očuvala se legenda kako je kraljica Teuta bila posjetila jednom Borak nakon čega je ostala toliko očarana ljepotom tog mjesta da joj je njezin muž ilirski kralj Argon dao sagraditi posebno ‘odmorište’ ili ljetnikovac negdje na Borku. Uz ovo, u nekim lokalnim pričama i legendama postoji čak tvrdnja da je i sama kraljica Teuta okončala svoj život negdje kod Borka.

Uvažavajući sve dosadašnje, povijesno poznate činjenice o ovoj ‘moćnoj’ ilirskoj kraljici, ali i prisutnost te brojnost legendi o njoj i njenom blagu, dala bi se izvesti i mogućnost da je uistinu kraljica Teuta imala svoje odmorište i svoja zdanja negdje na prostoru Borka? Ako bi ova mogućnost bila istinita, onda shodno tome i logici reljefnog smještaja prapovijesnih i ilirskih lokaliteta, moguće je da se drevni Teutin ljetnikovac nalazio upravo na prostoru ovog prapovijesnog Machu-Picchua iznad samog kanjona i Lončarevih mlinica, možda čak na prostoru nižeg ili donjeg dijela ovog grada zbog njegove neposredne blizine izvorištu Borak.

Sve u svemu, posve je sigurno da ovaj prirodno-geološko-arheološki park neposredno iznad Širokog Brijega skriva još mnoge neotkrivene tajne i atrakcije, koje nude neodoljiv zov svima znatiželjnima da kroče u ovaj skriveni netaknuti dio Hercegovine i otkriju njegove čari.

(hercegovina-geoarheo.blogspot.com | mr.sc. Goran Glamuzina, dipl.ing.geologije)